Kao jedan od najambicioznijih i najprepoznatljivijih tehnoloških projekata 20. stoljeća, Concorde je nastao kao rezultat englesko-francuske suradnje u doba Hladnog rata. Nadzvučni putnički zrakoplov simbolizirao je tehnološki optimizam i moć državnog inženjeringa.
Prvi sporazum o razvoju Concordea potpisan je 1962. godine, a cilj je bio stvoriti zrakoplov koji bi mogao letjeti brže od zvuka i prevesti putnike između Europe i Amerike za manje od četiri sata.
Prvi probni let izveden je 2. ožujka 1969. godine iz Toulousea, a prvi komercijalni letovi počeli su 1976. godine u flotama dvije nacionalne aviokompanija – British Airwaysa i Air Francea. Najpopularnija ruta bila je između Londona ili Pariza i New Yorka, a vrijeme leta vrtilo se oko tri i pol sata, skoro dvostruko brže nego klasičnih zrakoplova. Putnici su bili političari, zvijezde i poslovna elita. U zrakoplovu se služio šampanjac, interijer je bio luksuzan, a sam let prestižan događaj.
Glamur prikrivao slabosti
Iza glamura skrivale su se i ozbiljne slabosti. Concorde je imao vrlo ograničen kapacitet – između 92 i 128 putnika – a potrošnja goriva bila je iznimno visoka. Letenje brzinom Mach 2 značilo je goleme operativne troškove, a cijena karte bila je dostupna samo najbogatijima.
Tijekom 1970-ih i 1980-ih, zrakoplov je bio predmet političkih i ekoloških rasprava. Zbog glasnog soničnog udara, bio je zabranjen za letove iznad kopna u SAD-u i drugim zemljama.
Iako je projekt u početku planirao proizvodnju stotina primjeraka, ukupno ih je izrađeno samo 20 – od čega je 14 korišteno u komercijalne svrhe, isključivo u flotama dvije nacionalne aviokompanije koje su za njega primale državne subvencije. Nijedna druga aviokompanija nikada nije kupila Concorde.
Iako je tehnički uspjeh bio nesporan, komercijalno gledano, Concorde nikada nije ostvario očekivanu isplativost. Ipak, njegova reputacija ostala je netaknuta sve do 25. srpnja 2000. godine, kada se dogodila tragedija koja je zauvijek promijenila tijek njegove povijesti.
Tragedija od koje se nije oporavio
Tog dana, let Air Francea 4590 poletio je s pariškog aerodroma Charles de Gaulle prema New Yorku, prevozeći 100 putnika i 9 članova posade. Nekoliko sekundi nakon polijetanja, avion je naišao na metalni dio na pisti koji je otpao s prethodnog zrakoplova. Zbog toga je došlo do pucanja pneumatika. Dijelovi gume pogodili su spremnik goriva, koji je puknuo i izazvao požar na lijevom krilu. Motori su izgubili snagu, a zrakoplov, koji nije uspio dobiti dovoljno visine, srušio se na hotel u mjestu Gonesse, nedaleko od piste. Poginulo je svih 109 osoba u zrakoplovu i još četvero na tlu.
Istraga je pokazala kako je uzrok tragedije bio lanac nesretnih okolnosti, ali šteta je bila nepopravljiva.
Iako su svi Concorde zrakoplovi ubrzo modificirani – ugradnjom kevlar obloga u spremnike, jačim kotačima i unaprijeđenim sigurnosnim sustavima – povjerenje javnosti nikada nije vraćeno. Letovi su obnovljeni u studenome 2001. godine, ali broj putnika bio je malen, dodatno pogođen gospodarskom krizom i padom zračnog prometa nakon terorističkih napada 11. rujna.
U svibnju 2003. godine, Air France objavio je povlačenje Concordea iz prometa, a British Airways učinio je isto nekoliko mjeseci kasnije. Posljednji komercijalni let Concordea obavljen je 24. listopada 2003. godine na liniji iz New Yorka prema Londonu, čime je okončana era nadzvučnog putničkog zrakoplovstva.
Concorde je ostao simbol napretka, ali i podsjetnik kako tehnološka veličanstvenost nije uvijek dovoljna za tržišni uspjeh. Njegova nesreća iz 2000. godine bila je katalizator odluke koju je ekonomija već polako donosila. Danas, Concorde živi kao muzejski eksponat i sjećanje na vrijeme kada je svijet vjerovao kako je – brže, uvijek bolje
Bizlife | Manager.ba
