KOMUNIKACIJSKI PULS
OTMICA AMIGDALE: Najčešća prezentacijska boljka
Ana Šimunović Prodaja i menadžment 19 siječnja, 2018

Zašto li je najčešća scena kad prezentiramo ta u kojoj smo ukopani u mjestu, zacementiranih ruku ispred ili iza tijela, drhtavog glasa u kojoj je svaka druga riječ koju izgovaramo „aaa“? Zašto smo u jednom trenutku „normalna“ ljudska bića koja dok govore prirodno i funkcionalno gestikuliraju, modulacijama glasa naglašavaju bitno u svojem govoru, normalnu dišu i kreću se? A onda, već u sljedećem trenutku, čim netko kaže „Sada je vaš red da prezentirate.“, mi se pretvorimo u tu gramofonsku ploču koja je krenula preskakati na najmonotonijoj dionici? Što nam se to dogodi za manje od jednu sekundu? Zašto se tako zamrznemo i ne možemo više biti prirodni, svoji, izražajni, uvjerljivi, „normalni“ kakvi smo inače u razgovoru ili bilo kojoj drugoj komunikaciji? Upravo ovo je scena koju najčešće gledam na  početku svojih radionica iz javnog nastupa i poslovnog prezentiranja, ali još češće u javnim nastupima.

Ono što se u toj milisekundi dogodi je da nas otme Amigdala! Tko i što je Amigdala, i kako i zašto nas otme? Što smo joj mi, pobogu, skrivili? Pa samo hoćemo prezentirati učinke vlastitog rada za što smo se mukotrpno spremali! A još sad kad vam kažem da Amigdala živi u nama, i da je nastala prije nego smo postali sami sebe svjesni, pomislit ćete da sam potpuno sišla s uma! Kada promislimo kako smo se kao ljudska bića razvijali, moramo se prisjetiti da se u nama prvo razvio limbički dio mozga, a tek onda prefrontalni dio mozga. Upravo u tom limbičkom dijelu mozgu smjestila se Amigdala, a u njoj caruju i prenose se naši instinkti te nastaju emocije. Ona djeluje kao  svojevrsna stanica za uzbunu ili „neuralni alarm“. To je onaj dio mozga nad kojim nemamo nikakve ovlasti, on radi što hoće i kad hoće.

„Ok, ok, Ana,“ sad ćete reći, „ali kakve sve to veze ima s mojim zamrzavanjem dok prezentiram???“ Ooo, itekako ima! To je savršena potvrda da smo prvenstveno instinktivna i emocionalna bića (podsvjesni dio mozga ), a tek onda racionalna (svjesni dio mozga). Naime, mi takvu jednu umjetnu komunikacijsku situaciju, kao što je prezentiranje i javno nastupanje, doživljavamo kao svojevrsnu opasnost. Opali nas ona naša arhaična slika koju nosimo u sebi, a u kojoj se odjednom osjećamo kao da smo izolirani i sami na nišanu pustopoljine (čitaj pozornice) i odjednom opasnost vreba sa svih strana. A kad smo u opasnosti, Amigdala se odmah aktivira kako bi nas zaštitila, jer to i je njena funkcija da nam osigura ostanak na životu. „Ma kako, pa samo sve pokvari ako se zbog nje zamrznemo!“ sad ćete mi reći. Znam, znam, ali ona misli da radi najbolje što može u tom trenutku. Tri najčešće instinktivne reakcije na nešto što procijenimo kao opasnost jesu napad, bijeg, ili zamrzavanje. U ovoj situaciji Amigdala procjeni da napasti ne možemo, pobjeći još manje pa odluči da se zamrzne i tako pričeka dok opasnost ne prođe, to jest dok ne završi naša prezentacija. 

„Super. Baš ti hvala Ana što si nam ovo sve pojasnila, pomoći će nam puno, aha.“ Ali hoće, znate zašto? Zato jer kad jednom osvijestimo što nam se zapravo događa i kad demistificiramo tu situaciju „zamrznuća“ u javnom nastupu, onda se možemo osloboditi iz Amigdalinog zagrljaja i postati ponovo funkcionalna i ekspresivna bića koja zadivljuju svojoj retoričkom izvedbom i ostvaraju svoje prezentacijske ciljeve. Dakle, prvi korak je osvijestiti što nam se događa. No to nije dovoljno, potrebno je još nekoliko stvari učiniti kako bismo doveli onu najbolju verziju prezentacijskoj „ja“ na scenu. Prvo, zaista dobro uvježbati izvedbu. Izgovorite svoju prezentaciju ne samo riječima, već i cijelim tijelom. Time ćemo stvoriti dobru memoriju usklađenosti sadržaja i izvedbe. Bit će nam lakše podsjetiti um i tijelo što im je činiti ako su to već nekoliko puta učinili. Kada nismo izvježbali izvedbu, onda se nemamo ni čemu vratiti, a Amigdala ionako želi da ostanemo „zamrznuti“. Zatim, bilo bi dobro imati unaprijed pripremljenu uvodnu rečenicu, kao i dobro naučenu ključnu poruku, kako bismo lakše uveli ne samo publiku, već i sebe u temu. Ako odmah krenete u funkcionalnu gestikulaciju i kretnju, manje su šanse da će to neugodno zamrzavanje biti vidljivo publici, što nam ukazuje na to da ga donekle možemo zamaskirati dok ga se u potpunosti ne riješimo. Bilo bi izvrsno kad biste negdje pri početku postavili pitanje publici, pa makar retoričko, jer će se u tim trenucima publika baviti sobom, a vi ćete si kupiti dragocjene sekunde da duboko udahnete i izdahnete, i to par puta, što će dovesti dostatnu količinu kisika u mozak i pomoći mu da se otrgne zagrljaju Amigdale.

Sada kada smo demistificirali i objasnili što nam se to dogodi da nas zamrzne i da se ne možemo prirodno i funkcionalno ponašati  u nastupu i kad znate što vam je točno činiti, preostaje vam samo da počnete uživati u svojim prezentacijama. Da, uživati! Uživajte u svojem glasu, njegovim modulacijama, u svojim slikovitim gestama i metaforičnim izrazima, u svojem jedinstvenom načinu komuniciranja i prezentiranja, jer svojim nastupima imate moć zauzeti se za sebe u najboljem mogućem pogledu, ako samo krenete uživati u tome…

Ana Šimunović

Autor opis: 
Jedna od vodećih executive komunikacijskih savjetnica i međunarodno certificirana stručnjakinja za PR. Glasnogovornica Pulskog filmskog festivala. Predaje na prvoj hrvatskoj visokoj školi za komunikacijski menadžment Edward Bernays i na veleučilištu VERN.
Slika autora: 
O Autoru
Ana Šimunović
Najnovije vijesti
Video
PREDRAG ČOVIĆ, PREMIJER ZHŽ
Vratite se ovdje
Berislav Marszalek, Entrio
Imamo ljude koji strastveno rade...
februar 2024
ASA Bolnica Sarajevo