Sirevi Smaila Žilića stigli su na sve kontinente. Iako ni sam ne zna koliko je do sada priznanja dobio, odnos bh. vlasti prema njegovom radu je - "nula". 

Vlasnik sirane Kupres Milch iz Kupresa, Smail Žilić, na nedavno održanom Novosadskom sajmu poljoprivrede, osvojio je tri zlata za svoje sireve. Nisu to prve medalje koje je donio u Bosnu i Hercegovinu. U Beogradu je, na primjer, na Balkanskom festivalu sireva, pet puta osvajao nagrade za najbolji sir.

Za njega su priznanja postala uobičajena, pa se smije na našu konstataciju kako će prava vijest biti tek kada na nekom od natjecanja njegov sir ne osvoji nagradu. Iako su motivacija za svakog proizvođača, Smail kaže kako su mu malo draža priznanja od potrošača, pa za Agroklub prepričava situaciju od prije nekoliko dana kada je dobio poziv iz Novog Travnika.

"Pitaju radite li u nedjelju, svratili bi po sir. Naravno kako radimo, krave bezobrazne, ne znaju je li vikend, praznik… sutradan ujutro čovjek zove, kaže u životu nisu jeli bolji sir. E, to je meni nagrada, baš velika", kaže Žilić.

Stručnjake ne možeš prevariti

Prvo je u ožujku na Kupres stigla nagrada s Balkan Cheese Festivala iz Beograda, gdje se način ocjenjivanja malo promijenio, pa su umjesto posjetitelja kako je to ranije bilo, sud dali stručnjaci.

"Na tom festivalu sada ekipa profesora s tehnološkog i poljoprivrednog fakulteta čini povjerenstvo koja ocjenjuje. I ovaj Planinski sir, kombinacija ovčijeg i kravljeg mlijeka, je proglašen za najkvalitetniji sir u kategoriji tvrdih punomasnih sireva", priča Žilić.

Uzroke na ocjenjivanje redovno šalju i na Novosadski sajam. Ove godine poslali su tri sira, dva su dobila Veliku zlatnu medalju, najveće priznanje koje se dodjeljuje za proizvode koji su bodovani od 95 do 100 bodova, a riječ je o Planinskom siru i tvrdom kozijem siru - mješanac sa 70% kravljeg mlijeka.

"Za Kupriški kravlji sir smo dobili zlatnu medalju, s 93 boda i znam točno gdje je izgubio tih 7 bodova, bio je nešto mlađi nego što bi trebalo i to naravno iskusne ljude, profesore ne može prevariti. Falilo mu je 10-tak dana kako bi dozrio, ali ja nisam imao stari i posao sam i taj", kaže i ističe kako je to i neka vrsta iskustva, odnosno sir mora dozrijevati točno određeno vrijeme.

Država nas ne zaslužuje

Njegovi sirevi su, kako kaže, otišli na sve kontinente. Smail, koji je prije više od 10 godina, sa svojom obitelji, došao iz Sarajeva i vlastitim sredstvima pokrenuo biznis, specifičan je i po tome što skoro sav sir prodaje na kućnom pragu. Godišnji kapacitet njegove sirane je 11 tona, ali proizvodi dvije.

Mjesečno prerađuje do 35 tona mlijeka, a jedan od njegovih kooperanata odnedavno je i poljoprivredna zadruga Planinsko mlijeko iz Šipova, koja mu, svaki drugi dan, isporuči 2.000 kg mlijeka. Plan mu je u narednom razdoblju jednom mjesečno, svoje proizvode dostavljati i u Banjaluku.

Smail je poznat što nema dlake na jeziku i često kritizira vlasti zbog nedomaćinskog odnosa prema proizvodnji mlijeka i sireva. Kaže kako uvozimo "smeće", a ne dozvoljavamo našim proizvođačima normalno živjeti od svog rada.

Na pitanje kakav je danas odnos predstavnika domaćih vlasti prema njegovim proizvodima, kratko odgovara: ”Nula!” Nitko, kako dodaje, nije prepoznao kvalitet koji stvara, ali od njih to i ne očekuje, zadovoljan je kaže što potrošači prihvataju i cijene njegove proizvode.

"Mi svi znamo kako ova država ne zaslužuje nas proizvođače, ljude koji se bore, koji pune proračun kako bi oni bili to što jesu, nezasluženo! Sama činjenica kako donesete priznanja s takvih, moćnih sajmova i skupova gdje dođu najbolji, a to nije dovoljno kako bi lokalni radio objavio o vama najmanju moguću vijest sve govori."

Čitaju, a ne zovu

Poručuje i kako ovo nije sir Smaila Žilića, već Kupreški sir koji pravi reklamu Kupresu kao sredini, ali nema nikakve reakcije, kako kaže "odozdo prema gore - mrtva priroda".

"Prolaze ovom cestom, ne svraćaju, oni čitaju, a ne zovu, oni znaju, a neće da znaju. Navikao sam i oguglao sam na to, ne smeta mi", zaključuje na kraju uz poruku kako ga "baš briga za njih", jer ima svoj pravac i ni od koga ne zavisi.

Sireve pravi od kravljeg, ovčijeg i kozijeg mlijeka, a često mu dodaje začinsko bilje, voće, pa i čokoladu. Na ovaj način je pomogao promociji kupreškog kraja koji je nadaleko poznat po čistoj prirodi, prostranim pašnjacima i velikom potencijalu za uzgoj stoke. Iako u Kupresu ne živi mnogo ljudi, možda će, vođeni Smailovim primjerom, još netko se odlučiti vratiti na Kupres i početi s nekim oblikom poljoprivredne proizvodnje.

Agroklub | Manager.ba