ZANIMLJIVOSTI
FOTO Stari namještaj ne mora završiti na otpadu - Lejla Selimović iz Zenice ima ideje za novu ulogu i estetiku
manager.ba/ba.ekapija.ba BiH 16 rujna, 2021
Izvor fotografije:
ba.ekapija.com

U fazi uređenja vlastitog stana shvatila je da se od starih komada mogu dobiti izuzetno zanimljivi primjerci i odlučila se vratiti svojoj uspavanoj kreativnoj strani. Posvetila se edukaciji, radu i istraživanju o tome kako od starog dotrajalog namještaja dobiti lijepe i funkcionalne komade.

 

Lejla Selimović, po zanimanju pravnica, krenula je u avanturu zvanu restauracija i reparacija namještaja, i to od nule, jer nije imala znanja i uvjete za rad. Ali, imala je veliku želju da se oproba u tome, jer je vukla ljubav ka ovoj oblasti.

- Sve što sam naučila raditi mogu zahvaliti znatiželji i volji. Pošto sam se školovala za potpuno drugu oblast, uradila sam i prekvalifikaciju za zanat, ali više iz formalno-pravnih razloga. Najviše sam naučila čitajući, raspitujući se, tražila sam savjete i pomoć stručnih ljudi. Danas se na internetu može pronaći dosta toga iz gotovo svih oblasti koje nas zanimaju. Ipak najviše sam naučila praktičnim radom u radionici – počinje priču za eKapiju.

Pravom se bavila kratko, jer je nikada nije puno zanimalo, budući da je po prirodi više kreativan tip. U fazi uređenja vlastitog stana shvatila je da se od starih komada mogu dobiti izuzetno zanimljivi primjerci i odlučila se vratiti svojoj uspavanoj kreativnoj strani. Posvetila se edukaciji, radu i istraživanju o tome kako od starog dotrajalog namještaja dobiti lijepe i funkcionalne komade.

- Nakon što sam stekla određena iskustva, znanja i vještine otvaram obrt i u potpunosti se posvećujem ovom lijepom i zanimljivom poslu u kojem sam se u potpunosti pronašla.

Gledajući s današnje pozicije, krenula je poprilično spontano i neproračunato. Željela je raditi i stvarati nešto svojim rukama, biti kreativna, uposliti samu sebe, i talente kojih je bila svjesna da iskoristi na pametan način.

- Upravo mi je rad u radionici sve to omogućavao. Od samog početka vizija je bila usmjerena na ponovnu upotrebu starih zaboravljenih komada, bijeg od konzumerizma, korištenje komada koje već imamo, a kojima treba samo malo ljubavi da zablistaju u novom sjaju. Baveći se ovim poslom bezbroj puta sam se uvjerila u kvalitetu i način izrade starih komada, koji je gledajući današnje npr. stolice koje sami sklapamo, zaista nevjerojatan. Stolari i tapetari su zaista bili umjetnici,i i ne mogu ni zamisliti koliko vremena i truda se nekada ulagalo u jedan, naoko običan, komad. Zbog toga ne čudi što neki od takvih komada i dalje traju i drže se bolje od stolice koju smo kupili prije pola godine na nekom sniženju.

Ovakva vrsta djelatnosti, kako nam kaže, na način na koji ona to radi, nije bila posebno zastupljena u BiH.

- Nakon rata u Zenici je, kao i u cijeloj državi, mnogo firmi otišlo u stečaj i velika količina namještaja iz takvih napuštenih prostora je onaj koji repariram u radionici Wood surgery. Interes je svakim danom sve veći, narudžbe stižu, ali trebalo je proći dosta vremena da se ljudima u BiH približi, ili na neki način prikaže, kao trend ovakav način rada i usluge.

Kako se odvija proces?

Proces redizajna, reparacije i restauracije, kako ga ona opisuje, je dugotrajan, prašnjav i nepredvidiv.

 


- U pravilu, radim s komadima starim minimalno 50 godina i nekada je proces rastavljanja uz što manje oštećenja istinski izazov. Šarafi su puni korozije, ekseri napuknuti, na komadu su barem tri različita sloja farbe, sjedište stolice je barem dva puta tapecirano, neki dijelovi nedostaju ili su napukli, drvena konstrukcija je nagrižena crvotočinom...Nakon što riješim svaki od ovih "problema", palim hoblericu i pristupam šmirglanju starih komada. U međuvremenu sam s kupcem dogovorila nijansu u koju radimo drvo, nijansu za štof koji sam naručila i već sam na putu za Zenicu. Stan u kom živim nalazi se tik uz radionicu, tako da mi je iz tog razloga praktično usput raditi i "administrativni" dio posla.

Koliko vremena će trebati za restauraciju jednog komada, kaže, zavisi zaista od više faktora, jer je svaki komad priča za sebe.

- Zavisi u kakvom je komad stanju prije restauracije, što klijent očekuje i kako je zamislio da komad nakon restauracije izgleda. Radni dan uključuje i svakodnevnu potragu za starim komadima zbog kojih zavirim na najnevjerojatnija mjesta i upoznam širok krug ljudi. U suštini, radni dan je vrlo dinamičan, zna biti jako naporan i nekada se čini da nikada ne prestaje.

Smatra da je nevjerojatan potencijal u komadima namještaja koje većina ljudi smatra otpadom. Ona je do većine komada došla upravo kada su ga ljudi odlučili izbaciti iz kuće.

- To su komadi koji "skupljaju prašinu" u podrumima, u garažama, tavanima, vikendicama. Kupujem ih po simboličnim cijenama, a često mi ljudi i poklanjaju, obilazim buvljake, tražim na internetu…Ako neka firma radi licitaciju starog namještaja, što je jako rijetko, jer su procedure besmislene, i tu ću se pojaviti. Radionica je zapravo osmišljena tako da nudi uslugu restauracije i reparacije starih komada tako da u najvećem broju klijenti sami donose svoje komade. Dakle, uglavnom se sve radi po narudžbi – pojašnjava naša sugovornica.

 

 

Jačati svijest o važnosti očuvanja

Koncept njenog poslovanja, kaže, se oslanja na recikliranje i očuvanje okoliša, jer najveći dio komada koji izađu iz radionice čine upravo komadi čije je krajnje odredište bilo krupni otpad ili ogrjev.

- Ljudi u BiH, nažalost, ne uviđaju vrijednost i ljepotu koju sa sobom nose stari komadi iza koji stoji neka priča, i često takve, vrlo kvalitetne komade, mijenjaju ivericom i plastikom. Znajući koliko stabala se godišnje posiječe i koliko šuma osiromaši za potrebe drvne industrije i industrije namještaja, sigurno je ponovna upotreba starih komada namještaja put ka zaštiti i očuvanju okoliša. Koraci su mali, ali podizanjem svijesti da se takvi komadi ne bacaju, te ukazujući na to kako nakon restauracije može izgledati npr. fotelja koja već godinama stoji u podrumu, sigurno možemo doprinijeti da planeta Zemlja bude ljepše mjesto za život.

Podršku domaćih fondova do sada nije imala, ali prati programe za podršku u poslovanju i planira konkurirati za one koji budu prikladni za moju vrstu djelatnosti.

- Sudjelovala sam u programima fondacija za jačanje ženskog poduzetništva, što se pokazalo bitnim za umrežavanje i afirmaciju na tržištu.

 

 

Za sada, po njenim riječima, koncept radionice nije previše usmjeren na širenje, ali se raduje ako do toga dođe u budućnosti. Radionica je osmišljena kao mali uslužni obrt koji se zasniva na fer poslovanju, radi se posvećeno, strpljivo i vjerojatno će rastom obima posla doći do upošljavanja novih radnika i širenja kapaciteta, ali o tome trenutno ne razmišlja previše.

Za sada samo ona radi u svojoj radionici, a ima i nekoliko suradnika za poslove koje ne može sama uraditi.

- Nakon kriznog perioda oko pandemije nije baš zahvalno praviti velike planove. Zadovoljna sam aktualnim obimom posla i narudžbama i bila bi sretna da zadržim postojeće stanje.

Povezani članci

1

2

Tagovi:
Video
IVAN ŠIMIĆ, HERTRONIC
I uspješan poduzetnik i vrstan književnik
Specijalna bolnica Sv. Katarina
Iskustvo pacijenta - ugradnja umjetnih zglobova oba kuka u jednom aktu direktnim prednjim pristupom
MIRO RAGUŽ
Umjesto građevinskog inženjera postao pionir grafičkog dizajna