Razmišljate li što će vaša djeca sutra raditi? Kada ćete prestati gubiti vrijeme na dnevnopolitičke budalaštine, na osudu Nepalaca i slično, još malo pa nitko od ljudi neće biti potreban. 

Ovog tjedna počela je nastava u školama u Hercegovini i mnogi su se posvetili standardnim problemima nabavke sve skupljih i skupljih školskih učila i pomagala, prijevozu i prehrani đaka, problemima s grijanjem škola i brojnim sličnim pitanjima koja muče naše obrazovanje. 

Piše: Igor Božović, Bljesak.info 

Daleko od toga što ostajemo bez djece zato što se naše najaktivnije pučanstvo praktično svakodnevno iseljava i taj trend se nipošto neće zaustaviti. No nastaju i novi problemi, na koje mi kao društvo uopće nismo spremni.

Samo posljednjih tjedana priča se o skraćenju radnog tjedna u Nizozemskoj na četiri radna dana, odnosno na 32 sata. Naime, prema podatcima Eurostata, u Nizozemskoj se prosječno radi 32.1 sati. Takav proces prihvatljiv je državnim vlastima, poslodavcima, a i sindikatima. No, oni u Nizozemskoj nisu to učinili radi radničkog zadovoljstva, radi prava muškaraca, žena ili obitelji općenito. To je rezultat jedne dugotrajne višedecenijske prilagodbe.

Nizozemska je jedna od zemalja koje nisu doživjele emancipaciju žena s Drugim Svjetskim Ratom, naime, industrija u toj zemlji nije uopće bila zastupljena tijekom rata, nije bilo pokreta otpora poput onoga širom Europe i žene su nastavile biti domaćice i majke. Tek jačanjem ljudskih prava tijekom 1970-ih godina, žene su se i u Nizozemskoj izborile za svoj ravnopravan položaj u društvu. Upravo na račun ovog kraćeg zapošljavanja.

Naime, zbog naftne krize i snažnog nizozemskog izvoza prirodnog plina (iz ranijih kolonija, ne izravno iz Nizozemske same), naftna industrija je neprirodno digla životni standard u toj zemlji i dogodilo se ono što se danas događa u SAD-u, cijena proizvodnje bilo čega je porasla. Uslijedila su masovna otpuštanja i država jednostavno nije bila dovoljno snažna očuvati radna mjesta. Zato su  pošli drugom logikom – promovirali su 'part time' zapošljavanje, nerijetko primjereno ženama koje su pored poslova kući, stigle raditi četiri sata dnevno.

Dugo su čak i promovirali obiteljska primanja kao 1,5 posao po obitelji. Rezultat toga je da su najprije omogućili mnoge danas normalne stvari, rad nevezan za ured, kraće radno vrijeme priznato u mirovinskom sustavu i brojne druge beneficije, poput nepovezanosti zdravstvenog osiguranja za radni status.

Danas tako žive moderni radnički san sa 32 sata tjedno. Ne službeno u slovu zakona, ali ne niti daleko od stvarnosti. To možda i nema veze s obrazovanjem kao takvim, ali itekako ima veze s prilagodbama čovjeka radnika.

Velesile prepisivanja

Posljednjih desetljeća određene do jučer siromašne zemlje postale su kraljice BPO sektora – riječ je o poslovima outsourcinga, zamornim, repetitivnim zadaćama, koje su ispod intelektualne razine školovanog i dobro plaćenog kadra u razvijenim zemljama poput Sjedinjenih Država, Kine pa čak i nekadašnjih tehnoloških sila poput zemalja Skandinavije, Njemačke ili Francuske.

Indija i Filipini su najbolji predstavnici BPO sila – oni su radili na poslovima tehničke podrške korisnicima raznih suvremenih usluga, telefonskoj prodaji, pretipkavanju tekstova ili službama gdje je trebalo odraditi masovnu transkripciju, primjerice, za filmove, konferencije, jednako poslovne i političke, masovni prijevod i slično. Čak su i neke siromašnije regije Sjedinjenih Američkih Država takav posao odrađivale za najbogatije savezne države.

I posljednjih godina pojavila se umjetna inteligencija. Ona ne cilja nužno na najugodnije poslove, ali zapravo i cilja. Ima nekih oko pola godine da aktivno koristim umjetnu inteligenciju u svojem svakodnevnom radu i realno, ovaj alat (nemojte ga slučajno poistovjećivati sa živim organizmom, radi se isključivo o dobrim algoritmima i 'rekonstrukciji' ljudskog znanja metodama pokušaja i pogreški) me riješio brojnih dosadnih zadaća: najčešća je kontinuirani prijevod s engleskog, njemačkog, turskog, slovenskog, makedonskog, ali sada i meni potpuno nerazumljivih jezika, primjerice francuskog (a sve se nagovaram da upišem tečaj, da ga barem pasivno razumijem kao njemački, čak i ako ga budem govorio loše).

Uglavnom, umjetna inteligencija je savršen alat za skraćivanje dosadno dugih novinskih članaka, kakve pišu u magazinima, ili za brzo traženje kontekstualnih stvari u političkim deklaracijama, zakonima i ostalim zamornim stvarima. Čak i prilikom pripreme za pisanje ovog teksta, brojne statistike sam tražio pomoću umjetne inteligencije – dobio sam svejedno mnogo brojeva iz Filipina ili Indije, ali oblikovanih na način da mogu brzo pročitati i pronaći trendove. Nešto za što bi mi samo prošle godine trebalo par dana, čak i ako sam znao gdje tražiti. A definitivno mi je iznenađenje bilo da su Filipini jedna od BPO velesila u svijetu.

I sad dolazimo do tih, za prosječnog korisnika ne baš jeftinih (40-50KM mjesečno) alata, ali višestruko korisnih, pogotovo ako je firma voljna platiti. Evo moja recimo, niti ne razmišlja o AI. Da se razumijemo, vi vidite da ja i dalje pišem ova moja tjedna promišljanja, jer AI zna samo kopirati ljudsko ponašanje, nerijetko vrlo očito. Sam taj algoritam još nije na razini da izmisli nešto novo, u biti, ako mu zadate da izmisli sam podatke, reći će vam da su Sanin Musa i Džanan Musa otac i sin (to mi je nedavno odgovorio Chat GPT, i još me pokušavao uvjeriti da ja griješim). Dakle, ne možete umjetnoj inteligenciji prepustiti da 'odlučuje' umjesto vas – ali je možete zamoliti, narediti čak, da vam odradi repetitivne i dosadne zadatke, onakve za kakve smo prije u mom poslu kupovali specijalizirane programe s jednom svrhom i to je bilo nepotrebno, preskupo itd.

Danas je AI alat koji na jednak način može pretipkati što je netko rekao na video/audio zapisu, koji vam može pripremiti prijedlog kadrova za b-roll, koji vam može prevesti članak s internetske stranice na vama potpuno nerazumljivom kineskom, arapskom, burmanskom, grčkom, gruzijskom... shvaćate da mislim na nepoznata pisma. AI vam pritom ne može napisati tekst – jednostavno zvuči industrijski i lako ga je prepoznati – možda nekad na Bljesku napišemo neke sitne trikove za prepoznavanje AI teksta, vrlo je jednostavno, kad znate što tražite.

No ovi svi alati doveli su do katastrofalne pojave u do jučer moćnim zemljama BPO sektora.

Zanimanja koja još ne postoje

Filipini će samo do kraja ove godine ostati bez pet milijuna zaposlenih. Ostalo je, koliko, tri mjeseca i nešto malo, i oni će se već suočavaju i još će se suočiti sa strašnim udarom na ekonomiju. Naime, ogroman broj Filipinaca, više nego je nas u Bosni i Hercegovini, bio je zaposlen na tim dosadnim, repetitivnim radnim mjestima – javljali su se na telefon, odgovarali na glupa pitanja, rješavali probleme koji su najčešće ugasi pa upali... Dobar broj njih radio je na transkripciji, filmova primjerice, nešto za što danas postoji Whisper AI – alat potpuno besplatan, otvorenog koda, koji radi 24-7, nema bolovanja, godišnjeg odmora, nedjelje, praznika...

U Indiji su trenutno manji problemi, primjerice TATA motors, koji je nedavno kupio talijanski IVECO s njegovim podbrandovima kao što su nekad legendarni Magirus i Deutz, taj isti TATA sada ima višak od 12000 zaposlenih i njihove poslove će raditi umjetna inteligencija. Indijski lider Narendra Modi hoda uokolo po nekim svjetskim summitima, u Kini i slično, jer su i do njega došle porazne statistike da će do kraja desetljeća nepunih 70 posto Indijaca ostati bez posla zbog umjetne inteligencije. Riječ je o najmnogoljudnijoj zemlji na svijetu, sa 1,4 milijarde stanovnika.

Umjetna inteligencija uklanja potrebu za brojnim poslovima koje danas i ne doživljavate kao zamjenjive, ali samo obratite pozornost, još uvijek vam AI glas zvuči neprirodno, no kako vrijeme prolazi, sve ste manje osjetljivi na bljutavi glas koji prati neke influencerske objave na društvenim mrežama i jednostavno, ovo su posljednja vremena kada možemo uživati u savršenoj reklami 'nothing beats a Jet2 holiday', ovo su posljednja vremena kada još možete uživati u Dnevniku kojeg čita ljudska osoba.

Vaša djeca kada upisuju srednju školu danas, uopće nemaju viziju kakav će biti posao koji će sutra obavljati, hoće li uopće imati posla. Naše vlasti nemaju ideju kako stvoriti zakonski okvir za poslove koji dolaze, a naše škole nemaju program i plan. Ako dijete ide u školu prema planu i programu na hrvatskom, bosanskom, srpskom jeziku... AI to ni najmanje ne razlikuje, a oduzet će im posao tajnice, stenografa, telemarketera...

Naravno, ponavljam, AI ne može bez ljudskog unosa, ali mi u Bosni i Hercegovini ne pravimo ni Small Language Models (službeni model za jedan od dva osnovna AI modela), a kamo li da je tko u Europi i blizu razvoju Large Language Modela, možda su Francuzi i Nijemci najbliže (nedavno se tako pojavio Proton AI Lumo, europske proizvodnje). Velesile umjetne inteligencije su u prednosti, konkretno mislim na SAD i NRK, ali njihova prednost neće nestati, dapače, kada umjetnu inteligenciju osposobite da uči, ona ide dalje, i naučeno koristi da bi učila dalje. Mi uopće ne razumijemo proces vlastitog razmišljanja, a kamoli da razumijemo kako AI dolazi do ispravnih zaključaka, ili kako uopće dolazi do zaključaka. Mi znamo kada griješi, ali doći će trenutak kada će te greške biti sve manje upadne i bit će tek jedna na milijun, na milijardu, na kvintilion točnih.

Razmišljate li što će vaša djeca sutra raditi? Kada ćete prestati gubiti vrijeme na dnevnopolitičke budalaštine, na osudu Nepalaca i slično, još malo pa nitko od ljudi neće biti potreban.

Tko će nas onda nahraniti, tko li će nas obući, gdje ćemo živjeti i možda najčudnije – što ćemo raditi?

Bljesak.info | Manager.ba