Prvi industrijski pogon u Bosni i Hercegovini počeo je raditi 1848. godine. Bila je to pilana u Blagaju kod Mostara. U isto je vrijeme u Hercegovini počela organizirana proizvodnja riže, duhana, agruma, vinove loze, maslina, duda... Za sve je zaslužan jedan čovjek, reformator i vakif, hercegovački vezir Ali paša Rizvanbegović. 

Ali-paša Rizvanbegović-Stočević (1783.- 1851.) bio je sin Zulfikar-kapetana Rizvanbegovića, prvog kapetana Vidoške (Stolačke) kapetanije. Od 1813. do 1833. godine upravljao je Stolačkom kapetanijom. Podržavao je reforme sulatana Mahmuta II koje su ukidale spahijski sustav i mijenjale ustroj vojske, poreza i gospodarstva po uzoru na europske države. Zbog toga je, zajedno s još jednim Hercegovcem, Smail-agom Čengićem, bio protivnik pokreta Husein-kapetana Gradaščevića koji se zalagao za ostanak dotadašnjeg sustava. 

Za zasluge koje je pokazao, 1833. godine imenovan je hercegovačkim vezirom i od tada pa sve do smrti 1851. godine upravljao je Hercegovinom koja je izdvojena iz Bosanskog pašaluka i pretvorena u poseban ejalet Hercegovački pašaluk.

Iako kontroverzna osoba, od mnogih novijih povjesničara kritiziran zbog uloge u slamanju pobune Huseina kapetana Gradaščevića, Ali paša Rizvanbegović činjenično je bio istinski reformator, a plodove njegovih reformi stanovnici Hercegovine, doslovce, ubiru i danas.  
 

Dug popis reformi

U vrijeme njegove uprave u Hercegovini su uvedene nove poljoprivredne kulture: riža, dud, masline, vinova loza. Iz Rumelije je doveo stručnjaka Mustafa-agu Pirindžiju kako bi kod Ljubuškoga počeo uzgajati rižu. Hercegovačka riža će postati brend koji će kvalitetom potisnuti dotadašnju uvoznu, a iz Hercegovine se izvozilo oko 150 tovara riže uglavnom u Bosnu i Dalmaciju. 

Isušio je močvare na Trebižatskim poljima, naselio ih kolonistima, kultivirao zemljište. Znatno je povećao proizvodnju krumpira, kukuruza i duhana. Oformio je velike maslinike na imanjima na Buni, okolini Stoca i vinograde u okolini Mostara. 

U Hercegovinu je uvezao svilenu bubu zbog koje zapovjedio da svaka kuća mora posaditi bar jedan dud čije je sadnice donio iz Egipta. Kazazima je namještao obradu i proizvodnju svile. Iz Azije je uvezao najljepše vrste jasmina, u stočarstvo je uveo niz novih pasmina.

Odobrio je otvaranje prvog industrijskog pogona u Bosni i Hercegovini, pilane u Blagaju 1845. koja je počela raditi tri godine kasnije. Prva slijedeća pilana u Bosni i Hercegovini, ona u Gradišci, otvorena je tek 1855. godine. 

Počeo je izgradnju cesta, a posebno najvažnije ceste dolinom Neretve od Jablanice do Mostara. Do tada se od Mostara do Konjica putovalo konsjkim putem istočnom stranom Prenja.

Ulaganja u društvo

Podigao je veliki broj mejtefa i škola. Sagradio je niz sakralnih, kulturno-prosvjetnih, javnih, gospodarskih i stambenih zgrada. U Mostaru je izgradio džamiju bez munare (mesdžid) i turbe šejh Juje na Luci, uz nju tekiju sa bibliotekom i musafirhanom. U Stocu i Buni također je sagradio džamije.

Od predosmanskog vremena do vezira Rizvanbegovića u Hercegovini nije izgrađena nijedna crkva niti samostan. Za njegova vremena, sultan Abdul Medžida počinje izdavati prve dozvole za njihovu gradnju. 

"Poticao je razvoj poljoprivrede, kultivizirao i naseljavao hercegovačka polja, uvodio uzgoj novih kultura i sl. Uz to, pokrenuo je eksploataciju šuma i rad drvne industrije. Ali-paša je zaslužan za obnovu i izgradnju brojnih utvrda, cesta, sakralnih i profanih objekata od javnog značaja. Naklonjen je bio kulturi i prosvjeti, što pored ostalog potvrđuje bogat književni fond koji je uvakufio. Poznat je i njegov prilično skladan odnos sa najvišim autoritetima svih vjerskih zajednica u Hercegovini. Sve navedeno ukazuje da je Ali-pašina vladavina, iako apsolutistička, ipak bila planska i prilično odgovorna, te je bitno unaprijedila opće životne prilike"

Prof. dr. Faruk Taslidža

Preporod, Predrasude i stereotipi: 170 godina od ubistva Ali-paše RIzvanbegovića 

Vezir Ali-paša Rizvanbegović ubijen je nadomak Banjaluke 1851. godine, po nekima slučajno, po drugima u naručenom atentatu Omera paše Latasa.

Nakon njegova ubojstva, sultan Abdul Medžid I ponovno je spojio Hercegovački i Bosanski ejalet u jedan i dao mu ime koje naša zemlja i danas nosi - Bosna i Hecegovina.

Kontroverze i mitovi

Uz znane kontroverze, posljednjih se desetljeća iz ideoloških potreba, umanjuje ili sakriva uloga vezira Rizvanbegovića. 

Jedan od takvih mitova je i onaj o tomu kako je pilana, čije je otvaranje odobrio, uništila hercegovačke hrastove šume. Skromna pilana, na pogon vode, naspram suvremenih današnjih njih desetine, nikako ne može biti krivac za takvo što, ako se ikako i dogodilo.  

Pojednini autori ističu kako je koristio vlastiti položaj za pribavljanje mita. Spominje se kako je od austrijskog trgovca Leona Klucka 1845. za koncesiju za sječu šume primio 2.500 forinta, dok su Kluckovi ukupni troškovi bili 3.500 forinta (71% troškova iznosio je mito za Ali-pašu).

Neki izvori navode kako je vezir Rizvanbegović za gradnju crkava i samostana naplaćivao veliki harač iako su sulatanovim fermanom bile oslobođenje poreza.

Za jedne izdajnik, a za druge reformator, Ali-paša Rizvanbegović i njegovo vrijeme i danas mogu biti ogled za razmišljanje o sukobu dijela društva sklonog državnim privilegijama i nasljednim pravima naspram dijela društva sklonog reformama i poduzetništvu.   

B.Š. | Manager.ba