Na današnji dan, 25. siječnja 1951. godine počela je proizvodnja u mostarskom Sokolu, tvrtki koja će desetljećima prije rata biti simbolom industrijalizacije i tehnološkog razvoja Hercegovine.
"Preduzeće Soko" utemeljeno je formalno 1950. godine kao tvrtka namjenske industrije. Opremljeno je strojevima iz nekadašnjih tvornica Rogojarsky, Ikarus i Zmaj i razvijano pod nadzorom Zrakoplovno-tehničkog instituta u Žarkovu kod Beograda. Za prvog direktora postavljen je pukovnik JNA Ivan Sert.
Gradnja infrastrukture
Prvih nekoliko godina rada obučavali su se kadrovi i okupljalo projektantsko i nadzorno osoblje iz cijele Jugoslavije, te gradila infrastruktura. Serijska proizvodnja zrakoplova krenula je 1957. godine s modelom Soko 522. Nakon prvotne uporabe travnatog uzletišta i zrakoplovne baze u Rodoču , a potrebe rastuće zrakoplovne industrije 1965. godine izgrađena je zračna luka u Ortiješu i cesta, s današnjim mostom Franje Blaževića (Avijatičarski most), koja je spajala tvornicu s oba uzletišta.
Tvornica u Rodoču neprekidno se širila, dograđivale su se nove hale, a poslovanje i proizvodnja širili i na ostale industrijske grane i unutar i izvan izvan namjenske industrije.
O razmjerama razvoja svjedoči posebno izvješće Središnje obavještajne agencije SAD-a (CIA) o "intenzivnom širenju tvornice, broja objekata i radne površine". U tom trenutku Sokolov industrijski kompleks samo u Rodoču obuhvatao je 79 objekata i prostirao se na 122.466 četvornih metara korisne površine. U konačnici dosegao je površinu od preko 400.000 četvornih metara. CIA je uzletište u Rodoču i zračnu luku u Ortiješu smatrala dodatnim objektima koje je koristio Soko.
U vojarni nekadašnje zračne baze koju je u Rodoču napravila Austrougarska, a nastavlila koristiti Kraljevina Jugoslavija i okupacijske snage tijekom Drugog svjetskog rata, napravljena je helikopterska baza i Zrakoplovna gimnazija internatskog tipa.
Namjenska industrija
Vrlo brzo nakon početka serijske proizvodnje zrakoplova Soko 522, Soko je, po britanskoj licenci, počeo sklapati helikoptere Westland Whirlwind kao model Soko WS-55.
Razvojem i modernizacijom jedni modeli zamjenjivani su drugima. Neki u vlastitoj proizvodnji, a neki međunarodnom suradnjom. U Sokolu je, za njegove povijesti, proizvedeno 110 zrakoplova Soko 522, 43 zrakoplova Soko J-20 Kraguj, 224 zrakoplova Soko J-21 Jastreb, 248 zrakoplova Soko G-2 Galeb, 85 zrakoplova Soko G-4 Super Galeb, te 133 zrakoplova Soko J-22 Orao u suradnji s rumunjskom Avioane Craiova.
Sklopljeno je 38 helikoptera Soko WS-55 i 132 Gazelle, francuska helikoptera po licenci tvrtke Aérospatiale.
Iako su se zrakoplovi prvenstveno proizvodili za potrebe JNA, dio proizvodnje se izvozio, uglavnom u nesvrstane zemlje: Libiju, Zambiju, Burmu (današnji Mianmar).
Civilna industrija
U početku za potrebe namjenske proizvodnje, a kasnije i tržišta Soko je razvijao i druge grane, posebno metalne industrije. Neke tvrtke potekle iz Sokola, poput širokobriješkog FEAL-a i danas postoje i uspješne su tvrtke među najvećim izvoznicima iz BiH.
S kraja 70'tih godina sve sokolove tvornice bile su organizirane u svojevrsni holding, tada Složenu organizaciju udruženog rada - SOUR. U sklopu njega su osim zrakoplovne industrije kao "vojnog" u "civilnom dijelu" djelovale tvornica metalno montažnih konstrukcija, tvornica rskhladne i klima tehnike, tvornica transmisija, tvornica tehničke opreme, tvornica kompresora (HEKOM), sve u Mostaru.
U Širokom Brijegu radile su dvije Sokolove tvornice FEAL i Metalac, U Čitluku je bio pogon rashladne i klima tehnike, u Čapljini Metal invest, tvornica mjenjača u Nevesinju i tvornica Panela u Ljubinju.
S vrha brda svaka staza vodi nizbrdo
Hercegovački div metaloprerađivačke industrije doživio je svoje zlatno doba u razdoblju od 1970. do 1982. godine. Tada su sklopljeni brojni unosni poslovi, a sam Soko iznimno doprinosio ubrzanom razvoju Mostara. 1979. godine u Sokolu je bilo uposleno preko 6.900 ljudi.
Kriza u poslovanju nastala je 1988. godine kada SOUR Soko počinje ostvarivati iznimno velike gubitke i kada je bilo vidljivo kako postojeća struktura i stanje na tžištima neće dozvoliti lak oporavak. Pojedine tvornice tada su izašle iz SOUR-a i počele poslovati samostalno. Jedna od njih je Fea čiji su radnici referendumom donijeli odluku o izlasku.
Probleme su stvarala dugovanja i krediti, otkazivanja narudžbi, kašnjenje s modernizacijom proizvodnje i ovisnost o državnim investicijama.
Konačnu propast Sokola kao konglomerata metalne industrije donio je rat. U prvih nekoliko mjeseci rata za vrijeme okupacije JNA, tvornice su opustošene, oprema odvežena, dio objekata uništen. Mnogi stručni kadrovi napustili su Mostar.
Nasljeđa ipak ima, kakvog takvog
Nakon rata svi pokušaji oživljavanja Sokola kao holdinga propali su, a pojedini dijelovi koji još nose njegove ime posluju skromno. Međutim, mnoge Tvornice koje su izašle iz holdinga "na vrijeme" i nastavile samostalno poslovanje, posluju i danas.
Sokolova "industrijska zona", tvornički kompleks u Rodoču, koristi se i danas. Istina ne za proizvodnju zrakoplova ili sklapanje helikoptera, ali u njemu su neke druge tvrtke, državne ustanove, Mostarski sajam.
B.Š. | Bljesak.info | Manager.ba
