Iz sadržaja časopisa za liderstvo i organizacijski razvoj qLife „KLASICI VI“ (Zima, 2019.)

Nelson Mandela,  južnoafrički političar i predsjednik te države, dobitnik Nobelove nagrade za mir, jedan od najvećih lidera dvadesetog i dvadesetprvog stoljeća.

Godine 1994., nakon 27 godina zatvora, Nelson Mandela konačno je ukinuo aparthejd u Južnoafričkoj Republici, dogovorio opće pravo glasa i demokratske izbore, te postao prvi crni predsjednik zemlje.

U trenucima preuzimanja novog zaduženja, svjestan ogromnog univerzalnog značaja vlastita uspjeha za svjetsku politiku i svjetski poredak, Mandela je bio dirnut pažnjom kojom ga je cijeli svijet obasipao čineći ga povijesnim simbolom borbe za ljudska prava.

Što je posve razumljivo jer su brojni pojedinci iz čitavog svijeta - između 1952. i 1990. g. kada se u javnosti pojavio samo tri puta - svojim utjecajem pridonijeli da se na kraju sve to točno tako dogodi. 

Vizija "ukidanja rasnih predrasuda"

Mandela je borbu za prava crnačkog stanovništva započeo početkom 40-ih godina 20. stoljeća kao agresivni mladi afrički boksač i nacionalist.

U to vrijeme još uvijek nije smatrao da bi demokratski napredak morao počivati na jednakosti, pluralizmu i etničkoj raznolikosti.

U odnosu na druge južnoafričke lidere isticao se vizijom države koja u jednakoj mjeri pripada svim stanovnicima, narodima i plemenima bez obzira na to jesu li oni Afrikanci, Englezi ili Zulu te mu je upravo takva vizija omogućila da u konačnici pobijedi.

Njegova vizija, koju neki nazivaju vizijom "ukidanja rasnih predrasuda" (engl. colour-blindness), djelomično je nadahnuta marksizmom.

Naime, marksisti su oduvijek bili više internacionalisti nego nacionalisti koji su se borili za klase, a ne za rase.

Južnoafrička komunistička partija - osnovana 1920. godine od židovskih doseljenika i engleskih nekonformista - značajno je utjecala na Afrički nacionalni kongres (ANC) iako nikada nisu uspjeli privoljeti Nelsona Mandelu, Olivera Tamboa i ostale lidere da postanu njihovi članovi.

Ostavština Mahatme Gandhija i Pandita Jawaharlala Nehrua 
 

Još jedan izvor transnacionalne perspektive i ideje o skladnom suživotu Mandela je pronalazio u također ugnjetavanom indijskom stanovništvu Južne Afrike, odnosno potomcima ljudi koje su britanske kolonijalne vlasti koristile za rad na lokalnim poljima šećerne trske.

Samopouzdanje i vjera suvremenih indijskih boraca za slobodu počivali su na vjerovanju u Satyagraha mirovni pokret kojeg je započeo i zagovarao Mahatma Gandhi, a njegova je vizija - svi to dobro znamo - na koncu oslobodila Indiju 1947. godine.

Cijeli članak možete pročitati ovdje.

Vlastiti primjerak zimskog izdanja qLife-a možete naručiti putem OVOG LINKA.

O autoru:

Anders Hallengren, novinar, prevoditelj, skladatelj, urednik mrežne stranice Nobelprize.org, profesor na Sveučilištu Stockholm i autor bestselera Cuba in Africa: A Turning Point in Great-Power Politics.