BIZNISMENI
Kava s tajkunom iz Tešnja - 100 maraka!
Manager.ba/zosradio.ba BiH 14 rujna, 2019
Izvor fotografije:
zosradio.ba

Lavovska i potpuno neizvjesna borba vodi se između Udruženja privrednika 'Biznis centar' Jelah-Tešanj i Muzeja Tešanj, koji se otimaju za autorsko pravo nad ovom originalnim turističkim proizvodom.

Na 'Kafi s tajkunom' saznat ćete kako se može zaraditi milijun dok ste rekli 'keks' (ne 'seks', da se ne zabunite), a vrhunac ćete doživjeti kada vam vaš omiljeni tešanjski tajkun bude opisivao neopisivo: onaj osjećaj kada u životu imate 'i jare i pare'.

Platit ćete taj osjećaj 100 KM, ali to je još uvijek jeftinije od kokaina.

Piše: Hajrudin Redžović

 

RP (RODITELJSKA PAŽNJA): Ovaj tekst može sadržavati dijelove koji sugeriraju da, ako želiš da se obogatiš – moraš raditi! Vjerovali ili ne! Starlete, kontroverzni biznismeni i junaci  iz crne kronike, ovdje nisu glavni likovi. Ovdje nema Jelene Karleuše, Ognjena Vranješa i Zvezda Granda.  Glavne role su frajeri koji pokreću vlastite biznise i otvaraju radna mjesta. To su pravi uzori! Preporučuje se roditeljska pažnja kada su u pitanju (mlađi) čitatelji koji misle da je život seks, droga i rokenrol.

 

Koji je ovo grad?

Prvo, naravno, morate znati gdje ste došli.

Nakon toga ćemo vam predstaviti uputstvo za upotrebu, tj. potanko ćemo vam objasniti proceduru ispijanja kafe s biznismenom.

U raj o kojem pričamo ne možete doći onako, bez veze.

U ovaj grad se ne dolazi slučajno, u prolazu.

Njega ne možete posjetiti usput, jer se nalazi izvan svih glavnihprometnica.

U Tešanj se, zapravo, može doći samo – maksuz, s namjerom.

Tako je još prije više od 300 godina i austrijski princ Eugen Savojski s namjerom, ali zlom namjerom, krenuo da osvoji Tešanj.

Zapalio je Sarajevo i sve gradove u dolini Bosne, i stigao do Tešnja. S tisućuu pješaka i 900 konjanika opsjedao je grad, ali ga nije mogao osvojiti.

Zaobišao ga je.

 

Kraljevski i filmski grad

Ovaj se grad prvi put u povijesnim spisima spominje u desetom vijeku. Kroz drevnu povijest u Tešnju su stolovao i kralj novoosnovanog Bosanskog kraljevstva Matija Kotromanić (1461.), ali i Ademaga Mešić.

To je imalo vrlo zanimljive posljedice po lokalni ekonomski razvoj, ali to nije tema ove priče.

Međutim...

Cijela tešanjska historija odiše kulturom.

Mnogi su nacionalni kulturno-povijesni spomenici ovdje, dakle pod zaštitom države: Ferhadija džamija, koja je jedna od četiri potkupolne džamije u BiH, zatim Gradina (tvrđava, zaštitni znak Grada, s koje su se Tešnjaci obranili od Eugena Savojskog), Eminagića konak, katolička Crkva sv. Petra i Pavla...

Pravoslavna crkva u Tešnju uspjela je sačuvati ikone od kojih su neke stare pola milenija.

„U periodu NDH vlasti,  ta zbirka ikona bila je ugrožena, ali je sklonjena na tavan kuće Mirka Blatandžića, tešanjskog katolika, gdje je dočekala bolje dane i bila u cijelosti vraćena njenom vlasniku, Pravoslavnoj crkvi u Tešnju, koja je inače sagrađena pred Drugi svjetski rat u samom centru grada i u njenoj izgradnji su kao donatori sudjelovali pripadnici svih vjerskih konfesija. Da paradoks bude potpun, donator zemljišta na kojoj je izgrađena bio je ustaški doglavnik Ademaga Mešić“ (Dani).

U tijeku posljednjeg rata, bošnjačka je vlast čuvala pravoslavne ikone u trezoru Privredne banke i kasnije vratila vlasniku.

U Tešnju je prije 150 godina održana i prva javna kazališna predstava u BiH (Hebelova „Judita“);  ovdje je živio i umro „pjesnik svjetskoga glasa koji nije tražio časti ni šićara“, Musa Ćazim Ćatić, a i neke kultne televizijske serije („Odbornici“, „Tale“...) snimane su u ovom gradu. Baš kao i popularni film „Gori vatra!“.

 

Čaršija sa specifičnim urbano-civilizacijskim šmekom

Tako je Tešanj kroz historiju stekao ugled građanske sredine sa specifičnim urbano-civilizacijskim šmekom. Fin neki svijet, ti Tešnjaci.

Kulturan. Ipak, oni dugo nisu bili svjesni vlastitog historijskog, kulturnog i umjetničkog backgrounda.  

A onda kao da su se probudili: odlučili su se predstaviti svijetu i osnovati Muzej (Javna ustanova Muzej Tešanj).

Bilo je to prije 10 godina, nekako u isto vrijeme kada je turska televizijska serija „Sulejman Veličanstveni“ obarala sve rekorde gledanosti.

To je direktno utjecalo na povećanu posjetu tešanjskom Muzeju. „Mada smo mi predviđali da će Gradina (Tvrđava) biti glavna atrakcija, to se nije desilo. Horde turista su hrlile u Eminagića konak (begovsku kuću) kako bi se na licu mjesta uvjerili da li je stvarno istina sve ono što svaku večer gledaju u turskoj sapunici“, kaže Miralem Alić, vodič kroz postavku (zbirku) u Muzeju Tešanj.

On dodaje da su se posjetitelji, kojih je tada najviše dolazilo iz Republike Srpske, najviše zadržavali u begovskim spavaćim sobama: „Tu je bilo vrlo indiskretnih pitanja, a uglavnom su se vrtjela oko broja žena koje su age i begovi mogli legalno i legitimno imati“, smješka se Alić.

Nakon nekoliko godina, glavni je hit ipak postala Gradina. Ljudi su željeli uživo da vide to čudo od tvrđave koje ni nepobjedivi Eugen Savojski nije mogao osvojiti.

 

Biznismeni kao rok zvijezde

I, kad su se već popeli na Gradinu, očekujete da posjetioci pitaju nešto iz historije, ali oni imaju  vrlo čudna pitanja.

Često i bizarna. Čudna i bizarna, ipak, samo na prvi pogled.  

„Znate li koja su najčešće postavljana pitanja? Iznenadit ćete se, a možda i nećete.

Turiste interesiraju sljedeće stvari: da li u Tešnju stvarno žive najbogatiji ljudi u BiH, tko su ti biznismeni, kako su zaradili prvi milijun, da li je neko od njih bio u zatvoru, jesu li u SDA, mole li se Bogu, čak (u šali?) pitaju koji im je znak u horoskopu...“, priča Miralem Alić i dodaje: „Toliko znaju biti dosadni da bih ih ja najradije uzeo za ruku i odveo kod naših biznismena kući, pa nek' tamo muzevire. To je sindrom 'Velikog Brata'. Žele, valjda, saznati da li su i milijunaši ljudi od krvi i mesa, to jest – piju li vodu iz česme, da li jedu 'normalnu' hranu, peru li zube, itd. Nekada su stvarno odvratno bizarni. Jedan turist je bio do kraja ciničan i pitao me da li i tešanjski biznismeni prde i podriguju, kao i sav normalan svijet. Biznismeni su ti postali slavni kao kakve rok zvijezde“, izanalizirao je Alić.

I zaista, kada na radiju čujete „Iznad Tešnja zora sviće“, prva asocijacija nije film „Gori vatra“, već biznis i novac.

Biznis je tešanjski brend i priča koja ima svoje slušaoce.

Slušaoce koji postaju klijenti, jer su spremni platiti da o tešanjskim biznismenima saznaju više.

Zato su se Tešnjaci dosjetili da specijalno naplaćuju kafu s biznismenom.

Sada sve ono što ste oduvijek željeli znati o tešanjskim biznismenima a niste smjeli da pitate, možete saznati u razgovoru u četiri oka.

Turistička inovacija zove se 'Kafa sa tajkunom'.

Košta 100 konvertibilnih maraka.

Ako vam nakon kave s odabranim tešanjskim biznismenom/tajkunom bude žao novaca koje ste platili, odnosno ako ne budete halalili tih 100 maraka – novac će vam biti vraćen.

Sav prihod ide u humanitarne svrhe. Sve je, doduše, još uvijek u domenu ideje, a detalji koje otkrivamo su ekskluzivni.

 

Full paket: Tko je rekao 'keks'?

Ako uz kafu želite dodatnu opremu, pardon – dodatne usluge, ručak npr., platit ćete naravno više.

U slučaju da se odlučite za full (deluxe) paket, u koji je uključen i šlag na kraju, onda se spomenuta cifra pretvara u eure (Što je 'šlag'? Pojma nemamo!).

Ovaj jedinstveni turistički proizvod podrazumijeva da (samo) možete razgovarati s omiljenim tešanjskim tajkunom i postavljati mu pitanja. Ne smijete ga pipati, jer za to ne postoji opcija doplate.

Ukoliko, ipak, želite provjeriti da li je i tešanjski biznismen čovjek od krvi i mesa, preporučujemo vam da uštinete sami sebe.

Tako ćete saznati da ne sanjate i da ste se u stvarnosti sastali s čovjekom koji zaradi milijun dok ste rekli 'keks' (ne 'seks', da se ne zabunite), a vrhunac ćete doživjeti kada vam vaš omiljeni tešanjski tajkun bude opisivao neopisivo: onaj osjećaj kada u životu imate 'i jare i pare'.

Platit ćete, dakle, taj osjećaj 100 KM, ali to je još uvijek jeftinije od kokaina.

No, to nije sve. Ima i 'gratis'! Uz proizvod dobivate i garanciju.

Udruženje privrednika svakom je tešanjskom biznismenu dodijelilo certifikat koji vam garantira da je tajkun s kojim pijete kafu legitimni predstavnik tešanjskog biznisa.

To znači da je svoj prvi milijun, što je podatak za Riplija, zaradio bez korupcije, pri čemu se de jure i de facto ponašao kao da je presuda iz Strasburga izvršena: nije gledao tko je Bošnjak, tko Srbin, tko Hrvat. A ni tko je Sejdić, ni tko Finci.

Sve ovo, i dalje, može izgledati kao dobar vic.

I, vjerojatno vam izgleda da Tešnjaci pokušavaju prodati muda pod bubrege.

Kako god: „Uvažit ćemo svaku opravdanu reklamaciju“, kategorični su u Udruženju privrednika 'Biznis centar' Jelah-Tešanj.

 

Biznismen ili tajkun, pitanje je sad

Nemamo ovlaštenje da otkrivamo baš sve detalje, jer je „Kafa s tajkunom“, trenutno u početnoj fazi brendiranja.

Ustvari, u ovom trenutku nismo ni sigurni da će se tako zvati, jer postoje ozbiljna razmimoilaženja oko imena ovog definitivno jedinstvenog turističkog proizvoda.

Dok u tešanjskom Muzeju insistiraju da se proizvod zove „Kafa s tajkunom“ jer je to marketinški atraktivno,  u Udruženju privrednika se ježe na pomen termina „tajkun“ – jer je to, pobogu, isto kao da si rekao „Kafa sa lopovom“.

Senad Brka, predsjednik Udruženja privrednika 'Biznis centar' Jelah-Tešanj kaže da ne poznaje nijednog tajkuna s područja općine Tešanj: „Kakav tajkun, kakvi bakrači!“  

Brka, naime, želi kazati da se ovdje samo može govoriti o „Kafi s biznismenom“, ostavljajući mogućnost i za druge termine kao što su „poduzetnik“ ili „privrednik“.

„Kafa s tajkunom je klikbejt (senzacionalistički naslov, mamac naslov). Mogli bi imati neke koristi od toga, ali samo trenutno“, iznenadio nas je Brka svojom medijskom pismenošću, i apsolvirao: „Klikbejt i lažne vijesti (fake news) trend su koji nema budućnost. S tim bi se samo kompromitirali“. Pametan neki predsjednik, taj Senad Brka.

Prijedlog imena za novi turistički proizvod  još uvijek nije ni dostavljen u Institut za patente i intelektualno vlasništvo, jer, kao što vidimo,  postoji dilema oko toga da li u Tešnju žive tajkuni ili biznismeni.

No, izvjesno je, ipak, da biznismeni imaju apsolutnu većinu i da će preglasati tajkune.

 

Posljednja vijest: Gužva u porodilištu

Čovjek ne zna što da misli kad pročita sve ovo. Je li ovo neka zezancija?

Ljudi su čak počeli vjerovati da je dovoljno da se dijete rodi u Tešnju i već je biznismen, a to više nije šala - to je dijagnoza.

Jer, nije tako jednostavno: morate biti autentični (legitimni) Tešnjak, a ne naturalizirani.

To znači da vam najmanje djed mora biti rođen u ovom gradu. Tada će geni da rade.

Ukoliko  vam je, pak, i pradjed rođeni Tešnjak, šanse da postanete megabiznismen penju se na 90 posto.

To je, nažalost, doseljenicima teško objasniti. Iz izvora koji je želio ostati anoniman, to jest iz dobro obaviještenih izvora, saznali smo da mladi bračni parovi iz drugih krajeva u BiH, preseljavaju u Tešanj jer žele da im se dijete rodi u ovom gradu.

Vjeruju, dakle, da će tada imati genetski materijal koji garantira karijeru u velikom biznisu.

Netko je čak na internetu Općoj bolnici Tešanj predložio i reklamni slogan: „Ako na vrijeme rezervirate u našem porodilištu – rezervirali ste mjesto na Forbesovoj listi!“

Za vaše dijete, kad poraste, naravno. Na tom tragu, lokalnoj zajednici  već se nude PR agencije, a privatno porodilište nameće se kao ozbiljna biznis opcija.

Donesena je i politička odluka: „Ne dovoditi u sumnju vjerovanje novih stanovnika!“. Ni placebo nije loš, uostalom.

 

Što da vam kažemo? „Ljudi moji, da li je sve to moguće? Ludnica!“

 

(Ovo je rukopis iz knjige u pripremi LUKAVI BIZNISMENI, autora Hajrudina REDŽOVIĆA)

Tagovi:
Povezani članci

1

2