U Europi je razvijeno nekoliko velikih infrastrukturnih projekata za iskorištavanje energije vjetra, sunca i drugih obnovljivih izvora. Predstavljamo pet velikih projekata u Španjolskoj, Norveškoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i na Islandu

Hidroelektrana Cortes - La Muela 

Održivost je imperativ. Energija iz obnovljivih izvora sve je popularnija – niz zemalja nastoji smanjiti svoje ugljične otiske i ovisnost o fosilnim gorivima te prijeći na održive energetske izvore. Europski zeleni plan postavio je cilj da Europa do 2050. postane klimatski neutralna. Plan potiče razvoj zelenih tehnologija, održive industrije i transporta te smanjenje zagađenja. U Europi je razvijeno nekoliko velikih infrastrukturnih projekata za iskorištavanje energije vjetra, sunca i drugih obnovljivih izvora. Časopis Tehnoeko izdvojio je pet najvećih europskih projekata koji se temelje na obnovljivim izvorima energije.

Vjetroelektrana Fosen Vind, Norveška

Fosen Vind je projekt koji obuhvaća nekoliko farmi kopnenih vjetroelektrana u okrugu Trøndelag u središnjoj Norveškoj. Vjetroelektrane imaju ukupni kapacitet od 1 gigavata i 278 turbina raspoređenih na šest lokacija. Investitori su norveška državna elektroenergetska kompanija Statkraft (52,1 %), koja je i nositelj projekta, TrønderEnergi (7,9 %) i Nordic Wind Power (40 %), a najavljen je kao najveći projekt kopnenih vjetroelektrana u Europi. Vrijednost investicije procijenjena je na 11 milijardi norveških kruna.

Projekt je pokrenut 2016. godine, a vjetroelektrane proizvode oko 3,4 TWh čiste energije godišnje, što je dovoljno za napajanje približno 170.000 norveških kućanstava.

Vjetroelektrane se nalaze u obalnom području koje obuhvaća poluotok Fosen, otok Hitra i općinu Snillfjord u okrugu Trøndelag. Vjetroelektrane Harbaksfjellet, Roan, Storheia i Kvenndalsfjellet s kombiniranim kapacitetom od 750 MW nalaze se sjeverno od fjorda Trondheim, dok se vjetroelektrane Geitfjellet i Hitra 2 s kombiniranim kapacitetom od 250 MW nalaze južno od Trondheima.

Vjetroelektrane su opremljene turbinama Vestas. Od 278 turbina, 248 su modela V117-3.45MW, a preostalih 30 su turbine V112-3.45MW. S promjerom rotora od 117 metara i tri lopatice duge 57,2 metra, svaka turbina V117-3,45 MW ima zahvatnu površinu od 10.751 m². Turbine V112-3.45MW, s promjerom rotora od 112 metara i duljinom lopatica od 54,7 metara, imaju zahvatnu površinu od 9.852 m². Brzine vjetra pri uključivanju i isključivanju za obje varijante turbine su 3 m/s, odnosno 25 m/s.

Električna energija prenosi se u nacionalnu mrežu preko 132 kV dalekovoda povezanog na 420kV dalekovod od Namsosa do Trollheima.

Pučinska vjetroelektrana Hornsea 2, Ujedinjeno Kraljevstvo

Hornsea Project Two je najveća pučinska vjetroelektrana na svijetu. Udaljena je oko 89 kilometara od obala Yorkshirea. Vjetroelektrana je potpuno operativna od kolovoza prošle godine i opskrbljuje električnim energijom oko 1,4 milijuna britanskih kućanstava. Sustav se sastoji od 165 Siemensovih vjetroturbina ukupnog kapaciteta 1,3 GW koje se prostiru na području površine 462 četvorna kilometra (što je jednako površini 64.000 nogometnih igrališta). Svaka lopatica turbine duga je 81 metar. Investitor je tvrtka Ørsted.

Hornsea 2 nalazi se uz sestrinski projekt Hornsea 1, s kojim zajedno može napajati 2,5 milijuna kućanstava. Područje Hornsea u Sjevernom moru obuhvaća više od 2.000 četvornih kilometara, a projekt predviđa i gradnju Hornsea 3, ukupnog kapaciteta 2,8 GW.

Projekt Hornsea je veliki korak u ispunjavanju cilja da Ujedinjeno Kraljevstvo do 2030. u pogonu ima pučinske vjetroelektrane ukupnog kapaciteta 50 GW.

Solarna elektrana Francisco Pizarro, Španjolska

U kolovozu prošle godine španjolska energetska tvrtka Iberdrola pustila je u pogon fotonaponsku elektranu Francisco Pizarro, najveću takvu elektranu u Europi. Ovo postrojenje ima ukupni kapacitet od 590 megavata i čistom energijom opskrbljuje 334.400 kućanstava. Prostire se na površini većoj od 1.300 hektara, što odgovara površini od oko 2.000 nogometnih igrališta. Francisco Pizarro nalazi su u zapadnoj španjolskoj regiji Extremaduri, na području općina Torrecillas de la Tiesa i Aldeacentenera u provinciji Cáceres. Investicija je vrijedna više od 300 milijuna eura.
Solarna elektrana sastoji se od 1,5 milijuna solarnih panela raspoređenih u 142 instalacijska bloka. Svaka fotonaponska ploča od polikristalnog silicija duga je 991 mm i široka 956 mm. Fotonaponski moduli montirani su na više od 17 tisuća nosača, a maksimalna visina modula od tla je 3,91 metar. Svaki solarni blok ima pretvarač iz istosmjerne (DC) u izmjeničnu (AC) struju te transformator za podizanje napona na 30 kV. U sklopu projekta izgrađena je i trafostanica s dva transformatora 30/400 kV na površini od 5,67 hektara. Projekt je smanjio emisiju ugljičnog dioksida za 150 tisuća tona godišnje.

Iberdrola je održivost ovog projekta zajamčila potpisivanjem dugoročnih ugovora o kupnji električne energije (PPA) s vodećim tvrtkama u različitim sektorima. Tako će tvrtke Danone, Bayer i PepsiCo svoje centre u Španjolskoj u potpunosti opskrbljivati obnovljivom električnom energijom iz ovog postrojenja.

Francisco Pizarro je kapacitetom premašio drugi veliki Iberdrolin projekt u Extremaduri, fotonaponsku elektranu Núñez de Balboa, s instaliranom snagom od 500 MWp.

Hidroelektrana Cortes-La Muela, Španjolska

Kompleks hidroelektrane Cortes-La Muela nalazi se u španjolskoj pokrajini Huesca, u općini Cortes de Pallás nedaleko Valencije. Hidroelektrana ima ukupni instalirani kapacitet od 1.320 MW, što je čini jednom od najvećih hidroelektrana u Španjolskoj. U vlasništvu je i pod upravom španjolske elektroenergetske tvrtke Iberdrola. Ukupna investicija premašila je 1,2 milijarde eura.

Hidroenergetski kompleks od 1,8 GW sastoji se od konvencionalne hidroelektrane Cortes II (290 MW) i pumpno-akumulacijskih elektrana La Muela I (634 MW) i La Muela II (878 MW). Energetski kompleks koristi rijeku Jučar kao donju akumulaciju i umjetnu gornju akumulaciju za skladištenje vode za proizvodnju električne energije tijekom vršne potražnje za električnom energijom. Konvencionalna hidroelektrana Cortes II nalazi se na donjoj akumulaciji, a visinska razlika između donje i gornje akumulacije je 524 metra.

Izgradnja elektrane La Muela I počela je 1983. godine, a u pogonu je od 1989. godine. Crpno akumulacijsko postrojenje La Muela I opremljeno je s tri reverzibilne turbine ukupne instalirane snage 634 MW i ukupne snage crpljenja 540 MW.

Gradnja hidroelektrana La Muela II počela je 2006., a u komercijalnom pogonu je od listopada 2013. Sastoji se od četiri reverzibilne turbine smještene unutar 117 metara duge, 19,85 metara široke i 50 metara visoke podzemne pećine. Svaka reverzibilna jedinica s turbinom od 600 o/min može proizvesti više od 218 MW električne energije s protokom vode od 48 m³/s dok radi u turbinskom načinu rada tijekom vršne potražnje za električnom energijom. Nazivna snaga hidrauličke pumpe svake jedinice je veća od 185 MW.

U pumpnom načinu rada svaka jedinica može podići vodu u gornji spremnik brzinom od 36 m³/s, koristeći višak obnovljive električne energije u mreži. Voda teče između dva rezervoara kroz podzemnu elektranu, cjevovod dug 840 metara, promjera 5,45 metara i nagnut pod kutom od 45°.

Energetski kompleks može proizvesti 1.625 GWh čiste električne energije godišnje, što je dovoljno da zadovolji godišnje potrebe za električnom energijom približno 400.000 kućanstava. Kompleks smanjuje godišnju emisiju ugljičnog dioksida za više od dva milijuna tona.

Geotermalna elektrana Hellisheidi, Island

Geotermalna elektrana Hellisheidi na Islandu jedna je od deset najvećih svjetskih geotermalnih elektrana i najveći geotermalni projekt u Europi. Riječ je o postrojenju za proizvodnju toplinske i električne energije (CHP) koje proizvodi 303 MW električne energije i 400 MW toplinske energije.

Tvornica se nalazi u području planine Hengill, na jugozapadu Islanda, oko 20 kilometara istočno od glavnog grada Reykjavika. To je jedno od najvećih visokotemperaturnih geotermalnih polja na Islandu, koje pokriva područje od 110 četvornih kilometara. Postrojenje je puštano u rad u pet faza, od 2006. do 2011., a u vlasništvu je i pod upravljanjem tvrtke Orkuveita Reykjavíkur.

Stanica koristi toplinu iz geotermalnih polja koja se nalaze ispod obližnjeg vulkanskog krajolika, koristeći paru za pogon turbina koje proizvode električnu energiju. Osim električne energije, stanica također isporučuje toplu vodu za grijanje.

Hellisheidi strujom i toplom vodom opskrbljuje glavni grad Reykjavik i okolna područja. Električna energija se primarno isporučuje pogonima za preradu aluminija koji se nalaze u okolici. Proizvodi se kombinacijom šest visokotlačnih i jedne niskotlačne parne turbine. Vruća tekućina se ekstrahira kroz 30 bušotina na dubini od 2.000 do 3.000 metara. Ekstrahirana tekućina prolazi kroz separatore pare i magle. Odvojena vruća para pokreće turbine za proizvodnju električne energije. Postrojenje za proizvodnju električne energije koristi oko 500 kg/s geotermalne pare na 180 °C.

Električni sustav svake proizvodne jedinice elektrane sastoji se od generatora od 50 MVA, pojačanog transformatora od 50 MVA/220 kV i transformatora od 11/11 kV za spajanje na servisni sustav stanice od 11 kV. Snaga proizvedena iz elektrane prenosi se u trafostanicu nacionalne mreže udaljenu jedan kilometar od elektrane.

Za isporuku tople vode svježa podzemna voda zagrijava se parom iz turbina do 83 °C. Zagrijana voda pumpa se u spremnik kapaciteta 950 kubičnih metara kroz cijev širine jedan metar i dugu 360 metara. Topla voda dalje se do grada doprema kroz 19,5 kilometara dugi izolirani podzemni cjevovod. Izgradnja vrelovoda Hellisheidi započela je 2008., u rad je pušten krajem 2010. i ima najveći protok od 2.250 l/s.

Veliki projekt hvatanja i skladištenja ugljika (CCS), pod nazivom Orca, započeo je s radom u geotermalnoj elektrani Hellisheidi u rujnu 2021. Orca za hvatanje i skladištenje ugljika koristi geotermalnu energiju koju generira Hellisheidi.

Tehnoeko br. 105 (03/2023) / Manager.ba