EKOLOGIJA ŽIVOTNE SREDINE
Otvoreni ekološki problemi ruralnih sredina
Manager.ba Ekologija 03 rujna, 2018

U procesu tranzicije, od klasičnog načina života i rada u selu, prema modernim oblicima tog života, dolazi do širenja i sve većeg raskoraka između prirodnih procesa, tačnije, procesa u prirodi i tehničko-tehnoloških procesa. Tome treba dodati da nismo svjesni da je došlo do nesklada u zemljinu prostoru, prirodi, itosferi, stratosferi, biosferi.

Svi sukobi u prirodnim sistemima i antropogenim procesima, urbanim, industrijskim, tehnološkim, toliko su golemi da ih nije lako u protoku vremena poimati. 

S jedne strane, broj stanovnika povećava se iz dana u dan, obradive površine rapidno se smanjuju.

Čovjek prodire sve dublje i sve šire u prirodu, u mora, rijeke, jezera: siječe šume, zagađuje vodotoke i unosi nesagledive smetnje i poremećaje u prirodu mijenjajući njene, dosad nepogrešive cikluse.

Mijenja klimu, pejzaš, strukturu tla, voda i vodotoka, širi pustinju. 

Kemizacijom u poljoprivredi, emisijom industrije, motornih vozila i ostalih motora s unutrašnjim izgaranjem, zagađena su golema prostranstva zemljinih površina i vodotoka.

Rijeka Sava, najduža domaća rijeka koja sa pritokama opskrbljuje više od trećine naselja, nije više ni industrijska rijeka, ni vodotok četvrtog reda, jer je u njoj život gotovo umro. 

 


 

Zbog neznanstvenog pristupa nastaju razarajući fenomeni u prostoru.

U našoj zemlji izuzetno se neracionalno gospodari prostorom, osobito obradivim zemljištem.

Najmanje se navodnjava, svega 1,8% obradivih površina (naši susjedi i do 30%), pasivno jedva se brani 30% površina.

Zbog toga preko 300.000 ha zasijanih površina godišnje razaraju poplave i elementarne nepogode, istovremeno degradirajući poplavljene prostore. 

Zemljišta su tretirana kao potrošno dobro, kao da vrijeme i prostor počinje od nas.

O tome najbolje govori polivalencija agrarnih interesenata, golemi marginalizirani prostori i masovna zadiranja u prostor.

 

Potpune sanacije su rijetke

 

Parcijalne regulacije rijeka i potoka, masovna siječa šuma, nekontrolirano zadiranje u utrobu zemlje (rudokope, kamenolome, šljunčare), nekontrolirana odlaganja jalovine, izgradnja jezerskih akumulacija, velike margine magistralnih putova i velikih sistema itd. naglašavaju otvorene ekološke probleme. 

 


 

U mnogim prostorima naslijeđene institucije narodnog bogatstva i etnokulture, nemilice nestaju iz našeg pejzaža.

Primjerice, mlinovi potočari, valjaonice sukna, različiti oblici premošćavanja vodotoka, potoka i rijeka, historijskih kuća, zatim ispašišta, pregoni, pojila, točila, bačila, klasične zaštitne mreže, drenaže, seoski putovi, kozje staze itd.

Možda je najmarkantnije zanemarivanje prostranih brdsko-planinskih područja koji su izloženi, gotovo u cijelosti, depopulacijskim trendovima.

Na brdsko-planinskom prostoru koji zauzima 60% teritorija i na kojem živi oko 40% populacije stoji neiskorišteno 79% pašnjačkih površina.

Zanemarivanje tolikog brdsko-planinskog prostora nije samo neekonomski čin, društvena neracionalnost, nego je izlaganje devastacijskim erodivnim procesima.

Zatim, širenjem korova, šipražja i ševarja, te spontanim rastom šumskih pojaseva bezreda i poretka, mnogi su prostori izgubljeni za sva vremena.

Problem je i u tome što kod nas još uvijek nema ni klasične podjele na urbano, poljoprivredno, strateško, rekreativno zemljište. 

Putovi, ceste, posebno autoputovi, komunalije, aerodromi, parkirališta, elektromreža, vodovodi, telefonske mreže, industrijski objekti, urbani prostori su sistemi koji uništavaju prostor u nepovrat.

Oni gutaju prostor nemilice, razaraju šumske pojaseve, potapaju cijela naselja pri stvaranju akumulacijskih jezera, najčešće bez ikakve odgovornosti.

Time se mijenjaju tokovi voda, stvaraju nove lokve, vode stajaćice, remeti podzemni tok, zabaruje i zakiseljava tlo i sve teče u pravcu nesagledivih posljedica. 

Neracionalno iskorištavanje prirodnih i genetskih potencijala čini da u 21. stoljeće ulazimo kao najtradicionalnija poljoprivreda u Europi.

O tome govori nedovoljna svijest o potrebi revitalizacije sela i poljoprivrede.

A već sada implikacije demografskog sloma sela i zanemarenog prostora imaju opće, posebne i konkretne posljedice.

Sve to zahtijeva interdisciplinarno redefiniranje važnosti sela i poljoprivrede.

Opće polucije i kontaminacije globalne su pojave, npr. kisele kiše padaju posvuda, pa je tako oboljelo 75% četinara i 25% liščara, a kesten izumire.

Narušava se biocenoza svuda, strada rizosfera, stradavaju akvatoriji. 

 

Dalila Ivanković, mr. hemije 

O Autoru
Manager.ba
Video
Berislav Marszalek, Entrio
Imamo ljude koji strastveno rade...
februar 2024
ASA Bolnica Sarajevo
DAN KARIJERA ZŠEM-a
Individualnim pristupom studentima, stvaramo ohrabrene mlade intelektualce