"Bio sam na obje strane. I dalje sam i poduzetnik i biznis mentor. Planiram biti i jedno i drugo dok sam živ, upravo zato što osjećam taj žar, taj "drive" koji vodi poduzetnike naprijed. I ne želim ga izgubiti." 

Poduzetništvo kao sloboda, biznis koji je krenuo sa 100 eura i mentorstvo koje se ne zasniva na teoriji, već na osobnom iskustvu - tri su točke razgovora sa Stefanom Lalićem. Od priče o brendu "Ćao šećeru", preko suočavanja s vlastitim granicama, do rada s poduzetnicima koji žele sustav, a ne samo motivaciju, Lalić otvoreno govori o odgovornosti, karakteru i disciplini. Njegova filozofija "učinkovitog" poduzetništva” obećava manje lutanja i više fokusa - ali pod uvjetom da ste spremni raditi na sebi jednako ozbiljno kao i na svom biznisu.

Često ističete kako je za vas poduzetništvo prije svega sloboda. Kada biste to morali objasniti nekome tko je cijeli život zaposlen, koja je ključna razlika koju vi osjećate?

Onaj tko je cijeli život u uredu, mora sjediti u njemu od 9 do 17 sati. Najčešće radi po nečijem nalogu i nema pravo donošenja odluka o tome kako se i što radi. I možda najvažnije, na plaću najviše može utjecati tako što će otići kod konkurencije i opet tamo raditi pod istim teretom neslobode koji sam naveo.

Nemojte me shvatiti pogrešno, ne cvjetaju ruže ni na jednoj strani, ali kada si sam svoj gazda, znaš kako je na stolu mnogo bolji život i kako plafon praktično ne postoji, dok je on u kompanijskim prostorijama vrlo jasno definiran.

Priča o vašem biznisu "Ćao šećeru" počela je sa simboličnih 100 eura. Kada se danas osvrnete na taj trenutak, što je bilo najizazovnije - novac, strah, neizvjesnost ili nešto četvrto?

Iskreno, ništa. Kada smo kretali, bili smo puni optimizma, a ja sam vidio kako ćemo doživjeti uspjeh koji danas živimo. U redu, u mojoj glavi to je tada bilo mnogo veće, ali ni ovo što smo postigli nije zanemarivo.

Taj mali budžet nam je odlično poslužio za kreativnost, pa smo sami radili sve što smo mogli, gotovo sve osim dizajna, koji smo na kraju platili 50 eura. Drugih 50 eura otišlo je na sirovine.

Pravi izazovi došli su kasnije. Najveći za biznis bio je taj što nitko nije uspio donijeti našim proizvodima dugoročnost, iako smo radili i razgovarali s najboljim tehnolozima u zemlji, a najveći izazov za mene bio je prihvatiti kako nešto ne mogu. Kada sam to prihvatio i pustio ono što treba, izliječio sam važan dio sebe, što mi je, ako me danas pitate, najveći poduzetnički uspjeh. Postao sam cjelovitija osoba, koju više ne vode neutemeljene ambicije, već autentična želja i ljubav prema onome što radim.

Danas ste biznis mentor. Koliko je važno to što ste i sami prošli cijeli put od ideje do brenda i osjećaju li klijenti tu razliku između teorije i prakse?

Biznis je najčešće egzaktna stvar. Pogotovo danas. Može se naučiti u školi kao bilo koje drugo područje i potom ponuditi tržištu. Tako izgleda na prvi pogled. U praksi, ipak, nije tako. Zašto? Zato što je poduzetništvo neprirodna stvar. Ja, sâm, nitko me nije natjerao, prihvaćam punu odgovornost kako za sebe tako i za sve svoje zaposlenike i cjelokupan biznis. Nisu česte situacije u kojima pojedinac dobrovoljno preuzima toliku količinu odgovornosti kroz povijest. Iako egzaktno, vrlo je kompleksno, dok čimbenik karaktera i osobnosti poduzetnika (uz znanje i poslovnu povijest) igra ogromnu ulogu u svemu.

Bio sam na obje strane. I dalje sam i poduzetnik i biznis mentor. Planiram biti i jedno i drugo dok sam živ, upravo zato što osjećam taj žar, taj "drive" koji vodi poduzetnike naprijed. I ne želim ga izgubiti.

Svakako im znači, jer im nerijetko dajem savjete koji im očito skraćuju i olakšavaju put, a to mi omogućava znanje "s terena". Također, više mi vjeruju jer najčešće znaju za moj biznis i za to da sam ga izgradio od nule, a što su oni samouvjereniji - to grade zdravije biznise i postižu bolje rezultate, što je i razlog zašto surađujemo.

Kada radite s poduzetnicima, što vi zapravo smatrate svojom zadaćom? Je li to strategija, podrška, disciplina ili možda sposobnost  razumijeti čovjeka, a ne samo njegov biznis?

Kako bih mogao dati pravi savjet pravoj osobi, ne mogu gledati samo biznis. Moram upoznati čovjeka ispred sebe. To je jedan od razloga zašto mentorstvo ne traje kratko. Dobar savjet koji se ne može provesti samo je gubljenje vremena, dok je ponekad mala stvar pokretač iz mrtve točke, pa uz nekoliko finih izmjena ulazimo u momentum - fazu u kojoj smo spremni raditi velike stvari. Upravo koristeći ovu strategiju, neki od mojih klijenata kreirali su posao o kojem su sanjali ili su utrostručili svoju godišnju zaradu.

Kada razumijem i biznis i poduzetnika s kojim radim, tada postavljamo cilj i strategiju, odnosno korake za njegovo ostvarenje, te prelazimo na realizaciju. No, taj put je od kaldrme, dakle ima mnogo truckanja, a moj zadatak je ublažiti to truckanje, držati vozača budnim i savjetovati ga kako bi što brže i lakše stigao od točke A do točke B.

Uveli ste pojam "učinkovito poduzetništvo". Zvuči jednostavno, ali u praksi često nije. Kako ta filozofija izgleda kada se zaista primjenjuje?

Moja metodologija "učinkovito poduzetništvo" vrlo je jednostavna. Ali da, u pravu ste, nije je uvijek lako provesti u djelo. Zašto? Zato što smo mi i emotivna bića. A emocije nikada ne miruju, kao ni tržište. To znači kako trebamo učiti disciplinu, raditi ono što znamo kako treba raditi i kada nam se ne radi. Biti dosljedni, jer samo takvi biznisi imaju sustav i strukturu, a oni su preduvjet za slobodu koju prodajem.

Pitanje od milijun dolara je kako čovjeka koji se stalno mijenja uvesti u sustav i ritam. Odgovor je višeslojan: 1) tako što ćeš mu precizno objasniti zašto treba raditi određenu aktivnost i koje su posljedice ako se ona ne radi; 2) tako što ćeš pojednostaviti obavljanje te aktivnosti, kako bi bila maksimalno efikasna i služila poduzetniku i biznisu; 3) tako što ćeš ga razumjeti i podržati na putu promjene načina rada i funkcioniranja te mu pomoći što lakše ući u sljedeću fazu - fazu učinkovitosti, koja je preduvjet za uspjeh u biznisu.

Možete li podijeliti situaciju iz vlastitog iskustva kada je upravo učinkovitost, a ne više rada ili više novca, napravila presudnu razliku?

Ja ću se opet pozvati na svoj biznis "Ćao šećeru". Moja poslovna partnerica Jelena Vlajković i ja ne radimo ni cijeli jedan radni tjedan mjesečno, a uspijevamo održavati i razvijati biznis. Nije bilo tako prve dvije godine, ali smo tada shvatili važnost sustava u biznisu pa smo ga kreirali. Točno se zna kada se što radi, odnosno koristi se isti način rada - postavi se cilj, a zatim se vodi najefikasnijom strategijom do njega, radeći ili uvježbavajući stalno aktivnosti koje se ponavljaju, a kojih u mojoj metodologiji ima 12.

E sad, ako želite saznati koje su, ipak ćete mi morati platiti kavu. Šalim se, objavit ću ih kada za to dođe vrijeme.

Izvor: BizLife
Prijevod i prilagodba: Manager.ba