U digitalnom svijetu, rukopis počinje ličiti na izgubljenu umjetnost, naročito za generaciju Z – rođene od kraja 90-ih do početka 2010-ih. Trebamo li se zapitati o budućnosti načina na koji komuniciramo i razmišljamo.

Nedavna studija Sveučilišta u Stavangeru otkrila je kako oko 40% pripadnika generacije Z gubi vještinu pisanja rukom, vještine ključne za ljudsku interakciju već oko 5.500 godina.

Kako tehnologija mijenja pravila igre?

Digitalna tehnologija je potpuno promijenila način na koji komuniciramo. Aplikacije poput WhatsAppa i društvene mreže poput Instagrama potiču nas na brzo slanje poruka punih skraćenica i emotikona. Kako ove platforme preuzimaju primat, pisanje rukom postaje sve rjeđe među mlađim osobama. Danas su tastature i ekrani osjetljivi na dodir sredstva "pisanja" – od školskog rada do poslovnih e-mailova.

Neki stručnjaci vjeruju kako bi generacija Z mogla biti prva koja neće u u cjelosti ovladati funkcionalnim rukopisom. Ovo nije samo pitanje lakšeg načina komunikacije, ono ukazuje na veće promjene u načinu na koji obrađujemo informacije i povezujemo se s drugima. Kako digitalna komunikacija zauzima središnje mjesto, gubimo osobnu notu koju donosi pisanje rukom.

Zašto je pisanje rukom važno?

Pisanje rukom je iznimno važno za razvoj mozga – tjera mozak raditi na načine na koje tipkanje ne može. Povezano je s ključnim vještinama poput pamćenja i razumijevanja onoga što čitate ili čujete. Pisanje rukom zahtjeva fine motorničke vještine i mentalnu koncentraciju, što pomaže u jačanju učenja.

Studenti generacije Z često imaju problema kada trebaju napisati bilo što rukom. Osjećaju se "zbunjeno" kada ih pitaju pisati jasno jer su izvan vježbe, što rezultira neurednim napisanim slovima koja je teško pročitati.

Profesor Nedret Kiliceri je lično primjetio kako današnji studenti često nemaju osnovna znanja o pisanju. Mnogi izbjegavaju pisanje dužih rečenica ili koherentnih pasusa, birajući umjesto toga kratke rečenice koje više podsjećaju na objave na društvenim mrežama nego na eseje. Također, nije neobično da studenti dolazi na sveučilište bez olovaka, oslanjajući se samo na tastature za bilješke i zadatke.

Ne možete zanemariti utjecaj društvenih mreža. Potiču kratkoću i brzinu, oblikujući način na koji mladi ljudi komuniciraju kako online, tako i uživo.

Što je u opasnosti za globalnu komunikaciju?

Pad u vještinama pisanja rukom nije samo pitanje slanja pisama ili razglednica, on utječe na način na koji generacija Z vidi i razumje svoj svijet. Pisanje rukom obično znači promišljenu, osobnu komunikaciju – što je veliki kontrast u odnosu na često brzopletu prirodu digitalnih poruka.

Postavlja se veliko pitanje: može li generacija Z uskladiti svoj digitalni život a ne zaboraviti vještine koje oblikuju društvo? Odgovori će oblikovati ne samo način na koji komuniciramo, već i naš odnos prema kulturnoj baštini.

Dok prolazimo kroz razdoblje promjena, važno je da edukatori, roditelji i donositeljki odluka pronađu načine kombinirati digitalne vještine sa starim vještinama kao što je pisanje rukom u obrazovnim sustavima diljem svijeta. Poticanje praksi koje spajaju oba svijeta moglo bi pomoći budućim generacijama zadržati vitalne kognitivne sposobnosti, istovremeno s napretkom tehnoloških inovacija.

Razumijevanje zašto je pisanje rukom važno moglo bi probuditi novo cjenjenje njegove uloge u stvaranju dubljih veza u sve digitalnijem okružju.

Blic | manager.ba