Voda je osnovna potreba svakodnevnog života, bez obzira koristimo li je za kupanje, kuhanje ili čišćenje. Nužna je potreba i gospodarstva, a posebno Horeca sektora. Potreba koja ima svoju cijenu. Dodatni trošak predstavlja zagrijavanje vode za svakodnevne potrebe. Niti u jednom slučaju troškovi upotrebe vode nisu zanemarivi. 

U Bosni i Hercegovini, izbor izvora energije ovisi o dostupnosti, cijenama i ekološkim faktorima. Usporedili smo troškove upotrebe zagrijane vode u kućanstvima i ugostiteljstvu koristeći različite dostupne izvore energije u različitim mjestima u Bosni i Hercegovini: električnu energiju, plin, lož ulje, dizel i toplinske pumpe.

Tehnologije zagrijavanja vode

1. Električni bojleri

Električni bojleri su neizostavan dio svakog domaćinstva u Bosni i Hercegovini. Dolaze u različitim oblicima, uključujući tradicionalne bojlere s posudom i bojlere bez spremnika.

Električni bojleri su obično učinkoviti, jer, ukoliko se redovno održavaju, skoro cijeli utrošeni energent pretvaraju u toplinu. Međutim, električna energija obično je skuplja od drugih izvora energije u Bosni i Hercegovini, što dovodi do većih operativnih troškova.

Prednosti su im niski troškovi instalacije i jednostavna uporaba i održavanje, a nedostaci viši operativni troškovi u usporedbi s drugim izvorima energije te cijene električne energije podložne regionalnim varijacijama.

2. Plin

Prirodni plin je popularan izvor energije za grijanje vode u mnogim kućanstvima u Bosni i Hercegovini, posebice u urbanim područjima gdje je plin dostupan putem distribucijske mreže. 

Plinski bojleri su vrlo učinkoviti, jer izravno sagorevaju plin za proizvodnju topline. 

Ekonomičniji su od električnih bojlera, brzo zagrijavaju vodu i drže opskrbu konstantom. Osnovni nedostaci su potrebna je plinska infrastruktura i viši početni trošak instalacije plinskog bojlera u odnosu na električni.

3. Grijanje lož uljem

Bojleri na lož ulje obično se koriste u ruralnim ili područjima koja nemaju pristup plinu i električnoj energiji. Koriste loživo ulje za grijanje vode u spremniku.

Bojleri na lož ulje imaju umjerenu učinkovitost, obično u rasponu od 80-90%. Iako spaljuju ulje učinkovito, manje su učinkoviti u usporedbi s električnim ili toplinskim pumpama.

Prednost im je što ulje ima veću energetsku gustoću, što znači da ga možete skladištiti na dulje vrijeme.

Nedostaci su prije svega nestabilna cijena lož ulja, redovito održavanje i dostava ulja, te ekološki problemi, jer sagorijevanje ulja proizvodi emisije štetnih plinova.

4. Grijanje dizelom

Bojleri na dizel koriste se rjeđe, ali mogu biti prisutni u udaljenim područjima ili u kućanstvima koja koriste dizel za druge potrebe grijanja. Bojleri na dizel obično su manje učinkoviti od električnih ili bojlera na lož ulje, s tipičnim učinkom od 75-85%.

Dizel se može skladištiti na duže vrijeme i koristan je za kućanstva koja nemaju pristup mreži. Istovremeno, mogu pružiti visoki izlaz topline, što ga čini pogodnim za velika kućanstva ili velika opterećenja.

Dizel je fosilno gorivo i spaljivanje može štetiti okolišu. Cijene dizela su volatilne i mogu neočekivano porasti. Imaju i više operativne troškove i potrebna je redovito održavanje.

5. Toplinske pumpe

Toplinske pumpe za grijanje vode (HPWH) sve su popularniji izbor za grijanje vode u Bosni i Hercegovini zbog svoje visoke energetske učinkovitosti. Ovi sustavi izvode toplinu iz zraka ili tla i prenose je na vodu u spremniku, koristeći puno manje električne energije od tradicionalnih električnih bojlera.

Toplinske pumpe za grijanje vode među najenergetički učinkovitijim sustavima, s omjerom energetske učinkovitosti od 300% do 450%. Za svaku jedinicu električne energije koju potroše, one proizvedu 3 do 4,5 jedinica topline.

Početni trošak nabave i instalacije toplinske pumpe može biti između 1.500 KM i 3.500 KM, ali se taj viši početni trošak kompenzira nižim troškovima energije na duži rok.

Grijanje vode toplinskim pumpama vrlo je učinkovito, koristi minimalnu električnu energiju, a ekološki je prihvatljivo, jer koristi obnovljive izvore energije (ambientni zrak ili tlo).

Nedostaci toplotnih pumpi su visok početni trošak instalacije, potrebno mjesto s dovoljno ambientnog zraka ili toplinskih resursa u tlu te manja učinkovitost u hladnijim klimama, osim ako nije hibridni model.

Koliko nas upotreba vode zapravo košta?

Bez obzira koristimo li je za piće, za tuširanje, za kuhanje, čišćenje, zalijevanje... voda košta. Za domaćinstva manje, za gospodarstvo više...

Sam dolazak vode do mjesta korištenja predstavlja određeni trošak. Plaćamo ga javnom vodovodnom poduzeću plaćajući naknadu za potrošnju i odvodnju vode ili imamo vlastite troškove korištenja bunara ili čatrnja. U našoj zemlji vodovodne naknade razlikuju se od mjesta do mjesta, a uz potrošenu vodu plaćamo i njenu odvodnju i druge namete.

Vodu zagrijavamo za različite potrebe. Od tuširanja preko spremanja hrane do čišćenja ili zagrijavanja prostorija. Zagrijavanje vode nije besplatno, a troškovi ovise od metoda (energenata) kojima zagrijavamo vodu do namjene (kućanstva ili gospodarstvo).

Za zagrijavanje jednog kubnog metra vode za 1 stupanj celzija potrebno je 1,16 KWh energije 

Za one koji vodu griju električnom energijom cijena električne energije varira od regije do regije. 

Kao očigledni primjer koliko nas košta upotreba vode uzet ćemo prosječan trošak tuširanja ako koristimo električni bojler u tri grada u Bosni i Hercegovini. Sva tri imaju različite cijene potrošnje i odvodnje vode i različite cijene električne energije. 

Prosječno, za jedno se tuširanje potroši 50 litara vode

Koliko košta jedno tuširanje u Mostaru, Banjaluci, Sarajevu...

Troškovi (cijene) potrošnje vode odnose se samo na onaj dio troškova izravno ovisan o potrošnji ne i za fiksne naknade koje variraju od mjesta do mjesta.

Za prosječno tuširanje potrebno 50 litara vode i ona se treba zagrijati za 20 stupnjeva. 

Računajući prosječne cijene vode iz vodovodne mreže, te prosječne cijene električne energije usporedili smo troškove tuširanja u tri grada naše zemlje.

Najjeftinije se tuširaju Mostarci. U najvećem gradu Hercegovine jedno tuširanje prosječno nosi trošak od 42 feninga. Sarajlije tu svakodnevnu potrebu plaćaju 50 feninga, a Banjalučani 53 feninga.  Naravno, ako se držite "prosjeka".  Tuširate li se češće u vrijeme "skupe struje" trošak je veći.  

Ako prosječno domaćinstvo ima četiri člana koji se prosječno se tuširaju jednom dnevno, samo za potrebe tuširanja, domaćinstvo iz Mostara potrošit će 613,13 KM godišnje. Za prosječno domaćinstvo u Banjaluci godišnji troškovi tuširanja dosežu 776,73 KM, a ono u Sarajevu 724,08 KM.  

Slični su i odnosi troškova u HORECA sektoru, odnosnu turističkom smještaju.  

Prosječna cijena jednog tuširanja jednog gosta, ovisno od cijene vode i električne energije, kreće se od 54 feninga u Mostaru i 59 feninga u Banjaluci do 77 feninga u Sarajevu.

Uzmemo li u obzir cijene ostalih energenata, vidimo kako troškovi zagrijavanja vode variraju od metode do metode, te kako nisu nimalo zanemarivi. U obzir smo uzeli prosječne cijene i u ostalim mjestima Bosne i Hercegovine.

Mogu li se troškovi smanjiti?

Danas u Bosni i Hercegovini postoje sistemi za uštedu vode i energije. Direktno omogućuju uštedu vode, energije i C02 pri svakodnevnom korištenju za higijensku upotrebu. Ecofriend štedna revolucija ostvaruje uštede vode od 40 – 70 %. Ecofriend je vlastiti brend tvrtke Nobel Corporation, jedinstven u regiji.

Manager.ba