"Danas djeca ne upisuju, na primjer, tapetarski obrt. Razlog je jer svi žele nešto instant, brzo, a manualni rad je jako koristan..“ 

Stari obrti godinama se bore s izumiranjem, a gašenje obrtničke tradicije u Srbiji nije novost. Oni koji još plivaju u takvoj vrsti posla kažu kako je u modernom vremenu teško održati kontinuitet i ostati profitabilan, a za mnoge od njih potrebno je znanje, upornost i mnogo ljubavi.

Upravo zahvaljujući ljubavi prema estetici i poduzetničkom duhu, za koji kaže kako je nužan, povjesničarka umjetnosti Tijana Živanović nadahnula  je brojnim komadima starog namještaja novi život, stvorila nove i uspješno stari zanat prilagodila novim tržišnim uvjetima.

Za BIZLife govorila je kako je počela restaurirati stari namještaj, gdje pronalazi inspiraciju, ali i pričala kako komadi namještaja ne moraju uvijek biti funkcionalni, već nešto mora biti i "samo lijepo".

"Nikako mi nije išao posao od devet do pet, nisam se u tome pronalazila, jer ne volim biti ograničena. Pošto sam završila povijest umjetnosti, posao muzejskog tipa mi je također bio dosadan i pasivan. Sasvim slučajno sam došla do namještaja i to prilično kasno. Prvo sam radila za sebe, a onda sam shvatila kako bi to mogla raditi i za druge i evo to traje već desetljeće i pol", počinje priču Tijana.

Kaže kako je posao s izradom i prepravkom namještaja vremenom proširivao svoj opus, te je u nekom trenutku kreirala i jastuke i nakit, uvozila posuđe i lustere, ali su njena ljubav ostali stari komadi namještaja koje ponovno vraća u život.

"Pronalazim komade namještaja koje mogu preurediti, oslikati i naći im ponovnu namjenu. Ljudi su mi počeli donositi i svoje komade. Krenula sam s velikim entuzijazmom i vjerom kako ja to mogu i znam uraditi, ali i plasirati. Sreća pa su društvene mreže postojale i tada, pa su ljudi počeli to prepoznavati", objašnjava Tijana.

Od gepeka do izložbenog salona u središtu grada

Tijanini komadi danas se mogu vidjeti u njenom salonu "Imaginarium" na Vračaru u srcu Beograda. Ističe kako je na početku svoje komade predstavljala "od vrata do vrata", a materijale vadila iz gepeka i pokazivala ih klijentima, praktično na ulici.

"Danas ljudi dolaze kod mene, s fotografijama, željama kako podmladiti njihov stari namještaj koji je viđen sa stanovišta kulture, tradicije i umjetnosti. Taj namještaj ne mora biti funkcionalan, ja volim reći, "ne mora sve biti praktično, nešto je i magično", a kroz povijest umjetnosti sam se nahranila ljepotom i različitim stilovima“, objašnjava.

Tijana napominje kako su njeni klijenti oni koji su već sredili stanove, ali ih hoće utopliti, a ona to čini starinom, duborezom, bojama, finim materijalima… rvo se s njima mora popričati, vidjeti što žele i osjetiti, ne samo prostor, već i ljude.

"Pored toga što prepravljam stare stvari, postoji niša gdje radim stvari iz početka. To su taburei i beržere, to su tradicionalne, visoke fotelje koje su ikone stilskih stanova. Također, Imaginarium je vremenom postao prepoznatljiv po otkačenim tabureima, a za njih važi pravilo "što luđe to ljepše", ističe.

Na pitanje smatra li kako bi joj bilo teže početi sada u odnosu na prije 15 godina, Tijana odgovara potvrdno, jer da je tada znala kroz šta se sve prolazi u procesu stvaranja jednog ovakvog brenda, pitanje je bi li se upustila u tu avanturu.
"Ja ne pravim najbolji namještaj na svijetu, ja pravim igru, nadogradnju, lucidne stvari… Tada sam imala entuzijazam i želju to izbacim kroz namještaj, a vremenom sam učila o stilovima, bojama, materijalima… Ponekad se pitam kada sam sve stigla uraditi i kako sam imala snage za sve ovo“, kaže Tijana.

"Volim i ističem tu svoju poduzetničku crtu, jer znam mnogo umjetnika koji tavore jer nemaju to u sebi. Možete napraviti najljepšu stvar na svijetu, ali ako ju ne znate prodati, ugasit će se. Ovo je posao koji podrazumijeva samo mene, pored mojih majstora, a to je poduzetnički zahtjevno. Ovo što radim prevazilazi tu ljepotu kreiranja i stvaranja“, ističe Tijana.

Stari zanati izumiru jer svi žele instant

Tijana kroz svoj posao održava neku vrstu zanatske tradicije, jer su svi njeni komadi ručno napravljeni, za koji je karakteristično odsustvo mainstream-a s dozom lucidnosti.

"Jako sam tužna što stari obrti izumiru, mala je i fina razlika između umjetnosti i zanatstva, jer su obrtnici umjetnici. Svi moji majstori su učili kod starih obrtnika, gdje su bili šegrti, danas sve to izumire, prvenstveno mislim drvenariju, rezbariju i ostalo. Danas djeca ne upisuju, na primjer, tapetarski obrt. Razlog je jer svi žele nešto instant, brzo, a manualni rad je jako koristan“, ističe ona.

"Današnje vrijeme je dovelo umjetnost u mnogo širi kontekst, nego što je ona bila izvorno. Možete biti najbolji umjetnik na svijetu, ako nemate tu poduzetničku ili nekog tko vam je mecena, tko vas gura i promovira, ne možete ništa uraditi. S druge strane i poduzetništvo je umjetnost, jer umjetnost znati pozicionirati se, prodati reći nešto“, objašnjava Tijana.

Tijana ocjenjuje kako ne postoji konkretan trenutak kada je shvatila kako je uspjela, jer su za nju uspjesi svi oni klijenti za koje je radila sve ove godine, ali i oni za koje će tek raditi.

"Uspjeh dolazi kroz afirmaciju svega ovoga, kada osjetite kako ono što radite ljudi cijene, možda ne konkretno kroz komad namještaja, već vas kroz to. Ima dosta ljudi koji mi pišu kako namještaj koji proizvodim nije njihov senzibilitet, ali se dive mojoj upornosti, strasti, energiji, volji… Strast je ključna stvar, jer ništa bez nje na ovom svijetu nije nastalo“, zaključuje.

Izvor: Bizlife
Prilagodba: Manager.ba