Da su žilavka i blatina francuske sorte, butelja bi koštala 100 eura.

Obiteljska vinarija Podrum Tolj smještena je u selu Blatnica kod Čitluka. Njihova vina putuju od zemalja regije do Europe, pa čak i preko oceana. Uglavnom su izvozno orijentirani, a na bh. tržištu ostaje svega 15 do 20 posto proizvodnje. 

Na pet lokacija, ukupne površine šest hektara, zasađene su autohtone sorte žilavke, blatine i trnjka. Oko 27 tisuća loza u punom je rodu, a za nekoliko godina stići će i prvi rezultati s mladih nasada. Među njihovim proizvodima naći ćete šest etiketa: Kosara, Ivaniš, Kalvakada, Komlin, Vitača i Prozračac.

Vlasnik vinarije, Josip Tolj, kaže kako je poseban naglasak na sorti trnjak, odnosno Prozračcu, ali i vinu Rose koji je kombinacija blatine i trnjka. Osim kvalitetu vina, mnogo pažnje pridaju i druženju.

"Imamo jednu malu priču o vinskom turizmu, radimo s grupama do 15 ljudi. Htjeli smo biti malo drugačiji pa smo napravili takve sadržaje da nas svi slušaju kada dođu, komuniciraju i ispituju. To je posebna vrsta turista, manja društva, kamperi i slično", priča Toljza Agroklub. 

Stećci i vino

Najviše posjetitelja dolazi iz regije koje putokazi Vinske ceste, ruralnim ulicama dovedu do ovog podruma. Pri dolasku uglavnom naglase kako će ostati pola sata, međutim, druženje uglavnom završavaju u večernjim satima. "Većina njih želi prošetati do naših nasada i tako krenemo kroz masline do vinograda. Zanimaju ih povijesne priče, tj. kameni stećci pored naših vinograda", dodaje. 

U Hercegovini svi imaju blatinu i žilavku, međutim ovdje se radi o selekciji koja nosi određena imena. U jednom od njihovih vinograda nalazi se stećak na kojem piše: "Ovdje leži Ivaniš Kominović", isklesano na grobu viteza, a sorta koja tu raste je trnjak, crno grožđe koje je dugo smatrano dobrim oprašivačem za blatinu. Prije desetak godina jedna od vinarija je krenula da pravi vino samo od nje, vrlo brzo i Tolj je ušla u sadnju ove sorte i pravljenja vina. 

Izvoz u EU i preko okeana pokazuje da kvaliteta ne manjka. "Jedva čekamo da zaživi zakon, da se izglasa i da se zna šta može stajati na etiketi, koja je vinska regija te da nema malverzacija", kaže Josip i dodaje kako to ide u prilog svim manjim vinarijama. 

Vina "bundeslige"

Uz Josipa na Sarajevo Wine Festu, bio je i Zoran Gačić koji pojašnjava kako je njegova funkcija u ovoj obiteljskoj vinariji, "probati vina". No, samo će neupućeni pomisliti kako je to jednostavan zadatak. Sve se mora obaviti u pravom trenutku - pretakanja, prozračivanje, flaširanje, a posao nije baš jednostavan. 

"Ljudi misle to je samo uzmeš grožđe, iscijediš, staviš u bačvu, odneseš na analizu pa šta mu fali to mu dodaš i onda kasnije napij se i piši poeziju, nije to baš tako. Vino je kombinacija seljačke, umjetničke i znanstvene priče. Mi smo jedina država na svijetu koja u svom nazivu ima riječ vino, mi nismo Hercegopatližan, nego Hercegovina", kaže Gačić, zadužen za ocjenu kvaliteta i degustaciju vina Tolj.  

Kao čovjek koji je ocjenjivanje vina završio u Bordou, prije 30-tak godina, ističe kako su hercegovačka vina cijenjena jer odišu suncem. Nažalost, ne dolaze s francuskog vinogorja pa samim tim nisu u svijetu velike četvorke (Francuske, Italije, Španjolske i Portugala) toliko priznata. Da kojim slučajem oni gospodare ovim područjem naša vina bila bi na pijedestalu mnogih u svijetu.

"Mogu s pravom reći da su kojim slučajem plavac mali, blatina ili žilavka francuska sorta, buteljka bi bila 100 eura. Ovako vi kada bilo kome iz velike četvorke spomenete naše sorte, oni odmahnu rukom, to je kao druga liga. Međutim, ja kažem naša hercegovačka vina su bundesligaši, to je vrhunski kvalitet", poručuje Zoran. 

Najkompleksnija znanost

Priča i kako smo nekada davno imali samo dobro grožđe, koje tehnologija i znanja nisu pratili na odgovarajući način. U zadnja tri destljeća situacija se promijenila. "Mladi podrumari uz pomoć svojih roditelja vinogradara, što je opet drugi par opanaka, došlo je do jedne divne sinergije, doveli su do toga da sada imamo u ponudi vina koja na prestižnom Decanteru osvajaju mnoge nagrade". 

Pojašnjava kako su vinogradarstvo i podrumarstvo sastavni dio poljoprivrede, po njegovoj ocjeni najkompleksnije znnanosti koja postoji, jer obuhvaća i kemiju, biologiju, mehanizaciju, odnosno strojarstvo, meteorologiju i brojne druge stvari. 

"Vinu je otac čokot, majka mu je zemlja, a sunce sudbina. Zahvaljujući suncu, kojeg kod nas ima u izobilju, naša vina su s dušom i s dobrom sudbinom. Možete imati dva susjedna vinograda, iste sorte, ali ona neće biti ista. U čemu je caka? To je nešto što Francuzi zovu teroar, odnosno mikroklima, zemlja i zrak, a uz to ide čovjek", pojašnjava ovaj vinski znalac i zaključuje kako konačnom okusu presuđuje ljubav onog koji pravi vino. Zato dva istog sortimenta i s istog područja, a različitih vlasnika nikada nisu ista.

Agrroklub / Manager.ba