JURE KARAMARKO
ZADRANIN KOJI JE LOKALU PODIGAO PROMET ZA 1,4 MILIJUNA KUNA: Sada daje savjete kroz svoju knjigu i YouTube kanal
Manager.ba Regija 20 ožujka, 2019

Gost Kluba menadžera je Jure Karamarko,stručnjak za digitalni marketing, Zadar.

U sklopu projekta Klub menadžera predstavljamo vodeće ljude iz svijeta poduzetništva kao i stručnjake iz raznih oblasti koji našu svakodnevicu čine boljom i zanimljivijom. U državi i regiji, koja se nalazi na dnu europskih i svjetskih ljestvica, kada su u pitanju ekonomija i uvjeti poslovanja, razmjena pozitivnih priča i iskustava nam je svima izuzetno potrebna. Sigurni smo da ćete se iznenaditi koliko uspješnih ljudi živi oko nas. Neke od tih osoba poznajete, za neke niste nikada čuli. Možda vas nečija priča ili odgovor potakne da pokušate napraviti nešto slično ili više.

Možete li zamisliti dan bez svog omiljenog  toplog napitka, kave ili čaja?

I pijete li taj svoj napitak u svom omiljenom kafiću ili čekate novotvorena mjesta jer uživate u novom doživljaju?

A možda ste i vlasnik ugostiteljskog objekta i pitate se kako održati dobar promet i zainteresiranost gostiju?

Naš današnji sugovornik ima odgovore na sva ta pitanja. On je Jure Karamarko, 33-ogodišnji Zadranin koji se bavi lokalnim marketingom primjenjujući gerilske metode koje veže uz social media marketing.

Core posao mi je implementacija sustava lojalnosti malim i srednjim poduzetnicima i izgradnja njihove kupovne zajednice.

 

Najveću pozornost javnosti trenutno privlači Vaša knjiga '352 dana u lokalu'. Možete li nam kazati o čemu se u njoj govori?

 

Knjiga opisuje moj put kako sam vodeći ugostiteljski objekat u godinu dana istom povećao promet za 1.42 milijuna kuna (195.000 eura) više nego je napravljeno u godini bez mene.

Opisao sam 87 stavki, 87 puzli koje sam ja posložio i koje su mi sačinile u konačnici tu sliku, taj rezultat.

 

Narodi Jugoistočne Europe su stvorili ritual od ispijanja kave, od provođenja nekad možda previše vremena u kafićima. Vjerujete li da bi Vaši savjeti pomogli ugostiteljima u drugim krajevima svijeta, tipa u zapadnoj i sjevernoj Europi, gdje je običaj piti kavu u lokalu vikendima i kad su na odmoru?

 

Sve što sam radio i sve što radim i primjenjujem trenutno su upravo tehnike i metode koje sam naučio radeći skoro 3 godine u Irskoj.

Tamo sam videći što ljudi i kako rade isti tren odlučio da je to jedino čime ću se baviti kada se vratim natrag u Hrvatsku.

Sada imam svoje ljude i timove po cijeloj regiji.

Ljudi me kontaktiraju, krenu raditi jer principi i metode koje prolaze prolaze svugdje.

Negdje je cilj povećati prodaju kave, negdje prodaju ulaznica, negdje je cilj više dječjih rođendana.

Netko želi više mušterija u frizerskom salonu, netko u mesnici a netko samo želi postojeći posao dignuti na veću razinu.

Međutim, kada naučiš metode onda ih je lako modificirati i primjeniti na svako područje.

 

Vaše savjete objavljujete na svome YouTube kanalu kroz kratke videe. Što mislite o hrvatskoj i regionalnoj YouTube sceni tog karaktera, koliko su ljudi spremni kroz vizualno-zvučni dojam poučavati druge ljude, a uspoređujući to sa recimo SAD youtuberima gdje je to jedan od glavnih alata prenošenja znanja?

 

Do sada se uopće kod nas nisam susreo sa sličnim kanalom tako da ne mogu reći da imam neko mišljenje o nekom tko radi nešto slično.

Ja sam tek na početku, evo tek je peti tjedan.

Da, zaista već to prati 1300 ugostitelja međutim imam ja tu još posla, još rada na sebi.

Moram popraviti rasvjetu, zvuk, sliku, cijeli nastup. Poboljšati montažu i dosta toga.

Bitno mi je samo da iz svakog videa netko izvuče za sebe nešto što će njemu pomoći da svoj marketing digne na razinu više.

Na svojoj web stranici sam čak stavio formu koju ugostitelji ispune i ja im onda potpuno besplatno napravim mini analizu i ukažem na 5 grešaka koje rade u svom marketingu.

 

Kakve su najčešće reakcije na Vaš rad, javljaju li Vam se ugostitelji za pomoć i što Vi konkretno možete ponuditi?

 

Reakcije su svakakve.

Međutim ja sam sebi puno olakšao jer sam isključio komentiranje.

Tako sam si svjesno smanjio dosege jer od YouTube-a algoritam bolje pozicionira videa koja imaju više komentara.

Međutim to su teme koje se gledaju u cijeloj regiji i ne pada mi na pamet da dovedem sebe u situaciju da svaki dan moram gubiti vrijeme na zle ljude, na rasprave tko je počeo rat, na teme iz 2 svjetskog rata i na to jel bolji Džeko ili Mandžukić.

Ugasio sam komentiranje i tko god me želi kontaktirati ima koje kontakte, formu za gratis analizu itd.

Ljudi mogu doći do mene.

Kako vrijeme ide sve više ljudi se javlja. Ja se držim one rečenice koju je rekao Gary Vee. „Give, give, give, ask“. 

Trudim se dati gledatelju što je više moguće kvalitetnih materijala.

Što je više moguće kvalitetnog sadržaja. Da oni osjete da dobivaju vrijednost.

Da vide kako stvar funkcionira i kako se to radi gerilski.

Danas tim ljudima pristupaju ljudi čim nauče raditi grafike u photoshopu i doslovno naplaćuju od 150 Eura mjesečno pa na više da stave 7 objava na Instagram i 7 na Facebook tjedno. Ja tim ljudima koji imaju ili vode objekte pokazujem širinu ovog posla.

Taj lokalni marketing koji u sat vremena dnevno mogu odraditi i sami ili dati neki bonus voditelju da ga radi bez ikakve potrebe da skupo plaćaju ljude koji će im stavljati samo slike na društvene mreže bez da će im donijeti ikakvu dodatnu vrijednost.

Angažmani se događaju usljed ovoga naravno.

Caffe barovi, restorani, taxi službe, frizerski saloni, saloni za masažu, mesnice, igraonice, različiti spektar djelatnosti. Ljudi zovu iz cijele regije i traže suradnju.

Isto tako javljaju se i mladi ljudi koji žele raditi isto i njih uvijek uključim u svoj tim.

Ima i negativnih reakcija.

Međutim to je razumljivo jer ako sam nekom povećao promet za recimo 1 milijun kuna sav taj promet je izgubilo 4-5 drugih objekata i normalna je stvar da sam tim ljudima na tapetu i da imaju tisuće razloga da te gaze.

Mi smo ipak još uvijek Balkan.

Mišljenja se stvaraju na kavama uz priče a ne uz knjigovođe i brojke crno na bijelo.

Ili ako netko radi „marketing“ i uzima nekom 150 eura mjesečno da bi stavljao slike na društvene mreže a moj tim to uvijek radi duplo jeftinije onda si na tapetu i ljudima koji se tim bave.

Međutim s tim nemam nikakvih problema i podesio sam sve tako da do mene i ne dolaze takve reakcije.

Ljudi iz mog tima brišu komentare, baniraju ljude zlih namjera a da ja za to ako se i događa nikada i ne znam.

Moje je da kreiram, da stvaram, da otvaram nove suradnje, da uživam u svakom danu. 

 

 

Otkrili smo da ste već dosta popularni među hercegovačkim ugostiteljima. Možemo li očekivati neku Vašu radionicu ili predstavljanje knjige u Bosni i Hercegovini?

Da vam kažem iskreno ja vam ne volim predstavljanja knjiga. 

Nevezano za moje poslove ja već 10 godina inače pišem fikciju i napisao sam 10-ak romana.

U mojim početcima su me odbili svi izdavači u Hrvatskoj.

Nakon toliko godina rada na sebi i borbe kada sam se etabilirao na tom polju sada sve te izdavačke kuće zovu i traže moje romane u svojim knjižarama i nude promocije a ja odbijam i knjižare i promocije.

Ja na promocije gledam kao na gubitak vremena.

Evo recimo zamislimo da trebam ići u Mostar na promociju.

Nekoliko dana priprema, trebam naći prostor, smještaj, transfer, tiskati knjige, organizirati voditelja, zvati ljude, ostati na večer.

Sutradan putovati natrag.

Izgubio sam 2 dana produktivnosti da bi 40-50 ljudi slušalo mene i da bi prodao 20-30 knjiga.

Ovako sjednem doma, skuham si kavu, stavim oglas u Mostaru, targetiram 50-60 000 ljudi da vide objavu, njih 2000 klikne na oglas i odu na moju stranicu, koga zanima knjiga taj će ju i kupiti...

I ja umjesto da sam 2 dana u Mostaru ja šetam uz more u Zadru i gledam zalazak sunca dok sustav radi sam.

Mostar je samo primjer, tako je za sve gradove.

Jednom me pitao jedan pisac da kako da sam u zadnje 3 godine imao samo 1 promociju a on u 3 godine čak 90...

Ja sam ga pitao hoćemo li pogledati honorare u zadnje 3 godine pa usporediti.

Tu svaka rasprava završava. Ne volim promocije, ne volim penjanje na pozornice, ne volim mikrofon i uzdizanje sebe na takav način. 

 

Imate li nekog uzora s područja marketinga, što Vas najviše inspirira u radu?

 

S područja marketinga me inspirira Gary Vee, Grant Cardone, Tony Robins mi je dobar.

Imam dvadesetak YouTubera u Americi koje dnevno gledam 4 do 5 sati bez iznimke.

Ako sam imao dan ispunjen obavezama i nisam stigao ja ću tada u 23 krenuti pa gledati do 4 po noći ali nema šanse da preskočim.

Doslovno se hranim tim edukatorima.  

Inspiriraju me životne priče, ljudi koji su bili na dnu u jednom trenutku u životu a onda su izgradili svoja carstva.

Od ljudi u Hrvatskoj koji me inspiriraju to su ljudi iz poduzetništa, iz medija, ugostiteljstva, razni investitori... Bakić, Šuljić, Cvjetojević, Babić...

 

Otkrijte nam par savjeta, što činiti da jedan ugostiteljski objekt sačuva stare, privlači nove goste te da njegova priča traje godinama, ali i desetljećima.

 

Nikada se ne stavljam u poziciju da ikom govorim što on treba raditi.

To su ljudi koji su svoje živote stavili na pladanj da bi podignuli svoje priče, svoje koncepte, objekte.

Ono što ja radim je samo prezentiram marketing dio kako to radim ja kada je marketing u pitanju a na njima je žele li mene angažirati da im implemeniram svoj marketing sustav.

Doslovno ako imaš rupu na periferiji i želiš da ti odradim marketing ja ću to odraditi ne ulazeći u to imaš li nikakvu kvalitetu ili lošu uslugu.

Imaš voditelja, ti si vlasnik, vi krojite svoju priču a mene ste angažirali samo da tu priču kakvu vi kreirate pustim prema vani.

Volim podvući crtu.

Ista stvar je i ako imate super objekt u top 5 i ja vam „peglam drustvene mreže“ opet su najveće zasluge vaše, vašeg voditelja, vašeg tima a moje je samo da tu čaroliju koju vi stvarate ja pustim prema vani i napravim da veliki broj ljudi ima interakciju sa vama i kao rezultat toga da dobivamo veliki broj „first timera“ koji će doći a onda je na teamu da ih zadrže.

Treba razdvojiti ovo što ja radim od kreiranja politike nekog objekta, kreiranja koncepta ili načina vođenja svake priče posebno. 

 

Turizam i ugostiteljstvo. Kako napraviti sinergiju ove dvije jake branše?

 

Rušenjem poreza na 9% i sa garancijom da se porezna politika neće mijenjati barem 25 godina.

Tada bi po mom mišljenju ove grane doživjele uspon.

Razliku između 9 i 25 namiriti tako da se otpusti 80 do 100.000 uhljeba i parazita u javnom sektoru koji su nepotrebni i samo sišu proračun.

Recimo neki veliki hotelski lanac želi doći u neku zemlju gdje je porez recimo 12%.

Oni naprave sve svoje projekcije, dignu kredite, naprave planove otplate, poslože sustav i tako dalje i onda nakon 2 godine vi im dignete porez na 25%...

Nema tu više matematike, ubili ste ih.

Tko bi normalan tu investirao.

Ili recimo želiš dovesti vrhunskog kuhara i želiš mu dati 25.000 kuna pošteno i na banku, prijaviti ga, sve da bude kako treba.

Probajte izračunati koliko još će vam uzeti država na tih 25.000 kuna.

Sustav je posložen tako da u turizmu i ugostiteljstvu po mom mišljenju sami sebi pucamo u koljena.

Ali to je tema za neke druge ljude. Moje je da dignem posao lokalnoj pizzeriji ili fast foodu, automehaničaru, pekarnici, taxistu ili caffe bar-u.

Držim se svog područja.

 

Koja je Vaša definicija uspješnog menadžera?

 

Osoba koja čita 52 knjige godišnje - 1 tjedno.

Osoba koja je danas bolji menadžer nego je bio ili bila jučer a lošiji menadžer danas od onoga kakav će biti sutra.

Volim ljude koji iz dana u dan rade na sebi i podižu svoje granice i osobne ciljeve.

Takvi me i inspiriraju. 
 

Video
Berislav Marszalek, Entrio
Imamo ljude koji strastveno rade...
februar 2024
ASA Bolnica Sarajevo
DAN KARIJERA ZŠEM-a
Individualnim pristupom studentima, stvaramo ohrabrene mlade intelektualce