Andrej Planina
urednik uto, 10/29/2019 - 13:30
Andrej Planina
Koncepti digitalizacije i četvrte industrijske revolucije u zadnjim godinama zauzimaju većinu naslovnica strukovnih i mass media.
Svi govore o prednosti korištenja novih tehnologija, digitalizaciji poslovanja i utjecaju na naše živote.
Vrlo važan dio digitalizacije poslovanja je i automatizacija poslovnog odlučivanja, odnosno pametni algoritmi.
Poslovno odlučivanje je veoma izazovna, zahtjevna i odgovorna zadaća zaposlenih u kompanijama.
Uz pomoć dobrih algoritama bi mogli nadomjestiti ljudski razum, ali je (za sada) dosta teško predvidjeti sve situacije i pravila koje čovjek koristi pri svojem radu.
Za sada, takav način odlučivanja je moguć samo pri najjednostavnijim aktivnostima.
Izazov je ne samo postaviti pravila, nego ih i sve točno definirati i opisati, kako bi ih stručnjaci mogli programirati.
Zbog svih navedenih nedostataka, svi računaju na razvoj umjetne inteligencije, koja bi imala mogućnost sama utvrditi, na koji se način najbolje odazvati u određenim situacijama, i kako definirati najoptimalnije algoritme.
Umjetna inteligencija bi trebala imati mogućnost da sama utvrdi i nauči, na koji način treba riješiti različite situacije.
Ali da bi to bilo moguće, potrebno je omogućiti pristup velikom broju podataka, na temelju koji se sama može naučiti, koja odluka je prava a koja nije.
Tako dolazimo do problema raspoloživosti podataka, koje imamo dostupne za obrađivanje i analiziranje.
U poslovnom svijetu, a naročito u industriji, koja djeluje povezana u velike i kompleksne lance snabdijevanja, su podaci teško dostupni.
Kako onda možemo omogućiti umjetnoj inteligenciji da se razvija na temelju realnih podataka i situacija?
U kompanijama često čujemo, kako niti jedan uređaj, mašina ili stroj ne može riješiti problem na način kao njihovi zaposleni sa svojim iskustvom i »osjećajima«.
Ali to vrijedi samo u slučaju da su opseg problema i okruženje u kojem se događa ograničeni.
Čovjek u svojoj glavi može obraditi probleme s ograničenim brojem varijabli.
U slučaju da taj broj raste, kada moramo sagledati veći broj poznatih varijabli, ljudska odluka i razum uvelike zaostaju za računalnim algoritmima.
Za primjer, uzmimo kompleksnost planiranja dostavnih puteva za dostavna vozila:
Vidimo, da je kod većeg broja varijabli čovjeku jednostavno nemoguće uzeti u obzir sve mogućnosti.
Pametni algoritmi imaju prednost.
SAVJET: PRI RAZVOJU RJEŠENJA, RAZVOJ MORA RAZUMJETI MANAGEMENT I NJIHOV NAČIN ODLUČIVANJA, KAKO BI MOGLI PRIPREMITI ODGOVARAJUĆE RJEŠENJE.