LJUDSKI RESURSI
ŠTA SI MI TO REKAO?!
Enisa Selmanović-Salkić Prodaja i menadžment 23 srpnja, 2018

Za Manager.ba piše Enisa Selmanović - Salkić 

Sada je moderno razgovarati sa ljudima. Pitati ih šta misle, kako se osjećaju, boli li ih nešto. Šta misle o njegovom veličanstvu šefu. Slušati ih kako govore. Učiniti da to bude u opuštenoj atmosferi. Na osamljenom planinskom proplanku, uz cvrkut ptica i žubor potočića. Intimno. Bez svjedoka, nadasve. 

Lijepa jedna i idilična slika u kojoj se veliča dvosmjerna komunikacija, sve dok se mali ne okuraži i kaže šefu šta misli o njemu.

Onda šef kaže: „Šta si mi to rekao?!“  i to bude kraj razgovora i početak njegovog kraja. Ili barem agonije koja vodi kraju. 

 

I naravno, javno ga objesi za primjer drugima

 

Da se slučajno ne bi našao još neki hrabar. Jer, šefovi se vole. I o njima mislimo lijepo. Najljepše. Čak i kada su najgori. 

Ovo nije priča o šefovima. Ni ljudskim pravima. Ni komunikaciji. Ovo je priča o feedbacku koji se doživljava kao lična uvreda. Možda se tako prezentira, a možda se tako percipira. 

I da, najčešće je upućen članovima tima koji ga prihvate ili ne prihvate. Ponekad je upućen i vođi tima, a on ga ili vrlo teško prihvati ili nikako ne prihvati.

Da, sada su neka druga vremena, nije to tako.

Slažem se, ali sujeta uglavnom odolijeva svemu. I modi i tehničkom napretku. 

 

 

Nekada ranije sam pisala o tome kako se stvarno trebaju voditi ovakvi razgovori, na koji način i u kakvom okruženju, a najprije koja ja svrha ovih razgovora. I u tom tekstu je sve lijepo, k'o slika.

To i u realnosti treba biti lijepo. Uglavnom i jeste. Ali, ima ovih malo drugačijih situacija. I ne mora nužno uvijek u centru zbivanja biti šef, ali realno uglavnom jeste. 

Družba je družba. Služba je služba. Tako su nas učili. Danas se drugačije kaže, ali poruka je ista. 

 

Kada se družimo – družimo se, kada radimo – radimo

 

Sve na radu je u vezi sa radom. Nema mjesta ni prostora za krhka ega i lomljive sujete.

Kada pričamo poslu, pričamo o rezultatima i ciljevima.

O tome kako se osjećamo u vezi sa poslom. I rezultatima i ciljevima. Šta smo mogli bolje ili gore.

Kako nam je šef mogao pomoći.

Sve u vezi sa rezultatima i ciljevima.

Nema to ništa veze sa šefovom frizurom, radnikovom košuljom koja se šefu ne sviđa ili – najgore od svega – „nešto mi se ne sviđa“.

Nema miljenika ni otpadnika. Ima radnika i neradnika. A, o tome pričamo. Zato smo tu, to nam je cilj. Zato smo se sastali, zbog toga ćemo se i rastati. 

Trebamo pričati o dobrim i lijepim stvarima. Ohrabrivati se i bodriti.

Pričati o problemima i tražiti rješenja. Poredati uspjehe i neuspjehe.

Šta ćemo uraditi da se popravimo. I jedni i drugi. I treći.

Sve zbog posla koji volimo, u kojem uživamo i koji nam daje puno prilika, izazova i novih iskustava. 

 

 

Trebamo pričati i o lošim stvarima. Šta nam ne ide. Šta boli, žulja i smeta. Ko boli, žulja i smeta.

Ali, pričamo pažljivo i argumentovano.

Ni slučajno po sistemu: „Hamo, vidi mu glave!“.

Uvijek, samo i jedino sa argumentima i konkretnim primjerima nepoželjnih ponašanja.

Malo je ljudi koji će dobro podnijeti kritiku. Ali ih je jako puno koji će dobro podnijeti argumentovanu kritiku i u njoj vidjeti priliku za vlastiti rast i razvoj. 

 

Nije više ni bitno ko će kome uputiti kritiku, nego kako će je uputiti

 

Najviše pitanja iz naslova, dolazi upravo nakon kritike koja je ravna mahalanju i nije se srela sa argumentima.

Morate biti konkretni, jasni, nedvosmisleni, imati argumente i konkretne primjere. Morate biti realni, transparentni i pošteni. 

 

 

Tek nakon takve kritike možete očekivati poboljšanje.

Tako možete očekivati pozitivnu promjenu, a ona će se vjerovatno i desiti. 

Sa druge strane, možete očekivati i kontranapad.

Ali, ne ovaj iz naslova, nego argumentovan i sa konkretnim primjerima koji će vam pokazati da možda i niste u pravu.

Aha, pazi sad! Da, da i to je moguće. Ovo ne mora nužno biti loša stvar.

Čak naprotiv! 

Možda dobijete pogled sa druge strane, širu sliku, drugačiju perspektivu.

Pa, shvatite da ste nešto pogrešno gledali, da niste razmišljali o razlozima ili da ste jednostavno postupili pomalo sebično.

Ovo može biti jako dobra lekcija i vaš korak ka pozitivnoj promjeni. 

Jako važno, u kritičkom zanosu nemojte kao argumente, izvlačiti stvari od prije dva vijeka i zadavati niske udarce.

 

Prošlost je prošlost, i neka tu i ostane

 

To je završeno vrijeme i završeni događaji na koje nikako, ama baš nikako ne možemo uticati. 

Sve što imamo je sadašnji trenutak i budućnost. Govorite o onome što je sada.

Ako je dobro, neka ostane dobro. Ili neka postane još bolje.

 

 

Ako je loše, neka se popravi. Ili neka se promjeni na bolje. 

I kada vas kritkuju i kada kritikujete, to nije kraj. Ni svijeta ni života.

To je početak. Početak promjene koja je dobra za vas i sve oko vas. 

I dobro, kažete mi vi. Sve ste uradili ovako, naoružali se argumentima i konkretnim primjerima. I bili pošteni i transparentni i blaženi i staloženi. A, šef opet pošizio. Onda nije do vas, do njega je.

Takav je kakav je i malo je toga što vi tu možete uraditi.

Osim, pobjeći. Možda nije časno, ni hrabro, ali je pitanje opstanka. 


Enisa Selmanović-Salkić

Autor opis: 
Voditeljica je pravnih poslova i ljudskih resursa u kompaniji Megamix. Pokrenula je i vlastitu kompaniju „Consultor“ za pružanje konzultantskih usluga i servisa kompanijama u domenu pravnih poslova i upravljanja ljudskim resursima.
Slika autora: 
O Autoru
Enisa Selmanović-Salkić
Video
ANER KRUŠKONJA, OBRTNIČKA KOMORA HNŽ
Koliko se danas isplati biti obrtnik
DAMIR UZUNOVIĆ, BUYBOOK
Mi smo išli naopačke
JASMIN BADŽAK, EUROSJAJ
Moj radni dan traje 24 sata, ali uživam u svom poslu!