Tehnologija membranskog procesa ultrafiltracije vode (UF) na malom prostoru može obraditi velike količine vode.
Dobivena voda je vrlo visoke kakvoće, a potrošnja i dodatak hemikalija u procesu pripreme su minimalni ili ih nema u odnosu na klasičnu tehnologiju.
Kod ultrafiltracije dimenzije pora membrana su veće od 1 nm (1•10-9m), a mogu biti do 50 nm.
Za molekule koje su veće od ovih dimenzija, membrana predstavlja mehaničku barijeru.
Procesom UF-a vrši se uklanjanje mutnoće, bakterija, virusa, boje, a u procesu pripreme nema emisije neugodnih mirisa i buke.
U odnosu na klasičnu tehnologiju proces UF-a spada u tzv. Green Technology (zelenu tehnologiju), zadovoljavajući pri tome IPPC i BAT direktive.
Nedostatci membranskog procesa su najčešće iskazani kao problemi začepljivanja membrana i nedovoljno iskorištenje membranskog procesa.
Do začepljivanja dolazi zbog interakcije između same membrane i tvari iz vode koja se obrađuje membranskim procesom.
Budući da je sastav vode kompleksan, vrlo je teško doći do jednoznačnih objašnjenja i pravila o začepljivanju membrana prilikom upotrebe membranskih procesa u procesima dobivanja vode za ljudsku potrošnju.
Danas su ti problemi tehnološki uspješno riješeni, tako da je membranski proces superioran u odnosu na klasične tehnologije te se u zadnjim godinama u cijelosti dokazao kao pouzdana tehnologija pripreme vode za ljudsku potrošnju.