TOMISLAV CVITANUŠIĆ
SPORTAŠ, HUMANIST, GENTLEMAN: Upoznajte Sarajliju koji je osvojio najhladniju planinu na svijetu
Manager.ba BiH 24 srpnja, 2019
Izvor fotografije:
Tomislav Cvitanušić - privatna zbirka

Gost Kluba menadžera je Tomislav Cvitanušić, maratonac, alpinist i humanist, Sarajevo.

U sklopu projekta Klub menadžera predstavljamo vodeće ljude iz svijeta poduzetništva kao i stručnjake iz raznih oblasti koji našu svakodnevicu čine boljom i zanimljivijom. U državi i regiji, koja se nalazi na dnu europskih i svjetskih ljestvica, kada su u pitanju ekonomija i uvjeti poslovanja, razmjena pozitivnih priča i iskustava nam je svima izuzetno potrebna. Sigurni smo da ćete se iznenaditi koliko uspješnih ljudi živi oko nas. Neke od tih osoba poznajete, za neke niste nikada čuli. Možda vas nečija priča ili odgovor potakne da pokušate napraviti nešto slično ili više.

Jedna od najvećih postavki BH medija je ta da su najčitanije, odnosno 'klikanije negativne vijesti'. Naši narodi kao da se hrane negativnošću.

Dok čekaju pozitivu. Budući da je poslovni portal Manager.ba okrenut pozitivnim vijestima u BiH, kod nas je drukčiji slučaj.

Naime, na našem portalu, priče o pozitivnim primjerima u BiH i regiji su najčitanije na portalu.

Danas donisomo još jednu.

To je priča o čovjeku koji je začetnik pozitive i pozitivnih djela u Bosni i Hercegovini.

Dame i gospodo, gospodin Tomislav Cvitanušić.

Odrastao sam i školovao se u Sarajevu, nesuđeni sam igrač KK Bosna, jedan od organizatora Sarajevskog polumaratona, najveće međunarodne sportske manifestacije u BiH koja će ove godine doživjeti svoje 13.-o izdanje,  jedan sam od osnivača Škole trčanja KLIX i bit ću neskroman reći da sam jedan od „krivaca“ za popularizaciju i ekspanziju rekreativnog trčanja u BiH u posljednjih 10 godina.

Također sam i prva osoba iz BH koja je završila prestižni Ironman triatlon, alpinist koji je dosegnuo vrhove do 7000m, ali od svega najviše volim reci i humanist, jer ne propuštam nijednu priliku da svojim aktivnim djelovanjem doprinesem razvoju društva i odnosu istoga prema svim onima koji su na bilo koji način diskriminirani ili im treba pomoć.

Svi znamo da se stupanj razvoja nekog društva određuje po tome kako se odnosimo premo onima kojima je pomoć potrebna, odnosno ugroženim kategorijama.

1.  Kad ste shvatili da želite ući u svijet sporta, da je tjelesna aktivnost Vaša strast?

Sa devet godina sam ušao u svijet sporta i zaljubio se u sport kao nešto gdje možete iskusiti sve emocije, gdje nema prevare ako naporno trenirate, gdje ste okruženi sjajnim ljudima.

Bio sam jedan od mnogih klinaca koji je sanjao da jednog dana nosi dres sarajevske Bosne.

Meni su sportski uzori bili prvotimci tadašnjeg prvaka Europe, predvođeni neponovljivim Mirzom Delibašicem.

Nakon devet godina bavljenja košarkom, stasao sam za prvi tim, a kada sam prvi put došao na trening prvog tima KK Bosna, dočekao me je Mirza Delibašić, ovaj put u ulozi trenera.

To su trenuci kada vam se snovi ispune da budete pored takvih ljudi kojima ste se cijelo djetinjstvo divili.

Moji treneri u tadašnjoj KK Bosni su bili sve, i treneri, edukatori, ali su nam bili i kao roditelji, učili su nas poštenju, fair playu, poštovanju protivnika, i u mnogome su utjecali na to kakva cu osoba postati jednog dana.

 

 

2.    Prije nekoliko dana ste objavili kako ste sa kolegom osvojili Denali, najviši vrh Sjeverne Amerike. Opišite nam najljepši i najteži trenutak uspona.

Armin Gazić, moj partner sa ekspedicije i nadrealno fizički spreman sportist, i ja smo 6.6.2019. u 14:30 izašli na vrh najhladnije planine na svijetu na visini od 6194 m.

Mi ne osvajamo vrhove jer su oni puno veći od nas ljudi.

Oni su tamo da nam dopuste da se na njih popnemo, a tamo su bili prije nas, a bit će i poslije nas.

Kao najljepši momenat bih izabrao svakako taj trenutak kada smo izašli na vrh puni zahvalnosti sto smo dobili priliku da to uradimo.

Teških trenutaka je bilo puno, meni osobno je bilo najteže kada smo iznosili opremu u posljednji visinski kamp na 5200 m prije samog uspona na vrh.

Naime, penjali smo se satima uz ledenu padinu sa tridesetak kilograma na leđima, na ekstremno niskoj temperaturi koja je išla i ispod -30, u tim trenucima poželite da odustanete, okrenete se i vratite u sigurnost iz koje ste otišli.

 


3. Zašto alpinizam (za obične smrtnike – hladnoća, mogućnost gubitka života, manjak hrane, mogućnost gubitka smjera)?

Alpinizam je divan iz mnogo razloga.

U prirodi upoznajete bolji dio sebe.

Natječete se sa sobom da bar malo budete bolji svakim narednim danom ili korakom.

U planini ste samo vi i ono sto ste ponijeli sa sobom.

Nemate novac, skupi automobil ili neke druge statusne simbole kojima bi impresionirali druge.

Samo čovjek i nista više.

Alpinizam je i lijepa metafora za život.

Na vrh ne idete sami, na vrh idete u timu, sa svojim partnerom, pomažete jedni drugima u teškim uvjetima da preživite, svjesno dajete svoj život u ruke drugoj osobi koja vas čuva na drugom kraju alpinističkog uzleta.

Ne postoji nista ljepše od takvog prijateljstva, povezanosti i odnosa među ljudima.

 

 

4. Poznati ste i po aktivizmu u BiH. Što Vas inspirira i koji Vam je najdraži događaj iz aktivnog društvenog sudjelovanja?

Inspirira me, da parafraziram bivšeg Predsjednika SAD-a Bill Clintona, da ne postoji ništa toliko loše u našoj zemlji da se ne moze popraviti sa svim onim sto je dobro.

Problem je što mi ne vidimo i što se ne govori o tim dobrim stvarima, kojih ima zaista puno.

Mediji vole lošu vijest i nama se takve vijesti serviraju da se stvara dojam da se događaju samo loše stvari.

Ima puno događaja u kojima sam sudjelovao, ali bih svakako izdvojio društveno odgovorne aktivnosti naseg udruženja Sarajevo Maraton kroz trke koje organiziramo gdje smo u protekle tri godine uspjeli prikupiti više od 60.000KM za djecu iz autističnog spektra.

Osim toga, imao sam priliku da prije tri godine upoznam i treniram sjajnog mladića Mustafu Mehića koji je prva slijepa osoba u regiji koja je trčala poluamaraton.

To je bilo divno poznanstvo i danas smo redovno u kontaktu.

 


5. Tko su Vam uzori u sportu?

Lista bi bila prilično duga kada bih nabrajao, ali sam zahvalan svim svojim učiteljima u životu od kojih sam učio, tako da bih rekao da su to moji bivši treneri i profesori. 

 

6. Na što ste najviše ponosni u svojemu životu?

Na svoju obitelj i prijatelje.

 

 

7. Možete li nam preporučiti najdražu knjigu?

Ima ih puno, ali ako moram neku da izdvojim toplo bih preporučio knjigu „Annapurna“ od Maurice Herzoga. 

 

8. Gdje vidite sebe za 10 godina?

Na nekom od vrhova planina ili na triatlonskom natjecanju.

 

 

9. Koja je za Vas definicija uspješnog menadžera?

Najbolja stvar koju menadžer može napraviti u svojoj karijeri je zaposliti prave ljude, jer su oni jedina vrijednost kompanije.

Važna osobina dobrog menadžera je pozitivna energija, sposobnost da ide dalje i dalje, sa zdravim zanosom i optimističnim stavom i kroz dobra, ali i kroz loša vremena.

On aktivira ostale, oslobađa njihovu pozitivnu energiju.

Te dvije osobine su zapravo i crte osobnosti čovjeka koji jeste ili nije dobar menadžer.