LJUDSKI RESURSI
ŠTA SI MI TO REKAO?!
Enisa Selmanović-Salkić Prodaja i menadžment 23 srpnja, 2018

Za Manager.ba piše Enisa Selmanović - Salkić 

Sada je moderno razgovarati sa ljudima. Pitati ih šta misle, kako se osjećaju, boli li ih nešto. Šta misle o njegovom veličanstvu šefu. Slušati ih kako govore. Učiniti da to bude u opuštenoj atmosferi. Na osamljenom planinskom proplanku, uz cvrkut ptica i žubor potočića. Intimno. Bez svjedoka, nadasve. 

Lijepa jedna i idilična slika u kojoj se veliča dvosmjerna komunikacija, sve dok se mali ne okuraži i kaže šefu šta misli o njemu.

Onda šef kaže: „Šta si mi to rekao?!“  i to bude kraj razgovora i početak njegovog kraja. Ili barem agonije koja vodi kraju. 

 

I naravno, javno ga objesi za primjer drugima

 

Da se slučajno ne bi našao još neki hrabar. Jer, šefovi se vole. I o njima mislimo lijepo. Najljepše. Čak i kada su najgori. 

Ovo nije priča o šefovima. Ni ljudskim pravima. Ni komunikaciji. Ovo je priča o feedbacku koji se doživljava kao lična uvreda. Možda se tako prezentira, a možda se tako percipira. 

I da, najčešće je upućen članovima tima koji ga prihvate ili ne prihvate. Ponekad je upućen i vođi tima, a on ga ili vrlo teško prihvati ili nikako ne prihvati.

Da, sada su neka druga vremena, nije to tako.

Slažem se, ali sujeta uglavnom odolijeva svemu. I modi i tehničkom napretku. 

 

 

Nekada ranije sam pisala o tome kako se stvarno trebaju voditi ovakvi razgovori, na koji način i u kakvom okruženju, a najprije koja ja svrha ovih razgovora. I u tom tekstu je sve lijepo, k'o slika.

To i u realnosti treba biti lijepo. Uglavnom i jeste. Ali, ima ovih malo drugačijih situacija. I ne mora nužno uvijek u centru zbivanja biti šef, ali realno uglavnom jeste. 

Družba je družba. Služba je služba. Tako su nas učili. Danas se drugačije kaže, ali poruka je ista. 

 

Kada se družimo – družimo se, kada radimo – radimo

 

Sve na radu je u vezi sa radom. Nema mjesta ni prostora za krhka ega i lomljive sujete.

Kada pričamo poslu, pričamo o rezultatima i ciljevima.

O tome kako se osjećamo u vezi sa poslom. I rezultatima i ciljevima. Šta smo mogli bolje ili gore.

Kako nam je šef mogao pomoći.

Sve u vezi sa rezultatima i ciljevima.

Nema to ništa veze sa šefovom frizurom, radnikovom košuljom koja se šefu ne sviđa ili – najgore od svega – „nešto mi se ne sviđa“.

Nema miljenika ni otpadnika. Ima radnika i neradnika. A, o tome pričamo. Zato smo tu, to nam je cilj. Zato smo se sastali, zbog toga ćemo se i rastati. 

Trebamo pričati o dobrim i lijepim stvarima. Ohrabrivati se i bodriti.

Pričati o problemima i tražiti rješenja. Poredati uspjehe i neuspjehe.

Šta ćemo uraditi da se popravimo. I jedni i drugi. I treći.

Sve zbog posla koji volimo, u kojem uživamo i koji nam daje puno prilika, izazova i novih iskustava. 

 

 

Trebamo pričati i o lošim stvarima. Šta nam ne ide. Šta boli, žulja i smeta. Ko boli, žulja i smeta.

Ali, pričamo pažljivo i argumentovano.

Ni slučajno po sistemu: „Hamo, vidi mu glave!“.

Uvijek, samo i jedino sa argumentima i konkretnim primjerima nepoželjnih ponašanja.

Malo je ljudi koji će dobro podnijeti kritiku. Ali ih je jako puno koji će dobro podnijeti argumentovanu kritiku i u njoj vidjeti priliku za vlastiti rast i razvoj. 

 

Nije više ni bitno ko će kome uputiti kritiku, nego kako će je uputiti

 

Najviše pitanja iz naslova, dolazi upravo nakon kritike koja je ravna mahalanju i nije se srela sa argumentima.

Morate biti konkretni, jasni, nedvosmisleni, imati argumente i konkretne primjere. Morate biti realni, transparentni i pošteni. 

 

 

Tek nakon takve kritike možete očekivati poboljšanje.

Tako možete očekivati pozitivnu promjenu, a ona će se vjerovatno i desiti. 

Sa druge strane, možete očekivati i kontranapad.

Ali, ne ovaj iz naslova, nego argumentovan i sa konkretnim primjerima koji će vam pokazati da možda i niste u pravu.

Aha, pazi sad! Da, da i to je moguće. Ovo ne mora nužno biti loša stvar.

Čak naprotiv! 

Možda dobijete pogled sa druge strane, širu sliku, drugačiju perspektivu.

Pa, shvatite da ste nešto pogrešno gledali, da niste razmišljali o razlozima ili da ste jednostavno postupili pomalo sebično.

Ovo može biti jako dobra lekcija i vaš korak ka pozitivnoj promjeni. 

Jako važno, u kritičkom zanosu nemojte kao argumente, izvlačiti stvari od prije dva vijeka i zadavati niske udarce.

 

Prošlost je prošlost, i neka tu i ostane

 

To je završeno vrijeme i završeni događaji na koje nikako, ama baš nikako ne možemo uticati. 

Sve što imamo je sadašnji trenutak i budućnost. Govorite o onome što je sada.

Ako je dobro, neka ostane dobro. Ili neka postane još bolje.

 

 

Ako je loše, neka se popravi. Ili neka se promjeni na bolje. 

I kada vas kritkuju i kada kritikujete, to nije kraj. Ni svijeta ni života.

To je početak. Početak promjene koja je dobra za vas i sve oko vas. 

I dobro, kažete mi vi. Sve ste uradili ovako, naoružali se argumentima i konkretnim primjerima. I bili pošteni i transparentni i blaženi i staloženi. A, šef opet pošizio. Onda nije do vas, do njega je.

Takav je kakav je i malo je toga što vi tu možete uraditi.

Osim, pobjeći. Možda nije časno, ni hrabro, ali je pitanje opstanka. 


Enisa Selmanović-Salkić

Autor opis: 
Voditeljica je pravnih poslova i ljudskih resursa u kompaniji Megamix. Pokrenula je i vlastitu kompaniju „Consultor“ za pružanje konzultantskih usluga i servisa kompanijama u domenu pravnih poslova i upravljanja ljudskim resursima.
Slika autora: 
O Autoru
Enisa Selmanović-Salkić