INTERVJU
INTERVJU Mostarac prvak Balkana u cestovnom biciklizmu
Manager.ba BiH 18 listopada, 2019

Koliko god nam nove tehnologije donosile zabave i raznih mogućnosti, ljudska potreba za kretanjem i prirodom ne jenjava.

Naime, sve više raste potreba za boravkom u prirodi i 'liječenjem' prirodnim ljepotama.

Jedna od najboljih oblika rekreacije u prirodi je i biciklizam.

Istina, kao i većina stvari koje se u razvijenom svijetu podrazumijevaju, kod nas se još uvijek tek trebaju razviti.

Tako i kod nas postoje bicikl-entuzijasti, koji su i iz malih mogućnosti izvukli najviše, pa i postali prvaci i viceprvaci iz više kategorija biciklizma.

Riječ je o Mostarcu Toniju Zoriću, s kojim donosimo intervju.

 

Doživotni sam entuzijastični biciklist, zaposlen u Centralnoj banci Bosne i Hercegovine kao službenik za bankarsko-računovodstvene poslove, suprug, otac i osoba koja vjerojatno ne može zamisliti svoj život bez bicikla. 

Biciklizam se toliko uvukao u sve pore mog života. 

Predsjednik sam lokalnog kluba i član UO Biciklističkog Saveza Bosne i Hercegovine.

Vodim biciklistički portal BikeMagazin i uporedo radim na nekoliko projekata koji su vezani za biciklizam kao sportsku i turističku ponudu, te jačanje biciklističke infrastrukture na području Bosne i Hercegovine.

Posljednjih godina se okušavam i u profesionalnom svijetu biciklizma i vozim utrke. 

Jednostavno, biciklizam mi je najvažnija sporedna stvar na svijetu. 

 

 

Predsjednik ste Biciklističke udruge Mostar. Kako je došlo do te uloge? 

Da, predsjednik sam BK Mostar.  

Bilo je to davno, još prije nekih desetak godina dok smo još bicikle vozili u trenirkama i šorcevima, jer nas je bilo sramota izaći van u uskim biciklističkim hlačama.

Naime, biciklizam u to vrijeme nije bilo popularan u Hercegovini i jednostavno ljudi nisu bili navikli na ljude odjevene u usku biciklističku odjeću, pa bi česti bili i komentari šaljive prirode.

Bilo je to vrijeme dok još nije postojao Viber, Facebook ni ostale društvene mreže, a sve vožnje su dogovarane putem CikloCentar foruma iz Sarajeva.

Mostar je brojio nekih 15-tak biciklista entuzijasta koji su vozili po prirodnim ljepotama BiH i promovirali biciklizam. 

Onda u jednom trenutku, netko je došao na ideju da osnivamo klub.

Dobro se sjećam, jedina osoba koja je bila protiv tog prijedloga sam, bio ja.

Znao sam da  osnivanjem kluba prestaje ona zabava, te biciklizam prelazi na neku vrstu obveze i sve to ide nekako na veći nivo.

Nakon prijedloga uslijedila je i Osnivačka skupština, izabran sam za predsjednika i ostalo je povijest. 

Mogu slobodno reći da je iza nas, kada kažem nas mislim na BK Mostar i sve njegove članove, ogroman posao.

Uspješno smo realizirali mnoge projekte, kako one rekreativne tako i sportske, pa i turističke koji su od velikog značaja za zajednicu. 

Klub danas broji 100 članova, od toga više od 20 profesionalnih natjecatelja, te djece i odraslih koji su biciklizam odabrali kao sport, natječu se i predstavljaju svoj Grad Mostar u najboljem svjetlu. 

 

 

Također profesionalno vozite biciklističke utrke. Što su Vam dobroga one donijele? 

Financijski nikakvog, tu sam u minusu, velikom.

No, ako gledam opširnije, od mene su napravile boljeg čovjeka.

Sport je uvijek pozitivan i pravi sportaš je uvijek primjer osobe kakvom jedan čovjek treba i biti. 

Bolje se osjećam, zdravije se osjećam, a kad je izgled u pitanju skinuo sam 20+ kg i sada dobro izgledam. Barem mi tako moja majka kaže (smijeh). 

Svaka osoba ima i u sebi onaj natjecateljski duh, želju da budete bolji i uspješniji, pa čak i svi oni rekreativci koji negiraju to i govore da ih natjecanje ne zanima, često se uhvate kako se natječu sa svojim kolegom ili ganjaju neki lokalni segment ili KOM na Stravi (društvena mreža za sportaše koja bilježi i uspoređuje aktivnosti). 

Kod mene je taj natjecateljski duh vjerojatno malo izraženiji, pa sam otišao malo dalje.  

Doista ne žalim zbog toga, upoznao sam toliko divnih ljudi, sportaša, prijatelja, stekao sam velika iskustva i velika znanja iz sporta i danas sam spreman ta znanja prenijeti na mlađe naraštaje u klubu kroz treninge i obrazovanja. 

Vjerojatno još dugo vremena neću stati na ovome. 

Kada sam ulazio u natjecateljske vode, moj san od samog početka bio je postati državnim prvakom.

Tri godine sam se spremao za to i u tome sam uspio prošle godine.

Doista ti treninzi oduzimaju jako puno vremena i imao sam sreću da imam podršku od obitelji. 

Ove godine, otišao sam stepenicu više i to sasvim neočekivano. 

Naime, ove godine u Trebinju se održavalo Balkansko prvenstvo u cestovnom biciklizmu i kako baš i nisam u najboljoj formi, premišljao sam se oko odlaska.

Odlučio sam sudjelovati zbog blizine događaja i danas sam sretan zbog toga. 

Ispostavilo se da još uvijek imam nešto snage u sebi i prvog dana natjecanja postao sam Balkanskim viceprvakom u disciplini Kronometar, a već drugog dana i Prvakom Balkana u cestovnom biciklizmu. 

To je bio doista nevjerojatan osjećaj i neka neopisiva sreća dok sam na bini oblačio bijeli dres prvaka Balkana.

Sada ću uzeti, definitivno, nekoliko dana odmara i vozit ću sa sinom neke rekreativne utrke u Dalmaciji, a zatim idu pripreme za iduću sezonu. 

Što me najviše veseli i što mi je najveća sreća u ovom sportu? Vidjeti svog sina kraj sebe na startnoj ili ciljnoj liniji neke utrke ili biciklističkog događaja. 

 

 

Postoji li interes za bavljenjem biciklizmom u Hercegovini? Kakva su Vaša iskustva? 

Pa definitivno se razvija.

Zasigurno jedan od pokazatelja tome su i brojne biciklističke trgovine koje imamo.

Ranije nismo imali niti jednu specijaliziranu biciklističku trgovinu u Hercegovini i da bi ste kupili nešto morali ste voziti se kolima nekih cca. 150 km do najbliže trgovine. 

Danas je situacija drugačija, samo Mostar ima četiri bike trgovine i ako ti trgovci imaju interes da budu u Hercegovini, onda definitivno imamo razvijenu biciklističku svijest.

Sve više i više ljudi se odlučuje za bicikliranje, što zbog zdravlja, sportskog izgleda ili pak za odlazak na posao i izvršavanje dnevnih obaveza.

No, moram priznati, posebno me veseli kada vidim bicikliste na gradskim biciklima s korpama kako izvršavaju dnevne obaveze na biciklu.

E to je razvijena biciklistička svijest u jednoj urbanoj sredini. 

Nedavno smo imali sastanak na kojem su bili predstavnici tvrtke "Next Bike" i čelni ljudi Grada Mostara, po pitanju instaliranja "Next Bike" - sustava javnih bicikla na više lokacija u Gradu Mostaru.

Naišli smo na pozitivne reakcije na svim stranama.

Next Bike želi doći u Mostar, biciklisti pokazuju velike interese i želje za sustavom javnih bicikla, Grad Mostar također pokazuje interes i dobru volju.

Ne znam u kojoj je fazi sada taj dio. Nadam se, da će uskoro doći do realizacije. 

 

 

Sudjelujete i u projektima vezanim za biciklizam. Možete li ih pobrojati i koji je njihov značaj?

Mnogo je tu projekta u ovih 9 godina, a ponosno mogu reći da su gotovo svi uspješno realizirani i što me posebno veseli dosta je tu projekta koji se realiziraju iz godine u godinu i prelaze u tradiciju.

No, tu je jedan projekt na koji smo posebno ponosni, a to je "Revitalizacija uskotračne Ćirine pruge" na dionici od Mostara do Dubrovnika i Trebinja.

To je projekt koji je toliko toga pozitivnog donio ovoj regiji i vjerujemo još mnogo dobrih stvari tek slijedi.

Redovno na ovoj dionici vidimo jako velik broj cikloturista, a mnogo stranih medija je pisalo o Ćirinoj stazi od Mostara do Dubrovnika, a svakako je vrijedno spomenuti tekstove u National Geographic, New York Times, The Guardian, dok je Lonely Planet uvrstio Hercegovinu na 4. mjesto u Top 10 svjetskih destinacija. 

To je svakako velika promocija, prije svega, Hercegovine, pa i cijele Bosne i Hercegovine, te veliki turistički značaj za ovu regiju. 

 

Mostarska kompanija Nobel je jedan od ponosnih sponzora biciklističkog kluba Mostar.

 

Koliko je biciklizam, ali i sportske aktivnosti, bitan za menadžere i poslovnjake, koji većinu svog vremena provode na sastancima i u uredu? 

Smatram da je jako bitno.

Svi mi moramo imati taj neki izpušni ventil nakon napornog dana na poslu.

Cijeli život sam u sportu. Mnogo vremena sam proveo u teretanama.

Sada, nakon 8 sati u uredu u zatvorenom, prosto nemam želju ponovno ući u zatvorene prostorije i trenirati. 

Moj izbor je bicikl, priroda, čist zrak i uživanje u hercegovačkim pejzažima. 

Još ako vaša djeca dijele ljubav prema istom sportu, pa možete ujedno baviti se fizičkom aktivnošću vozeći bicikl i provoditi kvalitetno vrijeme sa svojim mališanima, to je već neprocjenjive vrijednosti.