STEFAN NOŽINIĆ
Upoznajte genijalnog 22-godišnjeg softverskog inžinjera iz Šapca: Počeo programirati u osnovnoj školi, danas pred inozemnom karijerom
Manager.ba Regija 27 kolovoza, 2019
Izvor fotografije:
Stefan Nožinić - privatna zbirka

Gost Kluba menadžera je Stefan Nožinić, softverski inžinjer i asistent u Istraživačkoj Stanici "Petnica", Šabac, Srbija.

U sklopu projekta Klub menadžera predstavljamo vodeće ljude iz svijeta poduzetništva kao i stručnjake iz raznih oblasti koji našu svakodnevicu čine boljom i zanimljivijom. U državi i regiji, koja se nalazi na dnu europskih i svjetskih ljestvica, kada su u pitanju ekonomija i uvjeti poslovanja, razmjena pozitivnih priča i iskustava nam je svima izuzetno potrebna. Sigurni smo da ćete se iznenaditi koliko uspješnih ljudi živi oko nas. Neke od tih osoba poznajete, za neke niste nikada čuli. Možda vas nečija priča ili odgovor potakne da pokušate napraviti nešto slično ili više.

Mediji su prepuni praznog senzacionalizma i punjenja medijskog prostora ljudima koji ne mogu biti uzori nikome, osim sebi sličnima.

Daje se pažnja ljudima poslije kojih se osjećate loše, a sve za klik više.

Mediji su se, najvećem postotku isprostituirali.

Ipak, poslovni portal Manager.ba želi promovirati ljudi koji nam mogu biti ništa drugo do primjer kako vlastiti život držati u pravom smjeru, kako biti autentičan primjer da smo svi poslani na ovaj svijet da ga izgrađujemo.

U nastavku upoznajte jednog posebnog mladića. U svoje 22 godine je postigao ono što mnogi ne mogu ni sanjati za dva života.

I, po stoti put pokazuje, oni najgenijalniji su i najjednostavniji i najponizniji.

 

Student treće godine na Univerzitetu u Novom Sadu i trenutno sam zaposlen kao softverski inženjer u Continental Automotive u Novom Sadu. 

Završio sam srednju tehničku školu u Šapcu poslije koje sam upisao Fakultet tehničkih nauka, smjer računarstvo i automatika na Univerzitetu u Novom Sadu.

 

Kad ste shvatili da je IT vaš poziv, ali i strast? Koja su Vam najranija sjećanja vezana za programiranje?

Već početkom šestog razreda (12 godina) sam počeo da učim programiranje i računarske nauke generalno. 

U osnovnoj školi sam počeo i da se natječem na republičkim natjecanjima iz informatike.

Računarstvo je počelo da me zanima od kad sam dobio prvo računalo, što je bilo relativno rano, negdje u vrtiću. 

Zanimalo me je kako računalo radi, što mi možemo da uradimo pomoću njega itd. 

Kao mali sam umio i da sjednem za papir i osmišljavam koncept svog operativnog sistema (softver u računalu koju pokreće aplikativni softver i koji služi za komunikaciju
hardvera i korisničkih programa). 

Tu se rodila i motivacija da napravim nešto svoje pa sam onda krenuo malim koracima ali sam imao velike ciljeve.

 

U kojoj fazi je Vaše obrazovanje za softverskog inženjera te kakav Vam je plan za daljnju edukaciju?

Trenutno sam treća godina osnovnih studija na Univerzitetu u Novom Sadu, planiram da upišem i master a poslije i doktorske studije. 

Jedino se još nisam odlučio na kojem univerzitetu ću raditi master i doktorat.

Imam u razmatranju nekoliko univerziteta u inozemstvu i par u Srbiji.

 

I predavač ste na nekoliko učilišta. Možete li ih pobrojati i koji su kolegiji koje predajete?

Da, asistent sam u Istraživačkoj Stanici "Petnica". 

To je institucija koja se bavi naučnim obrazovanjem mladih.

Pruža im mogućnost da već u srednjoj školi mladi se okušaju u naučno-istraživačkom radu kroz svoje naučno-istraživačke projekte. 

Tu sam asistent na programu računarstva na odjeljenju za tehničke nauke. 

Tijekom srednje škole sam držao i radionice tijekom raznih manifestacija kao što su "CodeWeek" i na nekoliko stručnih konferencija.

 

 

Koliko poznajete razvoj umjetne inteligencije i kako će izgledati svijet za 50 godina po Vašim predviđanjima?

Teško je to reći. Ono što je sigurno jeste da će se način razmišljanja kod ljudi promjeniti. 

Nekada smo imali da strojeve obavljaju neke repetitivne fizičke poslove ali danas imamo situaciju da vrlo često strojevi donose odluke za nas i da rasuđuju za nas. 

Na primjer, pogledajte kako radi sistem preporučivanja (eng. recommendation system) kod društvenih mreža. 

Algoritam odlučuje koje vijesti će nam biti servirane, koji ljudi će nam se pojaviti na ekranu kada koristimo servise Facebooka, Googla itd. 

Ne možemo to zvati umjetnom inteligencijom jer definicija umjetne inteligencije je da ona generalno rasuđuje kao čovjek. 

Mi još uvijek možemo vrlo lako razlikovati ljudsko ponašanje od ponašanja stroja.

Ono što mi sada imamo trenutno jeste ekspertski sistem odnosno  sistem koji donosi odluke na jako specijaliziranom zadatku kao što je preporuka vijesti. 

Algoritam za preporuku vijesti neće davati dobre rezultate u smislu točnosti ako bismo ga koristili za prepoznavanje cvijeća na slikama recimo. 

Ostaje pitanje hoćemo li imati pravu umjetnu inteligenciju za 50 godina. 

Treba biti fer i reći da je prvi pravac i bio razvoj generalizirane inteligencije na računalnom sistemu i tada se od toga odustalo.

To je bilo 70-tih godina.

Odustalo se zbog kompleksnosti problema i prešlo se na specijalizirane sisteme kakve viđamo danas. 

Hoćemo li ponovo pokušati ono što smo mislili 70-tih da je nemoguće, ne znam. 

U tome igra ogromnu ulogu novac i hoćemo li imati opravdanost da sa specijaliziranih sistema pređemo na general-purpose AI. 

Ono što je sigurno jeste da ćemo sve više i više imati podataka dostupnih nama samima i da će sve više i više podataka biti obrađivano.

Svijet kakav danas znamo neće moći da radi na isti način.

Krenimo od medija, oni se moraju prilagoditi, samim tim će i politički sistem morati mijenjati se. 

Već danas vidimo da političari se ne ponašaju isto kao političari samo 20 godina ranije.

To vam je fundamentalno ako pričamo o društvu jer od toga krećemo. 

Ekonomija će drugačije da izgleda. 

Sve manje zavisimo od proizvodnje a sve više od usluga itd.

Postoji mogućnost da ljudi prestanu da rade (bar u nama poznatom smislu) i da će ljudi više moći da se fokusiraju na kreativne i inovativne zadatke a manje na rutinske

zadatke i poslove.

Ja nisam jedan od onih koji misle da će ljudi na bilo koji način negativno osjetiti razvoj tehnologije. 

Kao i do sada, inovacije će ljudima donijeti uvijek veću korist nego štetu. Naravno, nikad stvari ne budu savršene. 

To vam je balans, nešto date da nešto dobijete.

 

Tko su Vam uzori u karijeri i životu?

Nemam specifičnog uzora kao osobu. 

Gledam da od svakoga naučim ono dobro i da izbjegnem greške koje je napravila ta osoba. 

Nisam netko tko smatra da treba imati uzore. 

To vas čini da budete kao ta osoba.

Koja je poanta toga? 

Svako treba graditi svoj život i karijeru onako kako on misli da treba i da od svakoga nauči dobre stvari i izbjegne loše. 

Ako je netko mlađi od Vas, nemojte ga nužno ignorirati pod izgovorom da ste vi zreliji, stručniji, pametniji itd. 

Isto tako, ako je neko stariji od Vas, nemojte slušati sve što ta osoba izgovori. 

Treba obratiti pažnju na kontekst i da uvijek razgovarate s relevantnom osobom za problem koji rješavate. 

Ovo važi i za povijesne ličnosti. 

Na primjer, naš narod mnogo veliča Teslu iako je Pupin imao mnogo boljih osobina.

Siguran sam da su obojica živi, Vi biste se prije družili s Pupinom. 

 

Na što ste najviše ponosni u dosadašnjem životu?

Najviše sam ponosan na činjenicu da sam jako mlad naučio upravljati svojim vremenom. 

Da se organiziram, da mogu uviditi obrazac i da mogu da apsrahiram stvari. 

Da mogu vidjeti šumu od drveta.

Što god da radite, bilo to računarstvo ili nešto drugo, najvažnije je da znate upravljati vremenom, da se organizirate i da budete pragmatični.

 

 

Možete li nam preporučiti najdražu knjigu?

Ima ih dosta, preporučio bih jednu domaću i jednu stranu: Ivo Andrić - Na Drini ćuprija. 

Vjerujem da ste je već pročitali ali je ona meni bila nezamislivo draga iz dva razloga: ona jasno prikazuje način života istoka i zapada. 

Pokazuje razliku i pokazuje kako izgleda kada se ta dva svIJeta sastanu. 

S druge strane, ako malo pogledate, Andrić nema tu neku veliku priču. To su priče o malim ljudima, svakodnevne priče. 

Možda nama baš to i treba danas najviše. Mi živimo u svijetu senzacionalizma gdje je bitno da se spomenu velike sume, veliki brojevi, ljudi na visokim pozicijama. 

Većina ljudi ne može da se poistovjeti s tim stvarima ali ih prate jer nema drugih izvora informacija. 

Internet je pun senzacionalizma. 

Toliko smo požurili s velikim stvarima da smo zaboravili da većina ljudi iz toga neće naučiti ništa.

Pročitajte sutra dnevni tisak i zapitajte se što ste vi značajno naučili odatle.

Ako niste ništa korisno naučili što Vam može značiti na duži rok, čemu onda gubljenje vremena?

Druga je definitivno Orwelova 1984

Bojim se da smo tijekom vremena iz fikcije ove knjige došli do dijela da počinjemo živjeti u takvom svijetu.

Naravno, to je cijena koju plaćamo za benefite koje dobivamo.

 

Gdje vidite sebe za 10 godina?

Svako tko je odgovoran i drži do sebe će na ovo pitanje odgovoriti sa "ne znam". 

Svijet i okolnosti se mjenjaju dovoljno brzo da je odgovor na ovakvo pitanje izuzetno težak. 

Treba imati određenu dozu zrelosti pa biti svjestan da je ovo jako dugačak period za planove. 

Izvinjavam se što nisam dao suviše "kul" odgovor. 

 

Koja je za Vas definicija uspješnog menadžera?


Osoba čiji je uspjeh da drugi uspiju. 

Osoba koja ne pravi ljudima cilj već im pravi mogućnost da svatko pojedinačno ispuni svoje ciljeve.