Kad je uvidio kako u Banjaluci postoji veliki manjak ljudi koji se bave tim poslovima, odlučio je najprije registrirati tvrtku, a zatim odlučio napustiti posao u državnom poduzeću.
– Odlučio sam napustiti posao u jednom od javnih poduzeća, jer sam procijenio kako daleko više mogu zaraditi s privatnom tvrtkom koju sam otvorio, a koja se bavi obrtničko-molerskim i keramičarskim radovima. Posla ima preko glave i mogu birati što ću raditi. Sada mjesečno mogu lagano zaraditi pet do šest puta više nego u poduzeću u kojem sam donedavno radio.
Kaže to za Glas Srpske Dragan K. iz okolice Banje Luke, navodeći kako se jedno vrijeme dvoumio koji sljedeći korak napraviti, jer je trebalo prehraniti obitelj. To je, kako kaže, bilo sve teže jer žena nije radila, a on je imao plaću oko 1.200 KM, iako je završio višu prometnu školu. Onda je odlučio krenuti s dopunskim poslom te je vikendom obavljao razne obrtničko-građevinske poslove.
Kad je uvidio kako u Banjaluci postoji veliki manjak ljudi koji se bave tim poslovima, odlučio je najprije registrirati tvrtku, a zatim odlučio napustiti posao u državnom poduzeću.
– Sada prijatelje iz nekadašnjeg poduzeća, s kojima sam ostao u kontaktu, s vremena na vrijeme zovem i vodim sa sobom kao ispomoć, kako bi zaradili nešto novca. Vidim kako i među njima ima sve više zainteresiranih okrenuti se ovakvom i sličnom privatnom poslu, jer posla stvarno ima, a može se dobro zaraditi ako čovjek hoće raditi. Prezadovoljan sam. Koliko sam primijetio, veliki je manjak i vodoinstalatera, ali i električara. Što će biti u budućnosti, vidjet ćemo.
Mislim kako je pogrešno kada se čovjek veže za jednu tvrtku i razmišlja samo o redovnoj plaći. I ja sam jedno vrijeme tako razmišljao, jer su mi roditelji uvijek govorili: "Uči kako ne bi radio težak posao". U međuvremenu se sve promijenilo i od obrta se doista može natprosječno živjeti. Nije ni pretjerano naporno dok je čovjek mlad. Pri tome nemam potrebu reklamirati se, jer jedan posao jednostavno vuče drugi – navodi Dragan K.
Direktor Obrtničko-poduzetničke komore Republike Srpske Jovica Bratić potvrđuje Draganove riječi, ističući kako na tržištu već neko vrijeme postoji veliki manjak majstora raznih profila, što je rezultat i odlaska dijela radnika u inozemstvo i upisne politike, odnosno odluka roditelja svoju djecu rijetko upisivati u obrtnička zanimanja. Zato, kako kaže, ne treba čuditi sadašnje stanje na tržištu i veliki manjak kvalitetnih majstora. To je posljedično podiglo i cijenu njihova rada, pa se zarade u određenim obrtničkim djelatnostima sve češće uspoređuju s inženjerskim i menadžerskim poslovima.
– Svi zanati postali su deficitarni. I nije nikakva tajna kako dobri majstori mjesečno mogu zaraditi više i od pojedinih liječnika ili direktora. Sve se promijenilo jer, kao i na svakom drugom tržištu rada, i ovdje vlada princip ponude i potražnje. Kako je malo dobrih majstora, oni mogu više naplatiti svoj posao. Veliki deficit nije samo molera, već i zidara, električara, vodoinstalatera, tesara... Svi se žale kako nema dobrih majstora, koji su danas u prilici birati bolje plaćene poslove, odnosno izbjegavati manje intervencije. Nema više ni majstora koji rade na dnevnicu, već ugovaraju poslove po kvadratu. Danas se doista isplati registrirati manju tvrtku za određene popravke i intervencije ili građevinske radove – kaže Bratić.
Prema riječima Jovice Bratića, na tržištu rada prisutan je i jedan broj, kako ih je nazvao, "fuš majstora", koji koriste priliku dobro zaraditi.
– Oni čak naplaćuju i dolazak, gorivo koje potroše. Ali to im i nije dobra reklama. Pročuje se to vrlo brzo. Dobri majstori danas se čekaju i po nekoliko tjedana. Postoji lista čekanja. Posla je mnogo, a majstora malo. Zato i zarađuju dobro, jer ljudi ne žele fuš, već kvalitetne majstore. Vjerujem kako bi ovo moglo promijeniti određene stvari kod nas, jer obrt nije teško svladati i naučiti – kaže Bratić.
Glas Srpske | Manager.ba
