ČISTA ZEMLJA
Organska proizvodnja šansa za Bosnu i Hercegovinu
Manager.ba/Aljazeera BiH 03 siječnja, 2019

Muharem Suljović prije dvije godine imao je stabilan posao u državnoj firmi koji je ipak odlučio zamijeniti organskom proizvodnjom nadomak Sarajeva.

Tako je zajedno sa suprugom od običnog pašnjaka napravio imanje sa četiri plastenika i 1,2 hektara oranice, gdje su počeli uzgajati povrće i koke nosilje, a zatim su nabavili certifikate koji su potvrdili da se radi o organskim proizvodima.

Međutim, tu se nisu zaustavili – prije mjesec dana u Sarajevu otvorili su prvi restoran organske hrane u Bosni i Hercegovini.

“Prije svega toga supruga i ja nikada nismo ništa u životu posadili”, kroz smijeh prepričava Suljović.

Na proizvodnju su se odlučili jer su im troškovi života rasli pa su htjeli pokrenuti neki svoj biznis.

“Vremenom imate obitelj, djeca rastu, vi u firmi stojite na istom, plaća ista, troškovi rastu, sve više idete u kredite, tonete, a ne možete napredovati na poslu. Htjeli smo nešto pokrenuti, onda smo išli na tu organsku varijantu, pa smo htjeli napraviti neki posao da se može živjeti od toga”, dodaje.

Što se tiče same organske proizvodnje, Suljović objašnjava da je ona jako zahtjevna i nema igranja sa raznim kemijskim sredstvima jer postoje točna pravila koja se moraju poštovati da bi se dobio certifikat.

“Imate plastenik paradajza i paprike i napadne ga biljna uš. Šta se radi? Ja volim reći da se u organskoj proizvodnji više prska nego u konvencionalnoj, ali se prska žarom, bijelim lukom, a ovamo se ništa ne prska, nego se stave tabletice i ubije se biljna uš, ali se ubije i glista, kontaminira se zemlja, i naravno da biljka upije sve to.”

U restoranu organske hrane, kaže Suljović, poslužuju hranu uzgojenu na njihovom imanju. Sam objekat i jela koje prave također su prošli provjere i dobili certifikate.

“Organska jela u restoranu moraju biti označena i u njima mora biti minimalno 70 posto organskih namirnica. Cijene nisu veće u odnosu na standardne restorane, čak smo i jeftiniji jer imamo svoje namirnice.”

Posjetom su, kaže Suljović, izuzetno zadovoljni, a mušterije se vraćaju jer traže “kvalitetu i zdravlje”.

“Nama je svima važno kakvo ćemo imati auto, majicu, jaknu… A to hoćemo li pojesti nešto što nije dobro, to smo skroz zanemarili. Međutim, ljudi kod nas polako prate taj trend u svijetu i sve više su zainteresirani za zdravu hranu, ima ljudi kojima to doktori propisuju, imate dosta majki koje to traže zbog djece, ima dosta stranaca koji jedu samo organsku hranu, a u posljednje vrijeme i dosta naših mladih ljudi želi da se zdravo hrani”, ističe Suljović na kraju razgovora.

 

Eterična ulja iz Nišića prodaju se u cijelom svijetu

 

U blizini njegovog imanja, na Nišićkoj visoravni nalazi se i velika organska proizvodnja Mejre Halilović, kojom se njena obitelj bavi više od deset godina.

Na stotinjak hektara zemlje, Halilovići uzgajaju ljekovito bilje, žitarice i povrće od čega prave eterična ulja, čajeve, prirodne kreme, sapune i različita brašna, od kojih su najpoznatiji po heljdinom brašnu i proizvodima od heljdinog brašna.

“Od žitarica uzgajamo, osim heljde, i pšenicu, raž, zob, ječam… Od ljekovitog bilja kamilicu, lavandu, iris, mentu, melisu, miloduh, neven i tako dalje. Od povrća krumpir, grah, luk i neke podzemne proizvode, s obzirom da smo na 1.000 metara visine. Organska poljoprivreda je teška, teža od konvencionalne, jer tu ne koristimo ništa”, objašnjava Halilović, dodajući da se na bh. tržištu organski proizvodi prodaju gotovo po istim cijenama kao konvencionalno uzgojeni proizvodi, dok su u svijetu puno skuplji.

Stoga su se okrenuli i izvozu, pa svoja eterična ulja prodaju po cijelom svijetu, pogotovo u Europi, SAD-u, zemljema regije i Aziji.

Putujući po stranim državama kako bi dogovorili trgovinu, Halilovići su primijetili da BiH ima mnoge prednosti, jer ima čistu vodu, zemljište, planine…

 

 

Certifikat može koštati i više od 1.000 eura

 

Sejad Herceg i sam je vlasnik organske proizvodnje u Novom Travniku i time se bavi već 19 godina.

Objašnjava da biljni ili animalni proizvod, da bi bio organski, mora biti dobiti certifikat od validne certifikacijske kuće, po pravilima europskih regulativa.

“Standari proizvodnje su da se ne koriste kemijska sredstva, pesticidi, herbicidi, umjetna gnojiva. Da se proizvodnja nalazi na području koje nije zagađeno i gdje nema mogućnosti zagađivanja u okolini. Naprimjer, ako uzgajate pored autoputa gdje 24 sata prolazi 2.000 do 3.000 automobila ne možete se zvati organskim proizvođačem.”

Certifikat se mora plaćati svake godine, a njegova cijena ovisi od više faktora, od certifkacijske kuće, koliko proizvoda imate, da li ćete ih izvoziti i slično.

“Ako je biljna proizvodnja do nekih dva, tri hektara može vas koštati od 250 do 400 eura godišnje, a ako radite preradu i hoćete da certificirate svojih 20 proizvoda, ili ako hoćete da izvozite, to su onda dodatni troškovi. Naprimjer, ako je u pitanju mala farma koja ima nekih svojih 20 proizvoda, možda ljekovitog bilja koje pakuje u čajeve, to može koštati od 1.000 do 1.500 eura.

“Mi smo imali taj koncept da ponudimo neki zdrav način života, kroz organsku proizvodnju i agroturizam, gdje nudimo osim zdrave hrane i druge sadržaje, pa ljudi mogu prenoćiti kod nas, uživati u prirodi i jezeru. To prepoznaju stranci, ali i naši ljudi dolaze. Svraćaju da kupe heljdine pogačice. Držimo se i drugih standarda, naša hrana je i košer i halal, čista u svakom smislu”, objašnjava Halilović.

Ističe da je interes građana u BiH porastao u odnosu na 2002. kada su tek počeli sa proizvodnjom organske hrane, ali da to još nije na visokom nivou kao u inozemstvu. 

 

BiH još nema znaka za organske proizvode

 

Sejad Herceg, predsjednik Saveza organsko FBiH, kaže da se bilježi rast potražnje za organskim proizvodima u BiH za nekih 10 do 15 posto godišnje.

Međutim, dodaje, u Njemačkoj postoji više od 40 posto potržanje za organskim proizvodima.

S druge strane, ističe Herceg, u Bosni i Hercegovini se smanjuje broj organskih proizvođača.

U 2012. godini bilo ih je oko 186, a ove godine približno 74. Razlog za to, dodaje, je nepostojanje zakona i poticaja za proizvođače, kao i znaka za organski proizvod koje imaju druge zemlje.

Također, ne postoji ni inspekcijsko tijelo koje bi se bavilo i izdavalo dozvole kućama koje vrše certificiranje organskih proizvođača u FBiH, RS-u i Brčko distriktu.

Nema ni registra ovih poljoprivrednika, tako da ne postoje zvanični podaci o količinama i površinama u ovoj proizvodnji, osim evidencija koje vode udruženja.

“Mi smo napisali akcioni plan kako bi se moglo pomoći organskom sektoru, kako da se napravi jedna zajednička legislativa i jedan znak za organsku proizvodnju za BiH, koji bi koristili proizvođači dva entiteta i Distrikta Brčko. To je predano Vijeću ministara”, kaže Herceg.

Međutim, ističe u poljoprivrednoj proizvodnji, i organskoj i konvecionalnoj, u primarnom sektoru nema profita, ako nema mjera podrške i poticaja vlati.

“Bez toga nigdje na svijetu proizvođač nema profita bez obzira na količine proizvoda, ne može uspjeti, a u BiH je to još teže. Mi ne možemo biti konkurenti poljoprivredi u regionu iz razloga što oni imaju poticajne mjere, imaju uvjete, mogućnosti i ambijent.”

Herceg kaže da BiH ima dobre resurse za organsku proizvodnju, jer nema teške industrije, vode su poprilično čiste i nezagađene.

Stoga, ako bi se vlasti pozabavile ovim sektorom, dodaje, dosta ljudi bi se moglo zaposliti i pokrenuti svoj posao, a ruralna područja bi se ojačala.

Povezani članci

1

Video
Berislav Marszalek, Entrio
Imamo ljude koji strastveno rade...
februar 2024
ASA Bolnica Sarajevo
DAN KARIJERA ZŠEM-a
Individualnim pristupom studentima, stvaramo ohrabrene mlade intelektualce