"NISMO MI PROBLEM, VI STE"
Što su uzroci "tihih" otkaza
Manager Svijet 22 siječnja, 2024

Novo istraživanje kompanije Slingshot pokazuje kako su kompanije prošle godine grčevito pokušavale riješiti trend takozvanih ‘tihih otkaza’, u kojem radnici, kronično nezainteresovani za posao, obavljaju minimum onoga što se od njih očekuje.
 

Zaposleni svojim nadređenima poručuju: “Nismo mi problem, vi ste.” Ovo bi mogao biti sažetak drugog dijela izvještaja Digital Work Trends za 2023. godinu u kojem čak 34 % zaposlenih kaže kako moraju da nagađaju koji su im prioriteti na poslu.

Ovakva “isključenost” zaposlenih može donijeti vidljivu štetu za poslovanje i produktivnost kompanije, pa su menadžeri odlučili da taj problem riješe konstantnim kontaktiranjem radnika i dugim sastancima.

Nijedno od toga, međutim, nije donijelo nikakve rezultate, što jasno razotkriva jaz između standarda koji lideri očekuju i onoga što je zaposlenima potrebno kako bi bili produktivni i uspješni, kaže Dean Guida, osnivač Slingshota i izvršni direktor Infragisticsa. “Kada zaposleni ne znaju koji su im prioriteti na poslu, mnogi nagađaju što je najvažnije ili jednostavno biraju koje zadatke će obaviti. To često nije u skladu s prioritetima njihovih nadređenih zbog čega dolazi do jurnjave da se ispune rokovi i obaveze. Takvu situaciju izaziva neusklađenost ciljeva i netransparentnost u timovima.”

 

Beskonačni sastanci

“Kada se svijet prebacio na hibridni rad i rad od kuće, ono što su nekada bili brzinski razgovori u kancelariji sada se pretvorilo u polusatne sastanke. Šefovi možda vjeruju kako sastančenjem dobijaju bolji utisak o onome šta i koliko uspješno rade njihovi zaposleni, ali to zapravo šteti produktivnosti,” nastavlja Guida. “Da ne govorimo o tome da se oko polovine zaposlenih zbog toga osjeća kao da ih nadziru za svaku sitnicu. Ako sa svojim zaposlenima usklade jasne ciljeve i prioritete, lideri mogu biti mirni znajući da će najvažniji zadaci biti završeni, a zaposleni će imati autonomiju da ciljeve ispune na sopstveni način.”

Unatoč konstantnim sastancima i upitima, gotovo polovina zaposlenih – njih 45 % – kaže kako više sastanaka nije dovelo do veće produktivnosti, već kod njih izaziva osećaj konstantnog nadzora. Ranija istraživanja pokazuju kako 70 % sastanaka uništava produktivnost i spriječava zaposlene da se fokusiraju na izvršavanje svojih zadataka. Gotovo polovina ispitanih osjeća se preplavljeno količinom sastanaka na kojima moraju da prisustvuju. Uz to, menadžeri koji su nedavno unaprijeđeni organizuju gotovo trećinu više sastanaka od svojih iskusnijih kolega. Nepotrebni sastanci velike kompanije mogu koštati do čak 100 miliona dolara godišnje.

 

Nejasni prioriteti

Unatoč češćem kontaktu sa svojim menadžerima, 34 % zaposlenih kaže kako još uvijek moraju nagađati koji su im prioriteti na poslu, a njih 64 % kaže kako svaki dan izgube oko sat do dva vremena, jer nemaju zadate rokove.

Zaposleni kažu kako od svojih nadređenih ove godine žele jasne prioritete (42 %) i postavljene rokove (30 %). Izvještaj Slingshota osvjetljuje kako na produktivnost radnika utječe mnogo stvari koje očekuju od svojih nadređenih, uključujući prioritete, rokove i opseg posla za koji su zaduženi. Izveštaj također otkriva generacijski jaz u načinu na koji zaposleni rade i upravljaju.

 

Izvještaj, između ostalog, navodi i sljedeće:

Zaposlenima najviše na živce idu sastanci. Više sastanaka ne znači i veću produktivnost. Čak 25 % zaposlenih kaže kako su sastanci za njih najiritantnija smetnja tokom radnog dana. Poslodavci bi ovo morali da zapamte i u 2024. godini prestanu s nepotrebnim sastancima.

Zaposleni imaju previše posla i premalo vodstva, a zbog toga gube i do pola radnog dana. Njih 37 % kaže kako im na produktivnost najviše negativno utječe kada im se dodijeli previše zadataka ili projekata, 25 % kada ne znaju koji bi im trebali biti prioriteti, a 17 % kada nemaju jasno određene rokove. Većina zaposlenih, njih 64 odsto kaže da bez jasno zadatih rokova bespotrebno izgube između jednog i dva sata u danu, a njih 22 % tvrdi da gube i više od toga. Njih 62 % kaže kako bespotrebno vrijeme gube kada moraju istovremeno da rade na više projekata.

Preko polovine poslodavaca osjeća potrebu strogo nadzirati zaposlene koji ne obavljaju posao kvalitetno (njih 69 %) ili ne ispunjavaju rokove (njih 52 %). Ipak, 45% zaposlenih osjeća mikromenadžiranje ako ih šef prečesto kontaktira, dok njih 43 % ima takav utisak tokom bespotrebnih sastanaka.

Između spolova i generacija postoje razlike u načinu određivanja prioriteta. Milenijalci u najvećoj mjeri pokušavaju pogoditi koji su im prioriteti u slučaju da im to nije jasno iskomunicirano. Gotovo polovina (49 %) milenijalaca sami nagađaju što je najvažnije, dok to čini 33 % zaposlenih iz boomer generacije i 35 % pripadnika generacije X. Većina (55 %) pripadnika najmlađe generacije Z kaže kako bi razgovarom sa svojim kolegama pokušali da odrede prioritete. Male razlike postoje i između muškaraca i žena: 43 % žena razgovaralo bi sa svojim kolegama, dok 45 % muškaraca kaže kako bi sami odlučili što da učine.

“Zaposleni se često osjećaju pretrpano, nisu sigurni koji su im prioriteti i rokovi, a boje se da odbiju dodatne zadatke, čak i ako već imaju gomilu toga da obave,” kaže Guida. “A nadređeni moraju da gase vatru kada se zaposleni ne fokusiraju na najvažnije zadatke ili propuste rokove, jer imaju previše posla.”

On tvrdi kako je sve ovo izazvano nedostatkom transparentnosti i usklađenosti u timovima i da zaposleni najviše vremena provode na onim stvarima koje njima lično djeluju najvažnije, iako to možda ne odgovara širim ciljevima njihovih nadređenih ili same kompanije.

“Jednom kada timovi znaju koji su im ciljevi, zaposlenima će biti jasni njihovi prioriteti i šta se od njih očekuje. Njihovi nadređeni mogu biti mirni znajući da se prave stvari rade pravovremeno i upravo to će donijeti rezultate,” zaključuje Guida.

 

forbes.ba / Manager.ba

Povezani članci

1

Tagovi:
Video
DAMIR UZUNOVIĆ, BUYBOOK
Mi smo išli naopačke
JASMIN BADŽAK, EUROSJAJ
Moj radni dan traje 24 sata, ali uživam u svom poslu!
DIREKTNA SURADNJA
ASA Bolnica i AKH iz Beča donose izvrsnost u zdravstvu