Bojan Šunjić

Radnici koji sačuvaju radno mjesto imat će veću plaću ali i plaćati više u fondove i proračun, kojim ne raspolažu. Poslodavci će plaćati više i radnicima i državi u fondove i proračun, kojim ne raspolažu. Onima na "državnim jaslama" će se povećati i plaća i, nadaju se, proračun kojim oni i raspolažu...

Vlada Federacije BiH, navodno radi boljeg položaja radnika, povećala je iznos minimalne plaće sa 619 na 1.000 KM bez nužnih poreznih reformi i tako, doslovce preko noći, ne samo dovela do ruba nego i gurnula gospodarstvo preko ruba!

Zemlje poput Španjolske, Italije, Hrvatske, Grčke, Turske,... desetljećima prije nas su ulagale u turističku infrastrukturu i promociju. No nekih se stvari, koje su im do jučer donosile rast žele što prije odreći? Postale su im težak i preopasan teret.  

Bosna i Hercegovina jedna je od rijetkih zemalja koja ima značajne rezerve pitke vode. Smatra se kako su dovoljne za nekoliko desetljeća, ali nisu neiscrpne i lako se zagade. Mnoge su, nažalost, već nepovratno zagađene. 

Piše: Bojan Šunjić, Manager.ba 

Generalna skupština Ujedinjenih naroda 2010. godine proglasila je "pravo na sigurnu i čistu pitku vodu te higijenske uvjete" kao "ljudska prava". Ta prava obvezuju sve države svijeta raditi na postizanju univerzalnog pristupa vodi i higijenskim uvjetima za sve. 

Prije petnaestak godina, jedan stari vinar iz Hercegovine vidno se naljutio u razgovoru s uglednim gostima iz glavnoga grada koji su hvalili njegov chardonnay. "I što ću ja sa njim? Trebam se boriti sa cijelim svijetom koji uzgaja chardonnay i nikada neću ni primirisati vrhu. Al' nek svi oni probaju uzgojiti žilavku pa ćemo vidjeti čija je bolja."

Prvi industrijski pogon u Bosni i Hercegovini počeo je raditi 1848. godine. Bila je to pilana u Blagaju kod Mostara. U isto je vrijeme u Hercegovini počela organizirana proizvodnja riže, duhana, agruma, vinove loze, maslina, duda... Za sve je zaslužan jedan čovjek, reformator i vakif, hercegovački vezir Ali paša Rizvanbegović. 

Turizmu je u Hercegovini, izuzimajući Međugorje, desetljećima nedostajalo "ono malo". Imala je Hercegovina i unikatno prirodno i znano povijesno nasljeđe i hotelske perjanice i tradiciju ali... 

Turizam u Hercegovini živi i "radi" već desetljećima. Od kada su hanove zamijenili hoteli, ponuda smještaja i prenoćišta postala je sastavni dio gospodarskog života. Hotel Neretva, pa Bristol, pa Ruža, do današnjeg hotela Mepas, sve redom perjanice, utkali su dio po dio tradicije u iznajmljivanje smještaja kao dio turizma. 

Dobra posjećenost Mostaru za doček Nove godine mogla se naslutiti. Internetski prodajni kanali cijene smještaja dizali i za čak 200% više od cijena u srcu sezone. No, je li smisao turizma samo u dobroj posjećenosti? 

Piše: Bojan Šunjić, Manager.ba

Lokalne vlasti hvale se posjećenošću i brojkama dočeka Nove godine u Mostaru. Neki spominju dva ili tri, neki sedam ili osam desetaka tisuća, ali svi se slažu - nikada više gostiju u Gradu i nikada više ljudi na javnom dočeku. 

Kuće i krajolik poput onih cestom uz Neretvu kroz nasade mandarina. Nema razlike, osim možda, što ove u Albaniji imaju dodatne ukrase - bar jedan bojler, zastave. Kažu, uz albansku, običaj je istaći i zastavu zemlje u kojoj je kuća "zarađena". 

Piše: Bojan Šunjić, Manager.ba 

Negdje gore, daleko od gradova, skriveni na okrajku Hercegovine, ponad Neretve, podno Visočice, Bjelimići su. U kolijevci od šume, po zelenoj se postelji na suncu baškare zaseoci Odžaci, Ježeprosina, Luka. Jedan do drugoga, držeći se bistrom Rijekom, uživaju u jutru uz cvrkut ptica i zvonjavu stada iz daljine. Žive, neki svoj, spokojan život. 

Piše: Bojan Šunjić