Veće investicije u obnovljive izvore električne energije velikog kapaciteta izostaju zbog neprilagođenih zakona i nedovoljno izgrađene prijenosne i distribucijske mreže.
Piše: Armin Zeba, Business-magazine.ba
Prošle je godine u bosanskohercegovačkim vjetroleketranama proizvedno je 357 GWh električne energije, samo 2% od ukupne proizvodnje. No, ukoliko se ispune nužni preduvjeti, koji se prvenstveno odnose na jačanje prijenosne i distribucijske mreže, u narednih nekoliko godina proizvodnja u vjetroelektranama mogla bi biti višestruko uvećana.
Prema najnovijem izvješću međunarodnog istraživačkog centra za klimu i energiju Ember, lani su u vjetroelektranama proizvedena 2.304 TWh električne energije, 9,8% više nego godinu ranije, čime je njihov udio u ukupnoj svjetkoj proizvodnji tog energenta povećan sa 7,3 na 7,8%.
Proizvodnjom od čak 886 TWh uvjerljivo je prednjačila Kina, dok je po 54%tnom udjelu vjetroelektrana u ukupnoj proizvodnji električne energije bez premca Danska.
Bosna i Hercegovina, gdje je iskorištavanje energije vjetra još u povojima, daleko je od navedenih brojki i postotaka, budući kako pokazatelji Neovisnog operatora sustava u BiH govore kako prošlogodišnjih 357 GWh iz vjetroelektrana čine tek 2% ukupne bosanskohercegovačke proizvodnje električne energije. Potencijala za napredak itekako ima.
“Uzimajući u obzir tehničke, ekonomske, prostorne i ekološke parametre, realni potencijal za proizvodnju električne energije u vjetroelektranama se kreće oko 2.000 MW i trenutno je iskorišten s manje od 7%.
U naredne tri-četiri godine se realno očekuje da se u pogon priključi blizu 700 MW vjetroelektrana, s godišnjom proizvodnjom energije oko 2 TWh i oko 1.500 MW solarnih elektrana, s godišnjom proizvodnjom od 2,1 TWh, i to najviše od privatnih kompanija, te će njihove cijene biti tržišne.
Znači, u Bosni i Hercegovini treba u narednih nekoliko godina očekivati proizvodnju od 19 TWh, dok će se potrošnja održati na godišnjoj razini nešto višoj od 12 TWh. Prateći problem ovako proizvedene energije bit će balansiranje, te je potrebno razmišljati o skladištenju energije, koristeći akumulacijske i crpne elektrane, akumulatore i druge načine skladištenja”, ističe u izjavi za Business Magazine prof. dr. Zijad Bajramović, predsjednik Bosanskohercegovačkog komiteta Međunarodnog vijeća za velike električne sustave (BH K CIGRE).
Ograničavajući faktori
U Republici Srpskoj do sada su dodijeljene koncesije za izgradnju tri vjetroelektrane, ukupne instalirane snage oko 165 MW, ali još nijedna nije izgrađena
Na pitanje o dominantnim preprekama za veće oslanjanje BiH na električnu energiju iz vjetroelektrana, te u tom kontekstu eventualnim manjkavostima u važećoj zakonskoj regulativi koje otežavaju izgradnju i funkcioniranje te vrste elektroenergetskih objekata, Bajramović kaže kako su glavni ograničavajući faktori za veću proizvodnju električne energije iz vjetra “problemi povezani sa balansiranjem te uvjetima za priključenje novih vjetroelektrana”.
U naredne tri-četiri godine očekuje se u pogon priključiti blizu 700 MW vjetroelektrana, s godišnjom proizvodnjom energije oko 2 TWh
"Prepreku masovnoj izgradnji elektroenergetskih objekata predstavlja kapacitiranost elektrodistribucijske i elektroprijenosne mreže.
Distribucijska i 110 kilovoltna (kV) prijenosna mreža su skoro iskorišteni kapaciteti. Prostora ima još na 220 kV i 400 kV prenosnoj mreži, a i ti kapaciteti će se relativno brzo popuniti.
Dakle, uvjet za izgradnju novih proizvodnih objekata je proširenje elektrodistribucijske i elektroprijenosne mreže. Pošto se radi o značajnim financijskim sredstvima, pitanje je tko će financirati to proširenje – javni ili privatni sektor. S druge strane, nemogućnost domaćih investitora osigurati financiranje ovako velikih projekata i nespremnost bankarskog sektora za njihovo financiranje je ograničavajući faktor prilikom izgradnje vjetroelektrana.
Ne postoji agencija koja treba izdati jamstva o podrijetlu energije, nema dražbi, niti se očekuje u skorije vrijeme formiranje domaće burze električne energije. Značajno se kasni s donošenjem prostornih i urbanističkih planova te izdavanjem potrebnih dozvola.
Doneseni su dobri zakoni u Parlamentu FBiH, ali, nažalost, nema još svih provedbenih akata”, rezmira Bajramović.
Glavni razvojni hendikep su sadašnja prijenosna i distribucijska mreža
Kada je, pak, riječ o odnosu visine ulaganja i dobiti, odnosno isplativosti izgradnje vjetroelektrana, posebno u usporedbi s drugim elektroenergetskim objektima, on objašnjava kako izgradnja vjetroelektrana zahtijeva ulaganja u zemljište, nabavku i instalaciju generatora, vjetroturbina, priključka na električnu mrežu i operativne troškove. Pritom su troškovi izgradnje zbog velike ponude u zadnje vrijeme značajno pali, “te su za objekte velike snage (preko 50 MW) cijene vjetroelektrana 1,6 milijuna KM po MW, solarnih elektrana 1,2 milijuna KM/MW, a protočnih hidroelektrana 3 milijuna KM/MW”.
Kod objekata manje snage (ispod 50 MW) cijene izgradnje po MW su veće.
"Povrat investicije kod vjetroelektrana iznosi oko sedam godina, dok kod solarnih elektrana i protočnih hidroelektrana je osam godina. Sve ovo bazirano je na burzovnoj cijeni električne energije od 90 eura po MWh.
Vrijeme povrata investicije proizvodnih objekata manje snage je duže. Kod termoelektrana teško je sada dati realnu cijenu koštanja MW, jer se odustaje od izgradnje proizvodnih objekata s fosilnim gorivima. Izgradnje termoelektrana su predstavljale državne projekte koji su rađeni zato što su doprinosili stabilnosti elektroeneregtskog sustava i vrijeme povrata je znatno duže”, naglašava Bajramović.
Kako postoji značajan neiskorišteni vjetropotencijal slažu se i u Ministarstvu energetike i rudarstva RS. Naglašavaju kako on na području RS u ranijem razdoblju nije bio dovoljno istražen “zbog činjenice kako je Republika Srpska imala veliki neiskorišteni hidropotencijal i značajne projekte velike instalirane snage koji su planirani svim strateškim dokumentima”.
“Nakon izvršenih istraživanja, utvrđeno je kako postoji i značajan vjetropotencijal, a prema Strategiji razvoja energetike RS prosječna brzina vjetra na visini od 50 metara iznosi 7,7 metara u sekundi. Tehnički iskoristiv potencijal vjetrelektrana iznosi oko 640 MW na 13 najperspektivnijih lokacija, koje su uglavnom na području Hercegovine”, kažu iz Ministarstva u izjavi za Business Magazine, uz opasku kako su u RS do sada dodijeljene koncesije za izgradnju tri vjetroelektrane, ukupne instalirane snage oko 165 MW, ali još uvijek nijedna nije izgrađena, jer još traje faza pribavljanja potrebnih saglasnosti i dozvola.
Dodjela koncesija
Koncesije su dodijeljene za izgradnju VE Hrgud u općini Berkovići (procijenjena instalirana snaga 60 MW, koncesionar Elektroprivreda Republike Srpske), VE Grebak u općini Nevesinje (procijenjena instalirana snaga 66 MW, koncesionar privatni investitor VE Grebak) i VE Planik u općini Bileća (procijenjena instalirana snaga 39,6 MW, koncesionar privatni investitor B&B sunce i vjetar).
"Očekujemo kako će u narednoj godini biti izgrađena vjetroelektrana Grebak, za koju se provode i pripremne radnje na terenu, a nadamo se kako će druge dvije biti izgrađene u 2026. godini.
Pored toga, postupajući po inicijativi više privatnih investitora, provode se konzultacije i sagledava mogućnost izgradnje većeg broja vjetroelektrana na području općina Nevesinje, Berkovići i Kalinovik”, napominju iz Ministarstva.
U Ministarstvu kao jedan od osnovnih hendikepa u kontekstu intenzivranja izgradnje vjetroelektrana vide troškove balansiranja, odnosno priključivanja na prijenosnu mrežu.
“Postrojenja veće instalirane snage kao što su vjetroelektrane, kao neupravljivi izvori, moraju snositi trošak balansiranja i osiguranja električne energije iz drugih stabilnih izvora u slučaju kada nemaju vlastitu proizvodnju, a to zahtijeva značajna sredstva.
Ovakva postrojenja moraju se priključiti na elektroprijenosnu mrežu, koja nije kapacitirana za prihvat velikog broja postrojenja velike instalirane snage, a koja se uglavnom nalaze na području Hercegovine, gdje je najveći potencijal za izgradnju vjetroelektrana, ali i solarnih elektrana.
Interes za izgradnju solarnih elektrana je mnogo veći, jer je njihova izgradnja mnogo jednostavnija, dok je izgradnja vjetroelektrana mnogo zahtjevnija. Manji je broj proizvođača vjetroturbina, snaga vjetroturbina se konstantno povećava, što utiče na povećanje njihovih gabarita i značajno otežava transport zbog ograničenog broja prevoznika i potrebe rekonstrukcije prometnica”, zaključuju iz Ministarstva.
PREMIRANJE PROIZVODNJE
“Mi konstantno radimo na stvaranju povoljne klime za potencijalne investitore i podižemo svijest o potrebi korištenja obnovljivih izvora energije. S ciljem većeg korištenja obnovljivih izvora i osigiranja diversifikacije izvora, u naše zakonodavstvo su najvećim dijelom primjenjene direktive o obnovljivim izvorima energije.
Zakonom o obnovljivim izvorima iz 2013. godine bila je definirana mogućnost da vjetroelektrane instalirane snage do 10 MW imaju pravo na poticaj, ali smo tu mogućnost kasnije ukinuli zbog činjenice kako vjetroelektrane imaju veliku proizvodnju i električnu energiju mogu samostalno prodavati na tržištu. Zakonom iz 2022. predvidjeli smo mogućnost da vjetroelektrane instalirane snage do 50 MW, koje također električnu energiju moraju prodavati samostalno na tržištu, imaju mogućnost ostvarivanja premije u slučaju kada budu izabrani kao najpovoljniji ponuđači u postupku dražbe.
Ne planiramo izmjenu zakonodavstva, s obzirom kako su nove sheme poticaja definirane spomenutim zakonom iz 2022. godine”, naglašavaju iz Ministarstva energetike i rudarstva RS.
Najveći problem prijenosna mreža u Hercegovini
Nerazvijenost preijnosne i distribucijske infrastrukture posebno problematiziraju i u Elektroprivredi HZ HB, ilustirajući stanje primjerom 220 kV mreže na području Operativnog područja Mostar, na koju se, kako napominju, priključuje ili je planirano priključenje najvećeg broja novih proizvodnih objekata, a koja je stara više od 50 godina.
“Veliki dio ove mreže nalazio se u području ratnih sukoba i pretrpio je značajna oštećenja, koja su sanirana za potrebe prijenosa električne energije u uvjetima prije priključenja novih proizvodnih objekata (kada su predmetni vodovi bili znatno manje opterećeni). Sukladno navedenom, potrebno je realizirati njihovu kvalitetnu sanaciju ili rekonstrukciju, čime će se pouzdanost (a po mogućnosti i prijenosna moć) dovesti na razinu koja osigurava stabilnost sustava i plasman energije iz proizvodnih objekata.
Područje zapadne Hercegovine (posebice područje Hercegbosanske županije) praktično uopće nema 220 kV i 400 kV mreže. Dugoročni razvojni planovi, uz prethodnu izmjenu postojećih kriterija planiranja, moraju uvažiti potrebu izgradnje 220 i/ili 400 kV mreže (trafostanica i dalekovoda) na tom području, s konekcijama prema sjeveru BiH i prema Republici Hrvatskoj. Za realizaciju navedenog potrebno je u obzir uzeti potrebna sredstva, izvore finansiranja, te vremenski okvir za realizaciju, koji nije zanemariv s obzirom na procedure prostornog planiranja, rješavanja imovinsko-pravnih odnosa, provođenja javnih nabava i same izgradnje ili rekonstrukcije objekata.
Nadalje, s obzirom na ekspanziju integracije proizvodnje iz obnovljivih izvora energije na distribucijskoj razini, kontinuirano dolazi do smanjenja isporučene električne energije s prijenosne mreže prema distributivnim poduzećima, što svakako utječe na prihode Elektroprijenosa i mogućnosti ulaganja u razvoj prijenosne mreže”, ukazuju iz EP HZHB.
No, iz te kompanije istovremeno upozoravaju i na određene sistemske manjkavosti koje sužavaju prostor za veće oslanjanje na električnu energiju proizvedenu u vjetroelektranama, poput limitirajućih odredbi federalnog Zakona o koncesijama.
Osvrćući se na činjenicu kako je kod obnovljivih izvora nužno osigurati rezervnu proizvodnju putem baterijskih sustava ili reverzibilnih (crpnih) hidroelektrana, iz EP HZHB ističu kako ta kompanija upravlja jedinim takvim elektroenergetskim objektom u našoj zemlji – CHE Čapljina, “koja bi u budućnosti, upravo zbog pojačane integracije vjetroelektrana, trebala ostvariti svoj puni potencijal te biti ekonomski korektno i tržišno vrednovana”, te aktivno razvija projekt CHE Vrilo, “koja bi značajno doprinijela stabilnosti elektroenergetskog sustava BiH, u svjetlu povećane integracije vjetroelektrana”.
Zakon ne dozvoljava dugoročnu isplativost
“Međutim, značajnu prepreku razvoju ovog projekta predstavljaju odredbe članka 29. Zakona o koncesijama FBiH, kojima je propisano da se ugovor o koncesiji zaključuje na određeno razdoblje, koje ne može biti duže od 30 godina (pri čemu se, ako se pojave izuzetne okolnosti koje zahtijevaju ulaganja za koje je potreban duži vremenski period, ugovoreni rok može produžiti, ali ne može biti duži od 50 godina) te da se ugovor može obnoviti za razdoblje koje ne može biti duže od polovine prvobitno ugovorenog roka. Iz navedenog proizlazi da je maksimalno trajanje koncesije za određeni proizvodni objekt 45 godina. Ako uzmemo u obzir da razdoblje eksploatacije jedne hidroelektrane višestruko premašuje 45 godina, te da je riječ o vrlo značajnoj investiciji, onemogućavanje investitoru da koristi objekt koji je sam izgradio i dok je on još uvijek funkcionalan, zapravo destimulira investicije u energetski sektor.
Činjenica je kako niti jedan investitor neće biti spreman odlučiti se na ovako značajno ulaganje ukoliko mu neće biti zajamčena eksploatacija elektrane koju izgradi tijekom cijelog njezina životnog vijeka. Stoga držimo da bi Zakon, posebice u smislu rokova eksploatacije, trebao uzeti u obzir razlike u tehnologijama, kao i prioritete u izgradnji određenih proizvodnih objekata ili barem omogućiti koncesionaru pravo prvenstva u smislu definiranja novog ugovora o koncesiji s dužim vremenom trajanja”, sugeriraju iz EP HZHB.
PREKOGRANIČNA SARADNJA
“S obzirom kako je najveći broj (i snaga) postrojenja iz obnovljivih izvora energije koncentrirana na uskom, pograničnom području, imperativ je ojačati međupovezanost elektroenergetskih sustava BiH i Republike Hrvatske, a s obzirom na očiti pojačan interes za gradnju na ovom području, te uzimajući u obzir relevantne studije koje pokazuju potencijale za proizvodnju električne energije na području Hercegovine i jugozapadne Bosne. Jasno kako je za ovakve, strateške investicije, potrebno duže vremensko razdoblje za realizaciju, pa je takve investicijske projekte potrebno sinkronizirati s nizom drugih komplementarnih interventnih mjera u sustavu, s ciljem očuvanja njegove stabilnosti.
U kontekstu sve veće integracije obnovljivih izvora energije, prvenstveno vjetroelektrana, te bolje transparentnosti trgovine električnom energijom, ključno je formiranje burze električne energije. Koliko smo upoznati, trenutno se radi na izradi zakonskog rješenja kojim bi se na razini BiH osnovala lokalna burza električne energije i adresiralo ovo pitanje. Jasno je kako bi se uspostavom burze električne energije smanjili troškovi prekograničnih kapaciteta, omogućilo trgovanje različitim proizvodima/profilima, kao i maksimalna iskoristivost proizvodnih kapaciteta te jasni mehanizmi određivanja cijena”, kažu iz Elektroprivrede HZHB
Strateški prioritet
Unatoč barijerama, iz EP HZHB poručuju da je izgradnja novih proizvodnih kapaciteta iz obnovljivih izvora energije, uključujući i vjetroelektrane, okosnica poslovne strategije te kompanije.
“Specifičnost našeg proizvodnog portfelja, primarno zasnovanoga na hidroelektranama, ukazuje na potrebu diversifikacije proizvodnih kapaciteta kako bi se smanjila ovisnost o hidrološkim uvjetima. S druge strane, načela energetske tranzicije definirala su našu opredijeljenost na obnovljive izvore energije.
U tom kontekstu, Elektroprivreda HZHB izgradila je i u ožujku 2018. godine pustila u pogon prvu vjetroelektranu u BiH – VE Mesihovina, ukupne instalirane snage 50,6 MW, a trenutno su u poodmakloj fazi razvoja dva velika projekta – fotonaponska elektrana EPHZHB 1, instalirane snage 150 MW i vjetroelektrana Poklečani, instalirane snage 132 MW. Vjetroelektrana Poklečani smještena je na lokalitetu Rakitno u općini Posušje, te su trenutno u tijeku aktivnosti na ishođenju potrebnih dozvola i pripreme za izgradnju. Ovaj projekt, uz projiciranu godišnju proizvodnju električne energije od 436 GWh, donijet će brojne pogodnosti i koristi lokalnoj zajednici te značajno doprinijeti ostvarenju ciljeva energetske tranzicije BiH.
Uz navedena dva projekta, EP HZHB razvija više projekata vjetroelektrana, u različitim razvojnim fazama, pri čemu se, uz VE Poklečani, najviše aktivnosti usmjerava na vjetroelektrane Velika Vlajna/Jastrebinka, Borova glava i Planinica, koje smo nominirali za Indikativni plan razvoja proizvodnje za razdoblje 2025. -2034. godina, a trenutno vršimo ispitivanja potencijala za vjetroelektrane Mokronoge, Srđani, Velja Međa i Crkvine.
Iz navedenog je razvidno kako su upravo vjetroelektrane iznimno bitna strateška odrednica našeg budućeg poslovanja”, kažu iz Elektroprivrede HZHB.
Izvor: BIH KORISTI MANJE OD SEDAM POSTO POTENCIJALA VJETRA, Business magazin
Prilagodba: Manager.ba
