Nedim Šuta
urednik pet, 10/27/2017 - 08:46
Ugovori sa dobavljačima
Nakon tematike ugovora sa kupcima, prije toga bankama kao financijskim dobavljačima, dolazimo do kraja trodjelne kolumne. Klasični, robni dobavljači predstavljaju osnov poslovanja, politika istih u mnogočemu definira i ponašanje kompanije na tržištu na kojem posluje.
Pojam dobavljača
Fokus nije na dobavljače električne energije, niti na internet providere, već na ključne dobavljače koji najveći uticaj imaju u segmentima trgovine.
Ukoliko je kompanija zastupnik određenih dobara, onda govorimo o tzv. „ino“ dobaljačima.
Koncepti suradnje
Poslovna suradnja se većinom definira na određeni period, gdje se godišnje obnavljaju ili aneksiraju ugovori. Osnovni definirani elementi su:
- Dogovoren obim suradnje, gdje je definiran godišnji plan poslovanja, što direktno ima za posljedicu rabatnu skalu, visinu bonusa. Na ovaj način se definira i randiranje koje kompanija ima kod specifičnog dobavljača
- Valute plaćanja, te način isporuke, klasično kao i u lokalnom „saobraćaju proizvodima“ pored valute, bitno je i kako je definiran način isporuke. Pored troškovnog karaktera, u određenim tvornicama, postoje i minimumi narudžbi, kao i kalendarski potreban broj dana prije isporuke, što u konačnici ima ogroman uticaj na planiranje.
Broj dobavljača
Sa aspekta optimalnog broja dobavljača, ne postoji jasna definicija. U svakom slučaju, potrebno je biti dovoljno bitan kao kupac, ali i sa druge strane zadržati dovoljno diverzifikacije portfelj poslovanja, gdje kompaniju ni otkaz najvećeg dobavljača ne može odvesti u bankrot. Previše je bilo poslovnih situacija u raznim industrijama, gdje je izravna zavisnost od samo jednog dobavljača dovela do zatvaranja poslovanja.
Ipak, u posljednje vrijeme je prisutan i trend gdje je moguća suradnja sa osnovnim dobavljačem (jednina), ali više na partnerskom odnosu, a ne isključivo dobavljač-kupac. To je svojstveno manjim tržištima (npr. BiH), gdje veliki principali nemaju interes otvaranja svoje kompanije, a žele biti prisutni u nekom obliku.
Zaključak
Kao i u svemu, potrebno je raditi monitoring i pokušati predvidjeti korake dobavljača. Dobavljači rade segmentiranje kupaca (a to ste vi), konkurencija pokušava preuzeti dio poslovanja, slične kompanije pokušavaju proširiti svoj portfelj.
Poslovičnost, tačna i objektivna poslovna komunikacija, realna analiza tržišta i preuzimanje odgovornosti, poboljšavaju status kod kvalitetnih dobavljača.
Navedeno ponašanje može obezbjediti kvalitetniju i dugoročniju suradnju.
Na kraju, ključno pitanje svakog od vlasnika ili vlasnice jeste da li je pretjerano izložen najvećem dobavljaču.
Odgovor, makar matematički je jednostavan, potrebno je napraviti simulaciju poslovanja bez tog dobavljača, provjeriti da li postoji alternativni model gdje bi postojeća infrastruktura mogla biti od koristi.
Želim Vam uspješan početak radnog tjedna!
Nedim Šuta