Kada ju je gubitak posla skrenuo s ustaljene rute i ostavio bez prihoda, Dragana Dumbelović iz Gorjana kod Užica odlučila se ulagati rad i znanje u izradu domaćih delicija.

Danas je Dragana vlasnica poljoprivrednog gospodasrtva koje uspješno proizvodi zimnice, i slatke i slane. Novac za koji proda ajvar, kisele krastavce, pasteriziranu ciklu, džemove, sirupe, sokove... solidna je dopuna kućnog budžeta.

Sve je počelo od "viška" paprike

"Sve je počelo prije petnaestak godina kada sam dobila otkaz. U to vrijeme jedan lokalni hladnjačar najavio je otkup paprike, pa smo došli na ideju posaditi paprike na našoj njivi u Gorjanima. Međutim, otkup je pao u vodu. Što sam drugo mogla s tolikom paprikom nego je prodavati na užičkoj tržnici", priča Dragana.

Paprika koja danas nije nalazila kupca sutradan nije bila svježa za prodaju. Što s viškovima koje je vraćala kući? Kako ih iskoristiti? Uloženo je u njih isuviše novca i truda kako bi tek tako propali.

"Majka i ja došle smo na ideju od neprodate paprike proizvoditi ajvar za prodaju. Kupci, tada uglavnom mještani našeg i okolnih sela, bili zsu adovoljni proizvodima. To nas je ohrabrilo. Nastavili smo saditi papriku, ali nismo više trgovali na tržnici. Sve što smo proizvodili prerađivali smo u ajvar, najprije od pečene i barene paprike, kasnije i od pečene na roštilju", kaže Dragana.

Nije se na tome htjela zaustaviti. Asortiman je proširila kiselim programom – paprikom u tegli, kornišonima, pasteriziranom ciklom, pinđurom, somborkom, salatom od patlidžana, lovačkom salatom. Sve od povrća sa svog dobra u Gorjanima. Papriku uzgajanu od sjemena kao rasad iznosila je u njivu, a na njeno mjesto pod plastenikom sadila krastavčiće. Usput je pokrenula i slatki program, proizvodeći slatka, džemove, sirupe od šljive, maline, kupine, kajsije, čak i kruške, kivija, mrkve. Sve što se moglo posaditi i roditi ili ubrati u okolini, gledala je maksimalno iskoristiti.

Sljedeći korak bili su sokovi s plodovima voća - šumske borovnice, zova, višnja, jagoda, neprskana domaća jabuka. Pročulo se i za njene džemove sa smanjenim postotkom šećera ili fluktozom kao zajmenom za bijeli šećer.

"Zimnicu proizvodim sa svojom djecom, a pomažu nam i moji roditelji. U dane većih poslova imamo sezonske radnike koje angažiramo u berbi ili na ljuštenju paprike. Šipurak, zovu, šumsku borovnicu i jagodu beremo po okolnim brdima. Ako na našem imanju ne rodi dovoljno voća, poput kajsije, onda je kupujemo na tržnici ili od naših susjeda. Količine koje proizvedemo nisu velike, radimo onoliko koliko možemo stićio, a održati kvalitetu i ono što piše na deklaraciji – domaće, prirodno, bez konzervansa i aditiva", navodi vlasnica poljoprivrednog gospodarstva iz Gorjana.

Tvornica s dva "smedervca"

Dumbelovići slatku i slanu zimnicu prave na tradicionalan način. Njihova tvornica je zapravo pomoćna prostorija s dva đtednjaka na drva, "smederevca", sudoperama, šerpama, pasterizatorom, velikim presama za cijeđenje sokova. Ulaganja nisu beznačajna! Dug je put od oranja njive, koja se uzgred đubri samo stajnjakom, do gotovog proizvoda. A tu su izdaci za sadnju, sirovine, ambalažu, drva, gorivo… 

Obitelj je u poslu angažirana od ranog proljeća do sredine studenoga, a samo im je zima mrtvo razdoblje.

Zarada na ajvaru, kaže Dragana, nekada zna biti simbolična, ali od njega je sve počelo. Kupci su joj, osim ljudi iz njenog kraja, turisti koje magistralni put Užice - Požega navede kroz Gorjane.

"Napravili smo brvnaru za potrebe izložbenog prostora u kojoj će kupci moći probati naš asortiman. Ove godine proširili smo voćnjak novim sadnicama šljive i kruške, a u planu nam je i novi zasad kajsije. Ništa što proizvedemo od voća i povrća ne dajemo u otkup. Sve, osim onoga što se iznese na trpezu, ide u proizvodnju",  objašnjava Dragana Dumbelović za portal Plodna zemlja.

Manager.ba