Narcisoidni direktori češće zapošljavaju sebi slične – što tvrtkama donosi ambiciju i inovacije, ali i sukobe, stres te nestabilnost. 

Narcis stoljećima živi u mitovima, a u stvarni život uveo ga je Freud nazvavši osobnost kakvu je imao Narcis poremećajem. Bitno u mitu o Narcisu je kako je mladić, sin riječnog boga, bio iznimno lijep, ali je nosio i prokletstvo – živjet će dugo dok ne spozna samoga sebe. Prokletstvo se ispunilo: Narcis je prezirao sve koji su ga voljeli i obožavali, a namamljen je napokon vidjeti svoj odraz u jezeru. Zaljubio se u sliku koju je vidio, nesvjestan kako je to samo odraz. 

Pravo razumijevanje Narcisova problema krije se u njegovoj opijenosti vlastitom slikom, u spoznaji vlastite taštine i nemoći koja vodi samouništenju.

Narcis je i danas sinonim za samoljublje, iskrivljenu sliku o sebi, mladost i prolaznu ljepotu. U korijenu riječi nalazi se značenje "opijenost". I nakon Freuda, Fromm je pisao kako narcizam nije samo pojedinačni psihološki poremećaj, nego i kulturni te moralni obrazac suvremenog društva.

Narcisoidni direktori u praksi

Frommova se ideja potvrdila i u poslovnom svijetu. Narcisoidne osobe teže položajima moći. Jedno od njih pokazuje kako, kada takvi pojedinci dođu na najviše upravljačke položaje, pokazuju sklonost međusobnom privlačenju, barem u početku.

Procjene pokazuju kako oko 18% izvršnih direktora (CEO-a) ima izražene narcisoidne osobine, u usporedbi s njih 5% u općoj populaciji. Te osobine obuhvaćaju prenaglašen osjećaj vlastite važnosti, osjetljivost na kritiku, osjećaj posebnih prava, nedostatak suosjećanja i potrebu za divljenjem.

Na prvi pogled moglo bi se pomisliti kako će takve osobe izbjegavati jedna drugu jer sve žele biti u središtu pozornosti. Ipak, tim njemačkih istraživača sa Sveučilišta Friedrich Alexander u Erlangenu i Nürnbergu otkrio je suprotno.

Narcisoidnost na vrhu hijerarhije

Analizom 12.791 izvršnog direktora iz 1.582 vodeće svjetske tvrtke u posljednjih pet godina, istraživači su utvrdili povezanost između narcisoidnosti CEO-a i većeg stupnja narcisoidnosti u vrhovnom menadžmentu.

U te timove ubrajaju se visoke pozicije poput financijskog direktora, operativnih direktora i direktora marketinga, a upravo CEO obično ima ključnu ulogu u njihovu odabiru.

Kako su narcisi često svjesni svojih osobina i prepoznaju ih kod drugih, druge narcise doživljavaju pozitivno. Ta je sklonost osobito izražena kod onih koji vole sebe – kao što narcisi i čine.

Takva dinamika lako stvara nestabilno okruženje

Među "sličnima" ubrzo nastaju sukobi. Istraživanje je pokazalo statistički značajnu povezanost između stupnja narcisoidnosti u vrhovnom menadžmentu i učestalosti promjena na izvršnim pozicijama.

"S vremenom narcisoidni CEO uviđa kako mu suradnici ne pružaju dovoljno divljenja, dok narcisoidni direktori u timu shvaćaju kako ne žele raditi pod vodstvom dominantnog narcisoidnog šefa ni s jednako orijentiranim kolegama", objasnio je profesor Lorenz Graf-Vlahi.

"Zato, bilo dobrovoljno ili ne, napuštaju tim."

LinkedIn profil kao mjerilo?

Istraživači su procjenjivali stupanj narcisoidnosti na temelju LinkedIn profila izvršnih direktora. Oni čiji su profili djelovali samopromotivno ocijenjeni su kao narcisoidniji. Pokazatelji su uključivali broj fotografija, duljinu teksta u odjeljku "About", broj navedenih iskustava, vještina i certifikata.

Direktori bez profila dobili su ocjenu nula.

Metoda ima svoja ograničenja jer ne mjeri narcisoidnost jednako precizno kao psihološki test, ali autori su potvrdili kako rezultati odgovaraju ranijim, potvrđenim pristupima.

Što to znači za tvrtke

Kada se u najvišem rukovodstvu okupi veći broj narcisoidnih osoba, nastaje izrazito natjecateljsko i napeto okruženje. Takvi timovi imaju više sukoba između direktora i podređenih rukovoditelja, što dovodi do veće fluktuacije zaposlenih. Konkurencija može potaknuti rezultate, ali česti sukobi i odlasci uzrokuju nestabilnost i poremećene odnose u organizaciji.

Visok stupanj narcisoidnosti u menadžmentu utječe i na zaposlenike: takvi su lideri skloniji otpuštati radnike radi boljih financijskih pokazatelja ili se upuštati u rizične poslovne strategije.

S druge strane, istraživanja pokazuju kako zaposlenici koji se uspiju prilagoditi takvom okruženju mogu brže napredovati i ostvariti povišice.

Dvije strane iste medalje

Profesor Graf-Vlahi ističe i pozitivnu stranu narcisoidnosti među direktorima:

"Važno je imati na umu kako, iako narcisoidni direktori mogu izazvati brojne probleme i sukobe, ponekad mogu biti i vrlo korisni. Njihova spremnost na donošenje velikih i hrabrih odluka može, primjerice, potaknuti inovacije u tvrtki."

Narcisoidnost na vrhu može donijeti dinamiku, ambiciju i inovacije, ali i sukobe, stres te nestabilnost. Kada se u jednoj tvrtki nađe previše Narcisa i "velikih ega", pitanje nije hoće li doći do sukoba – nego kada.

Izvor: Bonitet.com 
Prijevod i obrada: Manager.ba