Čovjek koji će postati najutjecajniji fizičar, a možda i mislilac svih vremena Albert Einstein (1879–1955.), nije mnogo obećavao, ne samo u očima svog posjetioca i prijatelja Reichenstein. 

“Vrata stana bila su otvorena da bi se brže osušio tepih koji je upravo izriban, opran i obješen u hodniku.

Ušao sam u Einsteinovu sobu. Jednom rukom stoički je ljuljao kolijevku u kojoj je ležala beba. U ustima mu je bila loša, veoma loša cigara, a u drugoj otvorena knjiga. Peć je užasno dimila.”

Tako je u siječnju 1903., prema opisu Davida Reichensteina, izgledao zadimljeni dom Alberta Einsteina.

"Mitologija" o Einsteinu

Danas postoji i jedna prava „mitologija“ o Einsteinu, čitava baština iskaza i tvrdnji koje veliki fizičar nikad nije izgovorio i događaja u kojima nije sudjelovao.

Tako se uporedo sa nepostojećim citatima, onim o pčelama, ali i mnogim drugim, uz falsifikate i lažne priče, često pogrešno navodi kako je Einstein bio „loš u školi“.

Uvid u arhivu njegovih ocjena jasno pokazuje da Einstein nije bio loš učenik, kao i da je matematici bio posvećen od najranijeg doba.

No, za takve priče ima izvjesnog povoda jer u očima suvremenika Einstein jeste bio – mlad čovjek koji ne obećava previše.

Brojni detalji iz njegove biografije pokazuju da se po svemu sudeći razlikovao od okoline, ali i da se suočavao sa silnim izazovima.

Mladalačke godine ispunjene raznim nevoljama i razočaranjima

Naime, zbog nedozvoljene veze nakon zajedničkog studiranja na Politehničkoj akademiji u Zurichu u Švicarskoj, Einstein i mlada fizičarka srpskog porijekla Mileva Marić, proveli su nekoliko godina u velikoj neizvjesnosti, u putovanjima, razdvojenosti, oskudici i obiteljskim sukobima.

Einsteinov otac Herman preminuo je u listopadu 1902. i tek na samrti je sinu dao blagoslov da se oženi, ali je, kako bilježi više njegovih biografa, na Alberta ostavilo dugoročan trag to što je svojim dotadašnjim akademskim i životnim neuspjesima razočarao obitelj.

No, Mileva i Albert su se početkom 1903. godine najzad vjenčali.

Tada su dobili prvog od dva sina, Hansa, koji je zapravo njihovo drugo dijete, budući da je Lizerl, dijete koje ih je oboje iznenadilo prethodne godine, ostalo u domu Milevinih roditelja u Novom Sadu.

Einstein je u to doba bio daleko od značajnog fizičara.

Akademiju u Zurichu je upisao sa teškoćama, tijekom studija ga je profesor Minkovski smatrao “ljenjivcem” i s obzirom na nezavidan uspjeh, gotovo da nije bilo nade da će nastaviti akademsku karijeru i negdje dobiti mjesto profesora.

No, zahvaljujući Marselu Grosmanu, kolegi fizičaru, dobio je jedno neugledno namještenje u Bernu, u Zavodu za patente.

Ovdje se u lipnju 1902. godine zaposlio kao suradnik treće klase, za bijednu plaću.

Kako bi uvećao skromne obiteljske prihode, Einstein će, tijekom prve godine godine života u Bernu, u lokalnim novinama objaviti oglas da daje privatne sate matematike i fizike.

Kako primjećuje Michio Kaku, autor vrlo zanimljive biografije Einsteinov kosmos, to je i ujedno prvo spominjanje Albertovog imena u novinama.

I onda će, dvije godine kasnije, tijekom „čudesne“ 1905. Einstein u tišini svog Patentnog biroa napisati, a potom poslati i objaviti seriju od pet kratkih radova od kojih će svaki dovesti do nastanka jedne nove oblasti fizike.

Njegova teorija relativnosti, utemeljena na dva od pet radova tada objavljenih u „Fizičkim analima“, izmijenit će ne samo fiziku, nego i dotadašnje poimanje svijeta, filozofije i kulture.

Jedan vijek kasnije, sudeći prema statističkim analizama najvećeg skupa knjiga i časopisa koje je iz svjetskih biblioteka prikupio i snimio Google Books, ime Alberta Einsteina je ubjedljivo najčešće spominjano ime jednog čovjeka u literaturi današnjice, ispred Charlesa Darwina.