Bakšiš ili napojnica je mala količina novca koja se daje konobarima, taksistima, nosaču i osoblju po hotelima za kvalitetno obavljenu uslugu.

Daje se u ruku u vidu novca, sitnijih apoena, ostavlja se na stolu ili se, kada se čuje vrijednost računa, kaže novi iznos koji je veći od prvobitne vrijednosti.

Danas, kada su plaće i mirovine sve manje, a skupoća sve veća, kada su nezaposlenost i siromaštvo simbol vremena u kojem živimo, kada većina stanovništva nema ni za najosnovnije potrebe, izlišno je govoriti o davanju dodatne sume novca za uslugu koju smo već platili.

Iako u posljednje vrijeme nikoga niste častili, vjerojatno ste u životu bar ponekad bili u prilici da dodatno nagradite frizera, konobara ili taksistu.

Jednostavno, svojim umijećem i ljubaznošću su vas natjerali na to.

Na određeni način, davanje bakšiša predstavlja zadovoljenje socijalne pravde, jer se daje onima koji nam čine uslugu, za koju nisu dovoljno plaćeni.

Originalno, to je trebalo značiti: "Evo i tebi za piće", pa je zato sinonim za bakšiš, napojnica.

Ta mala svota novca namijenjena je za užitak, a ne za život

Otuda, na francuskom imamo pourboire, na njemačkom trinkgeld, na španjolskom propina, na talijanskom la mancia, a Rusi imaju riječ чаевые, koja naglašava o kojem je piću riječ.

Izreka "pije kao Rus", u tom svjetlu dobiva novo značenje – to je osoba koja pije mnogo čaja!

Ipak, što se tiče razloga za davanje bakšiša, stvari su se promijenile.

Sada, u mnogim dijelovima svijeta, napojnica može predstavljati značajan dio ukupne zarade, a ne nešto simbolično, tek za piće.

Napojnica je tako, od malog dara za dobro obavljen posao, evoluirala do osnovnog prihoda za život.

Riječ bakšiš stigla je, kao i mnoge druge, preko Turaka, ali je perzijskog porijekla - bakhshesh

Ipak, praksu davanja napojnice nisu izmislili Turci, niti Perzijanci.

Taj običaj je nastao u Tudorskoj Engleskoj u 17. stoljeću, kada su gosti počeli ostavljati male sume novca za usluge domaćina kod kojeg su bili u posjeti.

Odatle se običaj proširio na gostionice i pubove, a tijekom vremena, ova praksa je postala gotovo globalna.

Zanimljivo je da je napojnica nastala u Engleskoj, a danas su Englezi na dnu liste kavalira.

Često ne daju nikakav ili vrlo mali bakšiš, za razliku od poslovično škrtih Škota koji su demantirali glasine i nalaze se pri vrhu liste najgalantnijih gostiju i klijenata. 

Anketa, provedena među konobarima pokazuje da su najškrtiji gosti Grci, Talijani i Englezi, a najveći kavaliri su Amerikanci, zatim Rusi i Nijemci.

Naši ljudi najčešće zaokruže sumu do prve velike cifre

Europljani ostavljaju oko 10% od sume na računu, a Amerikanci, uglavnom, 20% ili više, ako su izuzetno zadovoljni uslugom.

Što to praktično znači?

Znači da ste ljubazno, sa osmijehom, dočekani na ulazu, da ste pozdravljeni, da su vam odmah po sjedanju za stol sipali vodu, da se konobar predstavio imenom, obavijestio vas o detaljima jela na jelovniku, saslušao i ponovio što ste naručili; da ste blagovremeno posluženi, a ako niste sami, da je cijelo vaše društvo za stolom istovremeno dobilo jelo ili piće, da je konobar motrio na vaš stol, dopunjavao čaše i sklanjao nepotrebne tanjure, da se raspitivao treba li vam još nešto, a da pri tome nije bio dosadan.

Treba imati u vidu da je cio ovaj, naizgled jednostavan proces, zapravo složen i ovisi od timskog rada više osoba.

Ipak, budite sugurni da će svatko od njih dobiti svoj dio bakšiša, jer se suma koju ste ostavili dijeli prema postojećim pravilima.

Slično važi i za taksiste, frizere, pedikire, kozmetičare i druge uslužne djelatnosti.

Napojnica se daje u skladu s lokalnim običajima, pa nije zgoreg raspitati se, ukoliko planirate posjetiti neku stranu zemlju.