SAVJETI
Kako znati radite li pravi posao? (Ili, moramo li provesti trećinu života nezadovoljni)
Manager.ba/stratego.hr 24 svibnja, 2019
Izvor fotografije:
stratego.hr

Bez obzira na to kakav odnos imali prema poslu koju radimo, svima nam katkada treba predah. No kako znati treba li taj predah biti kratkog ili trajnijeg vijeka? Radimo li zbilja posao koji bismo trebali raditi?

Kroz rad i brojne razgovore s ljudima različitih klasnih pozicija i poslovnih miljea naučila sam da, kada govorimo o odnosu prema poslu, postoje dva tipa ljudi: oni koji u njemu vide, htjeli ili ne htjeli, sredstvo preživljavanja (ili za one sretnije, življenja) dok drugima on predstavlja krucijalan dio života odnosno njih samih.

Iako između ova dva tipa postoje brojni međutipovi (ništa nije crno-bijelo), vlastito me iskustvo uči da razlikujem ljude koji svoj posao mogu obavljati s distancom i one koji ne mogu, one kojima je posao sredstvo i onima kojima je posao cilj.

Tu razliku nije uvijek lako uočiti, niti je nužno da shvatimo kojem tipu pripadamo odmah na početku karijere, štoviše vrlo se je lako zabuniti.

Zato nam je potrebno vrijeme i iskustvo raznih poslova.

Ovaj tekst usmjeren je na ovu drugu skupinu ljudi i one koji bi njoj mogli pripadati, ali si to još uvijek nisu priznali jer nisu htjeli, znali ili možda mogli-jako dobro znamo da postoje situacije u kojima posljedice našeg (ne)rada ne utječu samo na nas, pogotovo kada netko o nama ovisi.

Ipak, život je samo jedan i u njemu imamo pravo na zadovoljstvo i sreću-lekcija koju je možda najteže istinski usvojiti – i zato u nastavku donosim listu prokušanih točaka po kojima možete pokušati dokučiti radite li zaista pravi posao .

 

1. Gubite osjećaj za vrijeme

To vam je kao kad provodite jako ugodno vrijeme s dragom vam osobom pa se čini da prolazi brže nego što ste mislili.

U mojim davnim nutricionističkim danima za vrijeme jedne prezentacije od strane jednog hrvatskog proizvođača hrane, žena koja je držala prezentaciju, rekla nam je da, kad radimo nešto šest, osam, dvanaest sati, a nemamo osjećaj proteka tog vremena-mislimo da je prošao sat , dva- tada znamo da radimo ono što zbilja trebamo raditi.

I znate što, bila je u pravu.

Nekad mislimo da trebamo raditi određene stvari jer ih volimo i/ili nam dobro idu, no postoji samo određeni niz poslova koji u nama stvaraju takav odnos prema vremenu.

Kad ih pronađete, ne puštajte ih ni za živu glavu.

 

2. Kad se ustanete u sebi osjećate drive

Znate o čemu govorim.

To je onaj osjećaj koji vas uzbuđuje i vuče iznutra, gorivo koje vas pali.

Nitko se uvijek ne budi sa smiješkom na licu, koliko god bio lud za svojim poslom – teški su dani neizostavni – ali nešto vas ujutro mora izvući iz kreveta (kada nađete taj triger, čvrsto ga se držite!).

I to nikad nije budilica – vaše je tijelo to koje se ustaje i koje odlučuje svaki dan iznova obavljati neku funkciju.

Ako se duži period budite mrzovoljni, frustrirani danom ispred sebe i prije negoli je isti počeo, razmislite o promjeni karijere. Ispitivanje vlastitih granica ovdje bi vas moglo koštati puno više od par mjesečnih plaća.

I to govorim iz osobnog iskustva.

 

3. ”Težina” postaje relativna stvar/Definicija onog što je ”teško” se mijenja

Tri su sata ujutro.

Na nogama ste već osamnaest sati, taman ste uhvatili trenutak predaha i otišli na puš-pauzu kada vam javljaju da je po majici glumice čiju scenu snimate prolivena kava.

Gasite cigaretu i odlazite u potragu za sušilom za kosu kako bi brzinski osušili tek opranu majicu i mogli nastaviti snimanje jer do zore ima još samo dva sata.

Umorni ste, ali nije vam teško.

Nekog drugog biste možda poslali na neko mjesto, ali za ovaj posao radit ćete stvari za koje ne biste mogli zamisliti da ih radite na nekoj drugoj poziciji.

Ne primarno zato jer morate, nego jer želite.

I zato vam prestaje biti teško kao što bi vam moglo biti na nekom puno ”lakšem” zadatku na drugom poslu.

 

 

4. Dajete više od sebe. Možete više

Vremenski, energetski, kako god okrenete, spremni ste dati više od sebe nego ste očekivali da ćete moći i osjećate da to možete.

Posao vam ide - koliko god se protivila uporabi te riječi- prirodno, kao da iz vas vuče sposobnosti i vještine koje su vam urođene i čija vas uporaba iscrpljuje i ispunjava istovremeno.

 

5. Na kraju dana i u stresnim situacijama osjećate mir. (Ili, nepodnošljiva lakoća postojanja.)

Svaki posao sa sobom neminovno donosi stres i uznemirujuće situacije i odluke.

No ono što bi nekome moglo predstavljati stresnu situaciju, za vas predstavlja izazov.

Nemaju sve situacije i zahtjevi isti efekt na ljude.

Da se nadovežem na prethodnu točku: ako vaš posao iziskuje od vas vještine u koje ste sigurni i koje volite koristiti, čak i kad se nađete u stresnoj/nelagodnoj situaciji i bez obzira na brzinu kojom morate donijeti odluku, vi osjećate da situaciju imate pod kontrolom.

Osjećate mir jer znate da se možete pouzdati u sebe. Jer znate da ste tamo gdje trebate biti, da ste to vi.

 

6. Pomisao na posao koji vas čeka izaziva u vama osjećaj uzbuđenja

Ovo je zapravo vrlo jednostavno – ili se veselite poslu koji vas čeka (čak i kada u sebi sadrži neke segmente koje biste radije preskočili) ili ste prema njemu indiferentni ili ga prezirete jer osjećate da vas guši.

U oba posljednja slučaja promislite malo o tome koliko često imate takav osjećaj.

Svi moramo zaraditi za hranu i režije, ali trebamo li zbog toga provesti više od trećine života dubinski nesretni?

 

7. Motivirani ste za rad

Bilo zbog novaca (što je sasvim legitimno) ili sadržaja posla, pokazujete interes za onim što radite.

Razmišljate o vašim dužnostima i mogućnostima i ushićuje vas pomisao na nove ideje kojima biste mogli doprinijeti u sklopu svoje pozicije.

 

8. Uživate barem dio vašeg radnog vremena

Posao i užitak? Da, moguće je.

Osjećaj zadovoljstva i ispunjenja koji se javlja kada radimo ono u čemu uživamo ne može se usporediti ni s čim.

Ne samo što se zbog toga osjećamo stvarnima, nego i posao koji radimo, radimo bolje.

To utječe na naše kolege i sve druge ljude koji nas okružuju.

A ako ćemo realno, reflektira se i na druge aspekte našeg života.

Tagovi: