Poslovna edukacija 21. stoljeća otvorila je svoja vrata mnogim društvenim fenomenima, priznajući tako da je menadžer i lider prije svega čovjek, čiji realitet se ne sastoji samo od posla, nego i od mnogih drugih životnih uloga koje predstavljaju nju/njega kao osobu. Isto tako, poslovni čovjek je za rješenjima svojih menadžerskih problema posegnuo u područja koja su se još početkom 90-ih smatrala banalnim, stvarajući novi pojam bricolage, koji označava slobodno preuzimanje pojmova i koncepata iz ostalih aspekata društvenog života (npr. sport, biologija, borilačke vještine, psihoterapija, tehnologija itd.) kako bi se objasnili menadžerski pojmovi. Ovaj članak donosi jednu takvu poveznicu koristeći memoare Gichina Funakoshija, jednog od najvećih japanskih učitelja karatea sa početka i sredine 20. stoljeća. Funakoshi je zaslužan za napredak i promicanje kulture karatea ne samo u Japanu, već i u svijetu. 

Ove memoare napisao je kao 90-godišnjak, te oni predstavljaju neiscrpno vrelo životnih lekcija koje možemo vrlo lako prepoznati u novim konceptima poslovnog vođenja.

1. karate je cjeloživotno učenje – za Funakoshija karate je bio put (do) a ne tehnika (ducu), koja je podrazumijevala cjeloživotni duhovni razvoj osobe u smjeru dobroga karateke. Karate do u prijevodu znači put prazne ruke, i u sebi nosi kako tehničke komponente borbene vještine tako i duhovne vještine izgrađene ličnosti. Funakoshi je karate učio cijeloga života, prije svega od svojih učitelja ali i kroz obavezno učenje konfucijanskih i budističkih spisa. Karate je za njega bio način života, čije je suptilne karakteristike učio cijeloga života, kroz vježbu ali i životno iskustvo u kojem je promišljao o dubokom smislu i svrsi karatea u životu karateke.

Liderstvo je upravo kao i karate, cjeloživotni duhovni put jedne osobe. Osobiti je naglasak tog cjeloživotnog učenja kroz teoriju «liderstva iznutra», koje kaže da se lideri možda ne rađaju takvima, ali oni porađaju sami sebe. Warren Bennis, guru modernog liderstva, kaže da je za lidera vođenje i karijera sam život.  Dobar lider nije financijski fahista sa MBA diplomom u džepu. Pravi lider uči i iz humanističkih disciplina, kao što su književnost, umjetnost, povijest i zemljopis. Te discipline mu daju širinu, kreativnost i inovativnost bitnim za stvaranje poduzetničke umjesto administrativne strukture u kompaniji i čine ga spremnijim za uočavanje promjena u poslovnom realitetu.

2. sve je promjenjivo – temelj budističke filozofije je da je materija praznina ali i da je realitet promjenjiv. Ljudi pate zato što vjeruju da događaje i realitete u kojima žive mogu zadržati konstantnima dok je u biti svega promjenjivost. Funakoshi je rekao da je «promjena zakon neba i zemlje». Ljudi ne smiju postati prespokojni i zadovoljni samima sobom, vjerujući da će dobro i lijepo potrajati zauvijek, jer će na taj način ostati paralizirani «strašnim poplavama i olujama». Dobar karateka je uvijek spreman za iznenadnu opasnost.

Promjenjivost je i osnova velike menadžerske materije upravljanja promjenama (change managementa). Bit dobrog lidera je ne uljuljkati se u «sunčane» poslovne dane, nego biti svjestan da nakon sunca dolazi i kiša, i da je to neminovno tako. Odlike kako poslovnog tako i životnog realiteta su konstantna promjenjivost, i lider mora pripremiti kompaniju za suočenje sa iznenadnim promjenama, ali i njegovati kulturu promjene i inovativnosti. Naravno da to nije lako, jer je u biti gotovo svakog čovjeka težnja za sigurnošću, stabilnošću i nepromjenjivošću. Zato je upravljanje promjenama jedan od velikih izazova za svakog lidera.

Koje su karakteristike dobrog lidera i karateke?

1. kredibilitet i integritet – Funakoshi, kao vrhunski učitelj karatea, rekao je da se dobar karateka mora držati visokih moralnih principa. Pred svojim učiteljima i samim sobom zakleo se da neće nikada upotrijebiti svoje vrhunski istrenirano tijelo u nedopuštene svrhe. Pošto je karate za njega bio život, živjeti po principima karatea bio je integralni dio njegovog života, od kojega nije odstupao. Bit pobjede leži u poznavanju prije svega sebe a onda i svojeg protivnika, govorio je.

Za poslovne lidere obično se kaže da je bitno «walk the talk» ili raditi ono što se govori. Međutim, za mnoge je to samo deklarativna fraza, jer kredibilitet i integritet nastaju poznavanjem samoga sebe i onoga što želiš i ne želiš. Dobar lider mora posjedovati iskrenost misli i djela i ne može prilagođavati svoju savjest ovogodišnjem poslovnom trendu. Lider spoznajom samoga sebe spoznaje svoje dobre i loše strane, osvještava ih i suočava se sa njima direktno, pojačavajući koliko je moguće dobre i umanjujući loše strane sebe. Kredibilitet  i integritet osnova su izgradnje povjerenja u kompaniji, uz ljubav jedne od najkrhkijih emocija svakog čovjeka, koja se teško gradi i jednom kada je srušena teško obnavlja.

2. homo universalis –  biti dobar tehničar u karateru ne čini osobu dobrim karatekom. Funakoshijev učitelj je, uz to što je bio vrhunski majstor karatea bio i vrsni jahač, kendo borac (japanska vještina mačevanja), te streličar. Osim toga bio je vrhunski poznavatelj filozofije konfucijanizma i budizma te političar. Sam Funakoshi bio je poznati pjesnik i kaligraf, te poznavatelj japanskih filozofskih spisa.

Biti homo universalis bit je svakog dobrog lidera. Warren Bennis se kritički osvrnuo na  fahističku narav današnjih sveučilišta, osobito poslovnih škola koje stvaraju uskogrudne specijaliste, majstore u stvaranju novca, ali ih ne uče iskustvo ljudske vrste, satkano u filozofiji, povijesti i literaturi. «Know how» uči ljude kako raditi, ali ih ne uči tome kako biti.

3. duh džentlmenstva – karateka je prije svega brižan prema drugima, osobito svojim bližnjima a tek onda prema sebi i usavršavanju svojih tehnika. Onaj koji misli samo na sebe i nepažljiv je prema drugima nije dorastao da uči karate. 
Misliti prvo na druge a onda na sebe bit je i osnova kulture džentlmenstva, koja od lidera traži, uz ekspertizu, i visoko razvijenu emocionalnu inteligenciju tj. sposobnost “čitanja” i razumijevanja ljudi u različitim socijalnim kontekstima, detektiranja nijansi emocionalnih reakcija i korištenje tog znanja u suodnosu sa različitim ljudima i situacijama. Sve više znanstvenih istraživanja dokazuje da je emocionalna inteligencija u kombinaciji sa kognitivnom inteligencijom ono što razlikuje uspješne od neuspješnih lidera.

4. poniznost i služenje - Funakoshi uspjehe u promicanju karatea nikada nije pripisivao sebi. Ono što je uvijek govorio je da su za to zaslužni njegovi učitelji, suradnici, prijatelji i učenici koji nisu štedili ni vremena ni truda u nastojanju da usavrše tu tehniku samoobrane. Za sebe je smatrao da vrši ulogu voditelja ceremonije koji je imao tu sreću da se pojavio u pravom trenutku na pravom mjestu i iskoristio pruženu priliku da. Uvijek je govorio da ponos skrnavi duh karatea, te da je karate defanzivna vještina koja se ne smije koristi u ofanzivne svrhe.

Warren Bennis je tvrdio da niti jedan istinski lider ne želi biti lider per se, nego želi izraziti sebe slobodno i u potpunosti. Taj izražaj samoga sebe ga čini istinskim liderom. Greenleaf a poslije i Senge uveli su u menadžersku literaturu pojam tzv. vođenja uz služenje, koje kaže da dobar lider mora prvo naučiti biti dobar sljedbenik. Na taj način kada postane lider, može lakše prepoznati što motivira i inspirira ljude koje vodi a što ne.

5. refleksivnost i introspekcija – nakon napornih tehničkih vježbi, Funakoshi je uživati u samoći i šetnji kroz borovu šumu. Šutnja i šetnja, osluškivanje prirode bio je za njega odličan način za postizanje duhovnog mira, bitnog za svakog karateku. Povlačenje u prirodu i meditacija dio je duhovnog treninga karateke, kojim on shvaća da karate nije samo tehnika nego i duhovni pravac.

Lee Iaccocca, bivši izvršni direktor Chryslera, rekao je da je sposobnost refleksije i introspekcije bila bitna za njegovo mentalno zdravlje. Odmaknuti se od poslovnih situacija i izreći svoje probleme npr. svećeniku, kao što je to činio Iaccocca, ili nekoj drugoj instanci od povjerenja bitno je za dobrog lidera. Jedna stara indijska poslovica kaže da se u uzburkanom bazenu ne može na dnu vidjeti igla. Tako je i u životu. Kada prolazimo kroz različite poslovno-životne izazove, vrlo često nemamo mogućnost sagledavanja situacije na način da se iz nje izdvojimo. Refleksija i introspekcija pomaže upravo tome – odmicanju da bismo sagledali i shvatili realitet oko nas.