Kada bi se radnja legendarne britanske serije Mućke premjestila u BiH, glavni likovi bili bi braća Tarik i Mirnes Fatić - vlasnici Bijele Tehnike Hadžići. prošli su poslovni put zanimljiviji i od silnih pokušaja braće Trotter. 

Skoro kako nema osobe koja nije čula za popularni britanski sitcom "Mućke" (engl. "Only Fools and Horses"), priču o dva brata iz radničke klase, čiji je san obogatiti se baveći se sitnim švercom i raznim "poslovima".

Dok je radnja originalne serije smještena u zabačenom dijelom Londona Peckhamu, mnogi ne slute kako se slična priča odvija i kod nas - nadomak glavnog grada Bosne i Hercegovine.

Život braće Tarika i Mirnesa Fatića, vlasnika Bijele Tehnike Hadžići, po mnogo čemu podsjeća na priču legendarnih Del Boya i Rodneya Trottera. Za razliku od TV dvojca čiji su planovi uglavnom završavali fijaskom, domaći su momci pronašli način svoje "mućke" pretvoriti u uspješnu poslovnu priču.

Ono što se krije iza vrata Bijele Tehnike Hadžići, pokazatelj je kako nas snaga volje i snalažljivost mogu daleko odvesti. Naravno, uz dozu humora.

Ispred poslovnice, prizor je novinare Klixa vratio u neke od najlegendarnijih epizoda "Mućki". Dočekao ih je kultni automobil, nalik na Reliant Regal iz serije, kojeg su otac i dvojica braće na sve načine pokušavali pokrenuti. Kažu - čim ga upale, koristit će ga za dostavu mini kućanskih aparata.

Flaša benzina, kleme, guranje... Sve je podsjećalo na scene iz serije. No, vratimo se u prve epizode.

Sve je u računici (ili nije?)

Tarik, po zanimanju kuhar, i bivši policajac Mirnes, nisu krenuli u biznis s gotovim receptima za uspjeh. Zapravo, sve što su imali bili su volja, snalažljivost i spremnost na rizik.

"Kod nas su oduvijek bile računice. Za svaki posao - prvo napravimo računicu koliko smo zaradili, a onda počinjemo nešto. U međuvremenu potrošimo to što smo zaradili i ništa nam ne ostane. Uvijek je bio minus, nikad zelena grana" - ovaj jednostavan, a opet toliko iskren rezime, na sjajan način je dočarava duh braće Fatić.

Počeci nisu bili obećavajući. Kako bi "stali na svoje noge", braća Fatić bavila su se svime što im je palo na pamet. Krenuli su s uzgojem i preprodajom suhih šljiva i povrća, zatim s ćurkama, a probali su prodavati i odjeću.

"Odradimo turu-dvije šljiva pa pređemo na krumpir. Pa odradimo turu-dvije krumpira pa pređemo na ćurke. To je bio početak. Tako smo poduzetni bili. Kao što to obično biva s ovim poslovima, svaki je bio osuđen na propast - dok nismo sasvim slučajno vidjeli šansu u bijeloj tehnici", pričaju za Klix.ba.

U to vrijeme, kažu, u Sarajevu nitko nije gledao polovnu robu, dok se u Tuzli s njom itekako poslovalo.

"Silom" osnovali tvrtku

"Tako smo počeli iz Tuzle dovlačiti po tri komada strojeva tjedno. Malo-pomalo, za tri mjeseca napravili smo lager od 90 strojeva. Ljudi s čaršije dolazili su kod nas i bilo je jasno kako smo razvili ozbiljan posao. To je trajalo sve do dolaska UNO-a, kada su nam odvukli svu robu, jer nismo imali registriranu tvrtku", prisjećaju se kroz smijeh.

Ovaj trenutak koji se desio prije pet godina, kažu, bio je "lekcija", nakon koje su odlučili registrirati prvu radnju u Binježevu.

Baš kao i u seriji, međutim - nije to bio kraj "opcijanja". Uporedo s bijelom tehnikom, dva brata počela su raditi i s odjećom, otvorivši šest radnji po Sarajevu i okolici.

"Dovlačili smo tonu i pol odjeće iz Njemačke tjedno. U decembru te godine, otišli smo po skafandere. Kad nas je na autoputu zaustavila policija zbog tehničkog pregleda i pretovara, shvatili smo da su nam podvalili robu. Iz kartona su ispali kupaći kostimi, haljine, šorcevi, bretelice... Da smo u Miamiju - ne možeš to prodati. Tada smo vrištali, što od plača, što od smijeha", prepričali su samo jednu od svojih anegdota, za koju kažu kako ih je opametila.

Nakon bezbroj pokušaja "postati milijunaši", ali i, što bi rekao Del Boy, "dokazati Bogu kako ih bogatstvo neće pokvariti", ono što je, naposlijetku, kumovalo da postignu svoj cilj - bilo je "smiriti se". Bar privremeno.

"Dođemo mi do kraja. Nema više robe za prodati, nema novca, totalno potonuće. Tu je i korona. Nećemo više pokušavati. Nema šta - odoh ja nazad svojoj kutljači, a brat šapku na glavu. Malo smo ludovali i to je to, kraj priče", priča Tarik i dodaje kako se tada pojavila prilika nastaviti biznis sa bijelom tehnikom.

"Jedini uvjet partnera bio je zatvoriti sve radnje, osim jedne, kojoj ćemo se posvetiti. Na prvu - bruka. Što će narod reći što zatvaramo šest radnji? Mi jesmo potonuli, ali gdje ćemo to priznati", prisjeća se Tarik pa dodaje:

"Nakon niza naših računica, odlučili smo prihvatiti ponudu i to se ispostavio kao kec na desetku."

Foto: Klix

"Gonjali smo uvijek samo nemoguće"

Od tada, bijela tehnika postaje njihov fokus. Braća Fatić u početku su radili samo online i isključivo dostave, a njihova nevjerojatna volja za radom bila je priča za sebe.

"Preko dana smo radili poslove u svojoj struci, a nakon smjene bi iznajmili prikolicu i razvozili robu do kasnih sati. Znali smo u 1 ujutro ići u Osijek kako bi odvukli kupcu stroj, dok bi u 7 ujutro žurili u redovnu smjenu. Bilo je to ludo vrijeme", prisjećaju se.

Prošle godine u ožujku, Bijela Tehnika Hadžići postigla je prvi veliki uspjeh, zabilježivši godišnji promet od milijun KM na polovnoj robi. U isto vrijeme, Fatići su odlučili preći u veći prostor, što je također bio izazov.

"Uletjeli smo u prostor od 1.000 kvadrata, a imali robe za, brat bratu, 40 kvadrata. Planirajući kako ćemo sve opremiti i pripremiti za otvorenje koje je bilo uredno zakazano, dovukli smo svu robu koju imamo, kad ono - kao da ništa nismo donijeli. Sve prazno, može se lopte igrat u objektu. Stali smo u sred svega i krenuli se češati po glavi. Što sad?", prisjeća se Mirnes.

Kako je to bila samo još jedna od situacija u kojoj su se zahvaljujući svojoj domišljatosti, uspjeli snaći - govori podatak kako su radnju uspjeli otvoriti u roku. Danas, ona izgleda znatno bogatije.

Godinu 2024. kompanija Bijela Tehnika Hadžići završava s 20 milijuna KM prometa.

"Uvijek smo samo nemoguće gonjali, a upravo nas je pritisak gurao naprijed. Držali su nas visoki ciljevi i ambicije. Nikad se nismo predali. Za nas to ne postoji", uvjeravaju.

Kako su i sami sebe poistovjetili sa serijom "Mućke", tvrtku su registrirali pod imenom "Braća mućke d.o.o Only Fools and Horses". Isprva su, kažu, mnogi mislili kako je riječ o zezanciji i nagovarali braću promijeniti ime - oni nisu poslušali.

"Sve nam uzmite - i gaće - samo nek je obraz čist"

Jasno je - najveći dio Tarikovog i Mirnesovog poslovanja u početku je podrazumijevao snalaženje. Bili su, kažu, sve što su mogli biti - knjigovođe, menadžeri, prodavači, pregovarači pa čak i samoprozvani serviseri.

"Isprva nismo znali što su reklamacije, niti kako to postoji. Mi smo po potrebi bili majstori, a naša kuća 'servis' za popravke. Kad se pojavi problem događalo se da iznesemo ljudima perilicu za rublje iz kuće i dovezemo je svojoj kući, gledajući kako je popraviti, gdje je odšarafiti. Znali smo zapasti u takvu krizu, da nam je preostajalo samo se pokriti dekom po glavi. Ali, uvijek bi se nekako izvukli. Sada smo već profesionalci", priča Mirnes.

Danas, Bijela Tehnika Hadžići ima ukupno 40 radnika. Tarik i Mirnes ostali su "prva linija s kupcima" - što ističu svojom najvećom prednošću. Zadobili su povjerenje ljudi, zbog čega im se uvijek rado vraćaju.

"Stvorili smo to neko povjerenje među kupcima. Radimo s polovnom i osjetljivom robom, koja se može pokvariti. Međutim, tu smo kako bi odmah reagirali i uglavnom smo brži od onih što prodaju novu robu. Dok negdje čekate 45 dana kako bi vam nešto popravili i zamijenili, kod nas već sutra-prekosutra dobijaš drugu perilicu ili ti je stara popravljena", kaže Mirnes.

S tim se slaže i Tarik: "Naša vodilja je - život je ono najvrijednije što imamo. Sve nosite. Možete nam uzet i gaće, samo nek' je obraz čist. Mi ćemo se dalje krpiti."

"Nismo visoki predstavnik, ali namećemo najbolje cijene" 

Vremenom, braća su raspodijelila posao. Mirnes je odgovaran za polovnu robu i klime, dok je Tarik zadužen za oglašavanje i marketing. Svojom duhovitošću i iskrenošću, Bijela Tehnika Hadžići brzo je postala prepoznatljiva među bh. publikom.

Foto: Klix

"Nismo visoki predstavnik, ali namećemo najbolje cijene" - samo je jedna od doskočica kojom su oduševili i nasmijali mnoge građane, a svoje reklame plasirali su i na New York Times Squareu.

"Ideje se rađaju u putu, u hodu. Jednostavno, ne može te nitko pratiti, kao što ti sam sebe pratiš. Dosta gledamo šta zanima ljude po Europi i Americi, pratimo trendove. Isprezentiramo to na svoj način, dodamo dozu humora i uvijek upali. Narod to prihvati", kaže Tarik.

Šta god radiš - budi svoj i budi najbolji

Uz Mirnesa i Tarika, koliko god da su odrasli, uvijek je i njihov otac Hamo Fatić, čovjek jednostavan na riječima, ali duboke mudrosti, od kojeg su naslijedili i poduzetnički duh.

"Obitelj je ono najvrijednije što imate. Jedan prst, bez šake - ne vrijedi ništa", kaže Hamo, ukazujući na važnost zajedništva kroz životne izazove i radosti.

Vrijednosti kojima ih je podučio otac, braća Fatić utkali su i u odnos prema zaposlenicima. Gledaju ih kao dio obitelji, što pokazuju i djelima. Stipendiranjem mladih iz srednjih škola, pružaju priliku za dodatnu zaradu ili stalno zaposlenje, a dodatno ih motiviraju plaćanjem vozačkih ispita ili drugih potrepština.

Ostali su zapamćeni i kroz brojne humanitarne akcije, pokazavši svoju nesebičnu stranu i posvećenost prema zajednici, ali i onima kojima je to najpotrebnije.

Kako vide sebe za pet godina?

"Nemamo planove. Samo nam daj mogućnosti i mi ćemo nešto napraviti. Većina velikih sistema voli planirati, međutim, dok se iskalkuliraju strahovi i prepreke - planovi propadnu. Mi se jednostavno zaletimo glavom kroz zid. Ako prođe, prođe. Ako ne, idemo dalje. 90 posto toga je prolazilo, jer radimo s vjerom u sebe. Međutim, i ako ne uspijemo, onda to prevaziđemo uz pozitivan duh i nove ambicije. To je formula", kaže Mirnes.

Foto: Klix

Za mlađe poduzetnike, njihova poruka je jasna. Mirnes tvrdi kako je formula "hrabrost i bez straha".

"Došla su čudna vremena. Svaki roditelj želi najbolje svojoj djeci. Ne daj mu da potone, ali pusti ga da se koprca, jer kad ispliva - to je to", kaže on.

S druge strane, Tarik zaključuje: "Što god radiš, radi tako kako bi bio najbolji. Nemoj biti kopija, nemoj raditi polovično. Budi svoj. I - nikada ne odustaj."

Ako su Del Boy i Rodney simbol snalažljivosti i "mućki" britanske radničke klase, Mirnes i Tarik su njihova domaća, uspješnija verzija. Obični ljudi, koji su pametno iskoristili šansu, ali i dokaz kako stvarni život nekad ima bolje scenarije od onih sa TV ekrana. Uostalom - tko se nije usudio, nije ni pobijedio.

Klix | Manager.ba

Fotografije: Klix.ba