Samo desetak godina unatrag, nezaobilazan detalj svakodnevnice bio je, hodajući ulicama grada, posebno u jutarnjim satima, vidjeti mnoštvo ljudi kako uz prvu kavu čitaju dnevne ili tjedne novine. Razlog je bio vrlo jednostavan, to je bio izvor relevantnih informacija iz zemlje i svijeta, kao i televizijski sadržaj. 

Međutim, vremena se mijenjaju, pa je tako interent postao dominantan u svakom kutku svijeta, a mnogi tiskani mediji su svoje djelovanje usmjerili prema digitalnom i online sadržaju.

U Bosni i Hercegovini i danas imamo tiskane dnevne novine poput Avaza, Oslobođenja, Nezavisnih novina i mnogih drugih, no je li njihova naklada ista kao prije jedno desetljeće? Tko su konzumenti tiskanih izdanja, jer svi imamo pametne telefone i aplikacije medijskih kuća koje želimo pratiti? Naravno, treba naglasiti kako su spomenute dnevne novine odavno dostupne i kao web stranice.

"Postoji nekoliko razloga zašto se novine i dalje tiskaju. Jedan je što postoje ljudi starije životne dobi koji nisu prihvatili i ne koriste tehnologiju. Uglavnom su to stariji od 60 godina. Ta ciljna skupina i dalje želi osjetiti papir u rukama i svoje informacije dobija iz tiskanih medija. Tako su radili desetljećima i ne žele promijenti svoje navike. Čitanje novina je u neku ruku i stvar stila, kulture, tradicije. 

Nažalost, to je jako mala skupina ljudi pa su i tiraži tiskanih izdanja višestruko pali. U marketinškom smislu novine u BiH zbog različitih vrsta objava koje se tiču oglašavanja državnih institucija, a koje su propisane zakonom, još ubiru određene prihode. Tu su i smrtovnice koje i dalje donose određenu količinu novca. Većina medija je ujedinila redakcije, pa su i troškovi uposlenika umanjeni. Novinari sada rijetko rade samo za tiskanoi izdanje, oni svoj doprinos daju i u digitalnim formatima”, kaže za Forbes BiH urednik web portala N1 televizije Alen Altoka.

Danas je naklada tiskanih novina pet puta manja

Saša Rukavina, urednik Oslobođenju, kaže kako nije siguran kako su online mediji zamijenili tiskane i činjenica je kako ih imamo na kioscima, a ne spominjemo ono šarenilo naslovnica koje možemo vidjeti na svakoj trafici u regiji, dovoljan su dokaz za to.

"I mislim kako ih ne kupuju i čitaju samo starije generacije, čini mi se kako se tu više radi o profilaciji publike prema vrsti informacije koju traži. Naravno kako se svijet okreće digitali, međutim prostora za tisak itekako još ima. Naravno i tiraži o tome svjedoče. Neću o konkretnim brojkama iz bezbroj razloga, ali one su još uvijek dovoljne kako bi se nekako opstalo. Te brojke danas su nekih četiri, pet puta manje nego prije deset godina, ali je i to relativno. Ja sam počinjao raditi ovaj posao kada su tadašnje sarajevske Večernje novine rasle s 90.000 na nekih 165, 170.000 prodatih primjeraka i bile su tek oko desetog mjesta po tiražu u tadašnjoj Jugoslavili, a poslije 1995. ili ‘96. nisam siguran kako su sve tiskane bh. novine u najboljim poslijeratnim vremenima, zajedno u jednom danu, uspjevale prodati 90.000.”

Vjeruje kako se novine još uvijek prodaju zbog onoga što nude kao relevantnu informaciju. Web jeste brži i vijesti u novinama mogu biti stare do 15 sati u odnosu na portal, ali novine se više odavno i ne kupuju zbog vijesti.

“Tisak još uvijek ima taj luksuz ponuditi informaciju više, ponuditi kvalitetnu analizu, izvješća odmah smještati u kontekst, ima i objedinjenu reakciju na događaj. Uz sve to, taj sadržaj ne "bježi" s "fronta", omogućava puno lakše čitatelju zastati, razmisliti, vratiti se na informaciju i sam donijeti zaključak. Internet čitatelji su druga vrsta publike. Pogledajte, kao neku vrstu testa, ponašanje u kafani – koliko ljudi zaista čita sadržaj s mobitela, a koliko ih skrola, zastane ili ne zastane nad naslovom i ide dalje. Ne mislim samo na portale, isto je i na društvenim mrežama. Zato je, iako je novinarstvo uvijek isto, dobro ili loše, tehnički pristup poslu potpuno drugačiji u ta dva svijeta. Dobar pokazatelj ovoga što kažem mogu biti i brojke s weba. Svi mi koristimo manje – više iste analitičke i statističke alate i znamo tko je gdje. Pogledajte tko skupi najviše klikova i na kojim temama. Nije to, naravno, nikakav rezultat seobe u virtualni svijet, imate oduvijek u teoriji novinarstva profilaciju tiska na večernje novine koje su sastavljene od vijesti koje se "skrolaju" i jutarnje, koje tu vijest dalje razrađuju, svake sa svojom publikom”, objašnjava Rukavina.

Alen Altoka kaže kako su strategije razvoja brendova poput Oslobođenja, Avaza ili Nezavisnih gotovo stopostotno digitalne. Oslobođenje je razvilo Podcast platformu, Avaz također teži ka video izdanjima, a svoje tiskane medije sveli su samo na one koji čuvaju brend.

“Tako više ne postoji tiskano izdanje magazina Dani ili magazina Azra koji su nekad imali izuzetan uspjeh kod čitatelja. I na većim je tržištima slično, mada se u nekim zemljama novine i dalje dobro drže. U Indiji npr., novine dnevno pročita 400 milijuna ljudi”, kaže Altoka.

Dolaze nam link generacije

“Važno je napomenuti kako pojedini tiskani mediji zagađuju dvojako život i životni prostor”, kaže sociolog Vladimir Vasić, te dodaje kako “sadržaj koji plasiraju i objavljuju prvenstveno truje duh, a onda i okolinu jer ni za šta drugo nije, već za smeće! Govorimo o tzv. žutom tisku”.

Želim, kao sociolog, vjerovati kako se vjera u tiskane medije ogleda u njihovom kvalitetu odnosno u istinitoj informaciji.

“Uzimajući u obzir kako u medijskom prostoru i svijetu tiskanih medija egzistira veliki broj "skandal" časopisa, prava je umjetnost ostati dominantan na tržištui ponuditi aktualne vijesti. Smatram kako još uvijek postoji u našem društvu onaj dobri tanani sloj neiskvarenih ljudi koji žele i njeguju, cijene i konzumiraju prave vrijednosti, u ovom slučaju su to istinite i pouzdane informacije. Ipak za tiskane medije postoji kakav takav regulacjski okvir i uređivačka politika, dok je sa pojedinim “portalima” stanje kaotično. Niti se zna izvor, ni putanja, ni cilj poruke”.

Navike mlađih generacija su takve, kaže Vasić, da ubuduće neće znati za što služi papir, izuzev toalet papira. Dolaze nam “link” generacije. Novine će gledati negdje u muzeju.

Nestanak printanih medija neminovnost ili?

Ako bi gledali krivulje na grafikonima nestanak printanih izdanja je neminovnost, misli Altoka. No, nekad nije sve u broju prodatih primjeraka.

"Siguran sam kako će najjači novinski brendovi istrpiti tržišnu utakmicu još neko vrijeme, zbog renomea. Hoće li to čuvanje tradicije trajati 3-5 godina ili možda deset, vidjet ćemo. Ono što je sigurno, dolaskom generacija koje su odrasle na mobilnim telefonima za novine neće biti potrebe, jer oni ne znaju ni “kako ih koristiti”.

Saša Rukavina je nešto optimističniji i kaže kako se godinama najavljuje nestanak radija i prinatanih medija, pa čak i televizije, a oni su i dalje na medijskom tržištu.

“Ovo s internetom jeste najozbiljnije, ali ako umjesto deset godina unaprijed pogledate desetljeće ili dva unatrag od početaka interneta, vidjet ćete najmanje dva vala oživljavanja tiska nakon što ga je web ozbiljno udario. Svjedočili smo gašenju tiskanih izdanja nekih vrlo ozbiljnih medijskih kuća, ali i njihovom povratku u kioske, a čini mi se kako je u tijeku još jedan takav ciklus. Jednostavno, čitatelji traže tu informaciju više na papiru i nije to samo navika. Realno, mi u svojoj medijskoj grupi pored tiska imamo i televiziju O Kanal, nekoliko portala i čini mi se kako u integriranoj redakciji uspjevamo posao uskladiti s potrebama svih generacija i svih vrsta publike”, kaže Rukavina.

Osim toga, Oslobođenje ima svoju Dječiju štampu, podsjeća Rukavina, Male novine i Veselu svesku, kojom zajedno sa Kolibrićem pokušava djeci predstaviti tisak i kako osim mobitela ili tableta u rukama može držati i papir.

"Nije BiH jedina na svijetu u kojem digitalizacija nije dostigla tu razinu na kojoj se kompletan marketing seli u virtualni svijet, dio tog kolača završi u tisku.”

Postoji, međutim, dodaje, problem papira, koji je za novine, posebno na malim tržištima kakvo je Balkan, pogubniji od selidbe ljudi u virtualni svijet.

“To je sad već i ekološki problem, problem proizvodnje, transporta i mislim kako će se redakcije novina morati s tim boriti u narednih pet, deset godina. I, da, sve ovo kažem ne zaboravljajući ni na trenutak kako su to samo moji utisci, a ne pada mi na pamet bilo što prognozirati. Jer, razvoj tehnologije ide toliko brzo i u toliko različitih smjerova, te nam nitko ne jamči kako Muskov Neurolink ili kako se već zove, u tih pet, deset godina o kojima govorite, neće ugraditi toliko moždanih čipova pa, u kombinaciji sa nekim unaprijeđenim AI alatom i današnji online mediji postanu prošlost.”

“Mladi svakako ne čitaju ni ono što trebaju”

Čak i u ovom slučaju, kaže sociolog Vasić, možemo vidjeti eklatantan primjer smjene “generacija”, odnosno upliva suvremenog i digitalnog u okvire vanvremenskog i tradicionalnog, na štetu, podrazumijeva se, tradicionalnog.

“Ono što kao sociolog uviđam, a mnogo je čini mi se važno, jeste kako se tiskanim medijima još uvijek više vjeruje nego li pojedinim digitalnim. Zašto? Zato što u eri društvenih mreža imamo hiperprodukciju kvazi medija uokvirenih u nekakve portalčiće, te se svatko tko iole ima informatičke, ali ne i ove druge pismenosti, sebe naziva novinarom i kroz djelovanje kojekakvih blogova i sličnih instrumenata, zatrpava medijiski prostor vijestima po principu “foto”, “video”, “ekskluzivno”. Nažalost, živimo u sustavu vrijednosti gdje nove generacije nemaju razvijen osjećaj prema “papiru”, odnosno sve nam se svodi na “skrolanje”. Teško je očekivati neki napredak od generacija koje ne čitaju ni knjige, ni novine, a izvor informacija traže ispod naslova “ekskluzivno” i “šokantno”. To je naša realnost koja će nas udariti u glavu”, zaključuje sociolog Vladimir Vasić.

Izvor: Forbes BiH
Prilagodba: Manager.ba