Psihološka istina glasi: koliko god samosvjesni bili, ljudi oko nas su naša ogledala. Shodno tome, naše ponašanje, čak i stav, podsvjesno se mijenja u odnosu na okruženje i očekivanja koje drugi ima od nas. Ako ste, na primjer, doživjeli da budete i asistent asistenta, i direktor sektora (svaka čast!) u istom okruženju, bezmalo znate o čemu se radi.
S obzirom na sezonu, bavit ćemo se ovim fenomenom ni manje ni više nego na primjeru Djeda Mraza. Ne, ne radi se o Coca-coli i priči o komercijalizaciji Svetog Nikole, koja nam je ionako svima dosadila. Radi se o običnom čovjeku koji je starenjem, jednostavno, postao centralni lik božićnih praznika.
Jonathan Mit rodio se 1955. godine u Baltimoru. Studirao je na newyorškom univerzitetu i otpočeo karijeru kao televizijski producent, što ga je naposljetku odvelo mahom do rada na dječjim emisijama ispred Nickleodon-a i Discovery Kids-a. S obzirom da mu je karijera manje-više konstantno išla uzlaznom putanjom, Mit bi se vjerojatno nastavio baviti produkcijom sve do mirovinskih godina – da „sudbina“ nije odučila da ga pretvori u nešto drugo. Kako je od pojave prve ozbiljnije brade na svom licu pustio facijalnim dlakama da vode svoju politiku, vrlo duga brada ga je zatekla i kada je u ranim pedesetim godinama svog života počeo ubrzano sijediti. Ispravka – bijeliti. Neuobičajena snježno bijela, kovrdžava brada i kosa odjednom su postale atrakcija, a Jonathan celebrity svoje vrste. Nije bilo dana a da se nepoznato dijete ne oduševi njegovom pojavom: „Mama, vidi, Djed Mraz!“
Kad ti život da limun… što onda?
Došao je prosinac i Jonathanova žena je pomislila kako bi moglo biti veoma zabavno nabaviti svom mužu prigodan kostim. Poklon je stigao a Djed Mrazov dvojnik u trenutku postao Djed Mraz osobno. Jednog jutra, kako to već ide pod tušem, Mitu je sijevnulo sljedeće: „Koliko često ljudi imaju neku priliku tik pred nosom – a nekako je ne uspiju vidjeti?“
Obukao je svoje novo crveno odijelo, otišao u tržni cantar i tamo proveo, kako je sam rekao, „jedan od najdivnijih dana svog života“. Željan ove svojevrsne „kiše sretnih hormona“, uzrokovane dječjom radošću i zagrljajima, Mit odlučuje napraviti zaokret u svojoj karijeri i postati full-time Djed Mraz. Ovo je bila jedinstvena prilika za njega (a i sve nas) da sazna da na ovom svijetu postoji nešto što se zove International University of Santa Claus gdje polaže ispite sve do diplome, stičući titulu Master of Santa Claus. Predmeti su se uglavnom ticali povijesti Deda Mraza i pratećih likova u različitim kulturama, tradicije, održavanja brade i imidža generalno, vožnje sanki sa i bez povorke irvasa. Zvuči kao Hogvorts, samo što zapravo – postoji. Tu je i praktičnija nastava u dodiru sa psihologijom djece i roditelja, ples, spravljanje drvenih igračaka, ali i ona orijentirana na biznis – pravo, zaključivanje ugovora i slično. Koliko god djelovalo bizarno ili čak besmisleno, zamislite da ste čarobni djed koji ispunjava sve želje i da vam u krilo sjeda maleno dijete koje vas lijepo zamoli da mu za ovaj Božić vratite izgubljenog ljubimca ili, još gore, nekoga tko je preminuo. Isto tako, postoje djeca koja osjećaju bezgranično povjerenje prema djedici te mu povjeravaju razne tajne na koje je ponekad nužno reagirati. Upravo se ovdje taloži materijal za nastavu Univerziteta za Djeda Mrazeve koja od svakog polaznika pravi dječjeg psihologa – početnika.
Nakon diplomiranja, svaki novopečeni profesionalni Djed Mraz nalazi se na istom raskršću kao i svi zbunjeni apsolventi – „što ću sad sa životom?“ Uzmimo u obzir i da je Djed Mraz o kome govorimo već bio zagazio u pedesete. Na ruku mu je išlo i to što je njegova kilaža točno podražavala očekivanu (ne može bez stomaka i obraščića), na što je Mit skrenuo pažnju da je adekvatnije zvati „organski Djed Mraz“ nego „debeli“.
Nije prošlo mnogo, Mit ne samo da je ozbiljno zarađivao, već je njegov posao postao dvadesetčetverosatni, svih sedam dana u tjednu. „Kada ljudi, a posebno djeca, tako reagiraju na tebe, kada tijekom dana primiš toliko ljubavi i zahtjeva za najiskrenije želje, počinješ se ponašati i razmišljati kao Djed Mraz i u slobodno vrijeme. To postaje tvoja misija i tvoja velika odgovornost. Jedna psovka, mrštenje ili povišen glas bez velikog razloga može uništiti nečiju djetinju bajku i sliku o dobrom djedici zauvijek. Na to sam počeo sam sebe podsjećati kada se netko ugura ispred mene u redu na kasi, ili u prometu i u toliko drugih, svakodnevnih situacija. I tako sam, zahvaljujući svojoj bradi, otkrio magiju ljubaznosti.“
Ispostavilo se da se bivši producent u novu ulogu uživio dovoljno da su se oko njega počele otimati najveće svjetske kompanije. Kada je na red došla ona s početka teksta, Coca-cola, Met je glumivši u njenoj reklamnoj kampanji završio na svjetskoj turneji pri čemu je obišao 120 zemalja i zaradio ogromne novce. Još uvijek zarađuje. Kada su ga pitali kako je pobijedio konkurenciju, odgovorio je: „Mislim da imam odgovarajuće obraze“.
