PRODAJNE VJEŠTINE
Aspiracijski proizvod ili proizvod s potpisom
Davorka Biondić Vince Prodaja i menadžment 06 veljače, 2017

Prošli tjedan slušam jednog političara – koji sjajnih očiju obećava hrvatskoj naciji još intenzivniji razvoj elitnog turizma u Hrvatskoj. Očekivanja su da će tih nekoliko ljetnih mjeseci pokriti sve minuse koji se nakupe tijekom godine u vječno praznoj državnoj kasi.

Govori on o rebrendingu, odnosno promjeni imidža, koji bi nas trebao odmaknuti od slike zemlje za jeftini i masovni turizam (čitaj: nudim sunce i more). Ponosno ističe novi slogan "Croatia Full of Life" („Hrvatska, puna života!“) i Hrvatska 365.

A istina je - mi uopće nemamo elitni turizam, ali to dotični gospodin još ne zna.
Zadnji elitni turisti Hrvatske su bili bogati austrougarski aristokrati koji su odmor provodili u dugim šetnjama uz opatijsku obalu, na zabavama i društvenim igrama. Tada je u Europi privilegij na odmor i razonodu imala samo aristokracija i mlada buržoazija.

Naši političari nisu kompetentni za diskusiju o toj temi, a u Hrvatskoj niti nemamo školovanih stručnjaka za upravljanje elitnim turizmom.

U svijetu postoje MBA studiji za upravljanje luksuzom. Jedan od školovanih i kompetentnih mladih stručnjaka na tu temu je Hrvat, Marijan Čuić. Završio je srednju školu u Las Vegasu, diplomirao menadžment u turizmu na američkom fakultetu u Dubrovniku, a sada završava magisterij iz luksuznog menadžmenta na Politecnico di Milano u Italiji. Radio je 2 godine u USA upravo u elitnim resortima.
Marijan zaključuje kako trenutno Hrvatska ne konkurira kao elitna turistička destinacija. Zašto?

Masovno → premium → ciljana nestašica (luksuz)

„Prvo bi trebalo definirati što je to luksuz. Naime, mnogi brkaju premium proizvode masovnog tržišta i istinski luksuzne proizvode. Jedna od glavnih karakteristika istinski luksuznih proizvoda je rijetkost i ciljana nestašica. Naime, luksuzni proizvodi nisu reklamirani tako da iskaču iz paštete i njihov krajnji cilj nije doći do nas, običnih smrtnika.

Ako definiramo elitni turizam kao turizam u kojem je pojedinac voljan izdvojiti u prosjeku dvadeset puta više od prosječnog turista, onda možemo zaključiti kako elitni turizam u Hrvatskoj u stvari ne postoji.

Malobrojni hrvatski hoteli s 5 zvjezdica nisu po definiciji elitni turizam, jer u elitnome turizmu ljudi očekuju da su izdvojeni od mase u takozvanim resortima u kojima su usluga i ponuda na puno višem standardu. I oni su za to spremni i platiti.

Dati ću vam jedan primjer.

Prošlog proljeća u travnju sam pomogao prijatelju iz Australije organizirati vjenčanje u dva poznata “prestižna” dubrovačka hotela: prvi za samo vjenčanje, a drugi za večeru za oko 50 uzvanika. Moram napomenuti da su svi uzvanici bili stranci, te ujedno i gosti istih. Ukratko, usluga je bila katastrofalna! Bolju uslugu sam doživio u motelima na njemačkom Autobahnu (autocesti).

Moj prijatelj je izdvojio pozamašnu svotu kako bi doveo svoje prijatelje iz Australije u Dubrovnik i ovjekovječio taj trenutak sa svojom najdražom. Večera je bila prosječna, a nakon večere su zaposlenici hotela rekli kako im se zvučni sustav pokvario i kako mi sami moramo osposobiti glazbu na vlastitu ruku.

Nakon toga je ponestalo vina i gosti su bili prisiljeni prijeći na nešto žešće. Hotelsko osoblje je izjavilo kako nemaju u ponudi trenutno žestoka pića jer još uvijek nije sezona. Jedino što su nam ponudili bila je boca Badelovog brandija za koju su tražili 100 eura.

Nakon što mi se prijatelj požalio, ja sam bio toliko razočaran da sam mu se ispričao u ime svih normalnih Hrvata (kako čovjek ne bi dobio generalno krivu sliku o nama). Dubrovnik je, navodno, biser Jadrana poznat po “elitnim turistima”. Eto, moje pitanje je da li na takav način Dubrovnik razvija elitni turizam?“

"Croatia Full of Life" („Hrvatska, puna života!“) i Hrvatska 365

Elitni turizam znači za jedno noćenje potrošiti nekoliko stotina, pa i tisuća eura; spavati u hotelu koji je dizajnirao neki od top arhitekata, imati na raspolaganju batlera, jahtu ili helikopter. Ili odmor na unajmljenom otoku. U konačnici put na Sjeverni pol ili u – svemir. Sve to moglo bi se svesti pod pojam luksuznog turizma, onog malog segmenta ukupne turističke ponude koji običnim smrtnicima golica maštu.

Nije dovoljno imati samo luksuzne hotele. Ne biraju takvi gosti kamo će na odmor prema hotelima. Štoviše, hotel je u odlučivanju na samom kraju. Znamo da gosti najveće kupovne moći posjećuju mjesta gdje mogu vidjeti sebi slične i biti viđeni.

Ponudu za elitne goste ne čine samo luksuzni hoteli i turistički resorti, već i vrhunski restorani i barovi s vrhunskim osobljem. Na vrhu najkvalitetnije ponude su luksuzne vile i marine za prihvat luksuznih jahti i golfska igrališta.

Što prodaje luksuz?

Mladi stručnjak Marijan Čuić nastavlja: „Što se tiče proizvoda, luksuzne kompanije najviše zarađuju na samoj ideji tj. imidžu koji oni predstavljaju, a manje na originalnim proizvodima koje prodaju.

Dati ću vam jedan jednostavan primjer: dok je aspiracija Chanel-a dizajnerska odjeća visoke mode, većina njihove prodaje („milking cow“) se oslanja na jedan jedini artikal koji je dostupan svima, a to je parfem Chanel No.5.

Isto tako je i u ostalim sektorima luksuzne industrije (automobili, jahte, vile, hoteli, itd.) Za “prave” stvari gotovo nitko nema novaca ili je to jako mali broj ljudi. Od njih luksuzne kompanije ne bi opstale.

Tako da je glavni trigger za kupnju aspiracijskog proizvoda upravo lifestyle - svijet koji ta kompanija zagovara. To daje mogućnost individualcima da se odvoje od mase “smrtnika” čak i ako nisu za određeni proizvod tko zna koliko platili. Većina ponude je dizajnirana strateški - da se „pravim“ proizvodima može počastiti samo elita, dok ostali pokušavaju naći utjehu u jeftinijoj liniji proizvoda istih firmi, koji šalju gotovo istu poruku. I upravo to je mjesto gdje luksuzne firme zarađuju najviše novaca.“

Sjetimo se samo redova „smrtnika“ za kupnju novopristigle kolekcije Victorie Beckham u H&M-u. Ili gužvi u dizajnerskim Outletima u Parndorfu kraj Beča, u njemačkom Metzingenu...Statusni simboli, individualnost, pripadanje, identifikacija sa željenom skupinom ljudi...

„Očekivanja zahtjevnih kupaca luksuza i glamura su naravno puno veća: ne radi se samo o savršenstvu samog proizvoda, već se više radi o priči od kuda taj proizvod dolazi, na koji je način proizveden, i na kraju što taj proizvod za samog kupca znači. Razlika između luksuznih proizvoda i “masovnih” je ta da kod luksuznih proizvoda vrijednost proizvodnje samog proizvoda ne korespondira s finalnom cijenom. To znači da njegova vrijednost ne ovisi o njegovim opipljivim karakteristikama, već o prosudbi svakog pojedinca, te koliko je isti spreman za njega izdvojiti.“ kaže Čuić.

Rad kao tlaka i nužno zlo

Upitala sam mladog stručnjaka Čuića bi li ga zanimao povratak u Hrvatsku i zapošljavanje u nekoj od naših tvrtki. Dobila sam jednostavan odgovor - ne! Iako naglašava da voli Hrvatsku i da je ponosan na naše prirodne ljepote, razlog odbijanja se krije u dvije ključne stvari:

1. Radna atmosfera i način funkcioniranja tvrtki u Hrvatskoj; kompanije vode većinom ljudi koji su radili u socijalizmu i koji još uvijek smatraju da je posao nužno zlo, a ne prilika za vlastitu realizaciju.

2. Za isti posao (učinak) u Hrvatskoj je radnik plaćen do 4 puta manje nego u ostatku Europe, a Marijan ima mogućnost izbora.

On zaključuje: „Smatram da je žalosno da Hrvatska nije prepoznala taj potencijal Bogom nam dane prirode, obale, otoka i Jadranskog mora, kako bi strateški otišla u tom smjeru. Čini mi se da, kao i u svemu ostalom, mi svaštarimo, nemamo prave ideje ni strukture koja bi realizirala ponudu poput elitnog turizma.“

Lovac ili lovina?

Što možemo naučiti iz intervjua s Marijanom?

1. Proizvod prodaje emocija koju stvara priča o njegovu porijeklu, načinu proizvodnje i značaju, koristi za samog kupca.

2. Hrvatska ima izbor između: biti turistički lovac ili lovina. I to ne samo u turizmu! Ili ćemo se diferencirati, inovirati, ili ćemo prodavati otoke, ceste i raditi kao najamna radna snaga za strance!

3. A da bismo to znali, potrebni su kompetentni stručnjaci. Ili ćemo plaćati stručnjake ili ćemo plaćati greške!?

Davorka Biondić Vince

Autor opis: 
Vlasnica je Biondi d.o.o. FMCG poslovni savjetnik i soft skills trener. Autorica knjige „Kako uspješno pregovarati”. Trener prodajnih i nabavnih timova DM, Megamix, Silk trade, HIFA Oil, Violeta, Bambi, Podravka, Deloitte, Carlsberg...
Slika autora: 
O Autoru
Davorka Biondić Vince
Najnovije vijesti
Video
NIHAD HARBAŠ
Mi smo društvo koje sporo reagira na promjene
DARKO PEHAR I ANDRIJA ĆORIĆ
Vinskom cestom Hercegovine
BLAGO ČULJAK, GREEN CODE
O modernom biznisu i umjetnoj inteligenciji