LJILJANA BOLJANOVIĆ
PR Agencija Olaf&McAteer je moja druga kuća!
Manager.ba BiH 26 lipnja, 2015

U sklopu projekta Klub menadžera predstavljamo vodeće ljude iz svijeta poduzetništva kao i stručnjake iz raznih oblasti koji našu svakodnevnicu čine boljom i zanimljivijom. U državi i regiji, koja se nalazi na dnu europskih i svjetskih ljestvica, kada su u pitanju ekonomija i uvjeti poslovanja, razmjena pozitivnih priča i iskustava nam je svima izuzetno potrebna. Sigurni smo da ćete se iznenaditi koliko uspješnih ljudi živi oko nas. Neke od tih osoba poznajete, za neke niste nikada čuli. Možda vas nečija priča ili odgovor potakne da pokušate napraviti nešto slično ili više.Klub menadžera danas predstavlja Ljiljanu Boljanović, direktoricu PR Agencije Olaf&McAteer iz Beograda.

„Završila sam Pravni fakultet, ali sam se bavila novinarstvom desetak godina, stalno tragajući za novim izazovima. Nakon toga, pridružila sam se sjajnom timu novoosnovane Agencije Olaf&McAteer i tu sam pronašla sve ono što me celog života privlači – dinamičan posao, zanimanje koje vas tera da stalno učite i menjate se, divne ljude zbog kojih se radujem svako jutro kad krećem u agenciju. Olaf je moja druga kuća“, predstavila se na početku intervjua za Manager.ba Ljiljana Boljanović, spomenuvši i još nekoliko funkcija koje obnaša u svojoj karijeri.

„Na Fakultetu za medije i komunikacije predajem dva predmeta, Planiranje PR kampanja i Krizne komunikacije. Fakultet je naravno jedna obaveza više, ali ja zaista uživam u njoj. Doživljavam to kao priliku da mlade ljude „zarazim“ komunikacijama! Mi na FMK imamo tu sreću da nam se uglavnom upisuju odlična deca, ne samo po uspehu već po širini interesovanja i ogromnoj energiji da uspeju u onome što žele. Zato mi je veliko zadovoljstvo da dalje pratim razvoj svojih studenata, da ih preporučujem poslodavcima i da čujem kako su se zaposlili na dobrim mestima, zahvaljujući onome što su naučili na FMK. To je zbilja sjajan osećaj“.

Predstavite nam Agenciju Olaf&McAteer iz Beograda na čijem ste čelu

Agencija Olaf&McAteer Beograd postoji od 2002. godine i danas imamo 17 stalnih članova tima. Osnovala su je dva novinara, divna momka, od kojih jedan na žalost više nije sa nama, naš Srđan Đurić.

Ponosna sam na Olafovce, jer su pre svega dobri ljudi, otvoreni, puni pozitivne energije i entuzijazma, kolegijalni, spremni da uče i da vredno rade. Zvuči kao utopija u današnje vreme, ali mi zapošljavamo ljude sa kojima će nam biti zadovoljstvo da radimo dugo godina. Izgleda da je to tajna našeg uspeha, jer smo godinama među najuspešnijim PR agencijama u Srbiji. Pre par godina smo izašli na jedan „pitch“ na kome sam čula možda najbolji kompliment vezan za Olafovce. Naime, puno agencija je bilo pozvano, i svi su bili upitani isto- Koju biste drugu PR agenciju preporučili? Klijent nam je rekao da je najviše kolega preporučilo nas. To je zaista ogroman kompliment.

Kada je u pitanju Vaša oblast, kakva je situacija u Srbiji po pitanju konkurencije?

Konkurencija je velika. Nove agencije se otvaraju veoma često, iz različitih razloga. Veliki je broj dobrih agencija i kvalitetnih konsultanata. Ipak, i dalje se često desi da konkurs za novu agenciju propadne, jer nema dobrih rešenja.

Koja je uloga kvalitetnog stručnjaka za odnose s javnošću u suvremenom poslovanju?

Nezamenjiva, ako u menadžmentu imate ljude koji su svesni sveta koji nas okružuje i ako umeju da slušaju. To je naročito vidljivo u krizama. U kriznom menadžmentu koji je inače jedna od naših najčešće traženih usluga, često mi se čini da klijenti veruju da PR stručnjaci imaju čaroban štapić, i to hirurški, i da krizu treba „odseći“ kao problem na neki način i nastaviti po starom. Na žalost, to nije moguće. I krize nam pokazuju da obično u organizaciji postoji neki „nelečeni“ problem čije je rešavanje došlo na dnevni red. Volela bih da klijenti stručnjake za komunikacije slušaju pažljivo i sa razumevanjem i pre nego što se nađu u krizi.

U vremenu u kojem živimo, sve više smo izloženi online komunikaciji, kako u poslovnom, tako i u privatnom životu. Mogu li si PR-ovci dopustiti ikakvu neistinu ili prikrivanje istine u svom radu?

Mogu, neki i dopuštaju, ali me raduje što takvi pokušaji sve češće bivaju „kažnjeni“. Online svet ima nova pravila, i često ume da bude čak i zabavno pratiti pokušaje da se korporativni jezik i stroga pravila, koja najčešće služe da se govori mnogo, a ne kaže ništa, preslikaju u online svet.

Online svet funkcioniše na drugi način, i ako niste spremni da taj svet razumete i da funksionišete po njegovim pravilima, bolje se držite podalje. „When in Rome, do as Romans do!“

Koje su najveće greške koje rade stručnjaci za odnose s javnošću?

Kao i u svakoj profesiji, ima žita i kukolja. Ono što mene najviše iznervira je kada vidim neprofesionalan pristup prema poslu i klijentu. To je nedopustivo.

Kako možemo kontrolirati da se komunikacija koja kola novim medijima zbiva u smjeru kojem želimo?

Nisam sklona da izraze kontrola i mediji upotrebim u istoj rečenici. Ni mnogo većim autoritetima to ne polazi za rukom, da sad ne nabrajamo političare sa svake strane granice i na svakom kontinentu. Nema kontrole, ali ima upornog rada na tome da vaša poruka stigne onima kojima je namenjena. Ako pri tom poštujete ljude kojima se obraćate, a ne doživljavate ih kao brojke kojima nešto treba prodati, moglo bi se reći da ste na pravom putu.

Koje su to granice koje dobar stručnjak za odnose s javnošću nikada ne smije prijeći?

Te granice je propisao Atinski kodeks, ali su meni još draže reči Edvarda Bernejsa, koji se smatra jednim od osnivača PR-a kao moderne discipline. On je negde tridesetih godina prošlog veka rekao otprilike da PR stručnjak ne sme da prihvati naknadu ili preuzme poziciju koja bi njegove obaveze prema klijentu pretpostavile obavezama prema društvu čiji je deo.

Koliko dobar menadžer za odnose s javnošću uistinu može utjecati na kreiranje slike o jednoj kompaniji?

Načini su mnogi, ali bih rekla da se mogu sublimirati u jednom: posao PR stručnjaka je da pomogne kompaniji da potraži, pronađe i produbi razumevanje između kompanije i njenih različitih „stejkholdera“. Načini su razni i mogućnosti mnoge, ali ovo je suština. Ja duboko verujem, a iskustvo to pokazuje, da pravilno vođene komunikacije nemaju za rezultat „šminku“ koja se, kao što svi dobro znamo lako „briše“, već dubinske promene unutar kompanije koje pomažu da se ona menja na bolje, u cilju boljeg razumevanja sa svetom unutar koga živi i posluje.

Nedavno ste, na održanoj 5. Branding konferenciji u Sarajevu održati predavanje na temu - Kako postati brand PR Star? Možete li nam približiti ovu temu?

Tema je bila zaista izazovna i imala sam vrlo inspirativne sagovornike. To su bili Marko Pavlović sa Al Jazeere i Adnan Šteta iz Konzuma. Najviše je bilo reči o tome kako predstaviti brend i izboriti se sa izazovima i predrasudama kojih na Balkanu, kao što svi znamo, nikada ne manjka. Suština je u tome da nema tog PR-a koji će od loše „supstance“ napraviti dugoročno održiv i uspešan brend. Mada smo svi svedoci da na kratke staze poneka od „zvezda padalica“ uspe da se probije. A kada imate dobar proizvod, uslugu ili trgovinski lanac na primer, posao stručnjaka za komunikacije je da mu pomogne da postane „PR star“.

Za ovo na žalost nema recepta. Svaka situacija i svaki klijent je poseban, ali možemo reći da sistematičan pristup komunikacijama i duboko razumevanje potreba naših stejkholdera, uz kreativna rešenja pristupačna onima kojima su upućena, daju rezultate.

Obzirom da predajate na Fakultetu za medije i komunikacije, u stalnom ste kontaktu sa studentima. Jesu li oni u potpunosti „ljudi novog doba“? Po Vama, kojom brzinom se na našim prostorima razvija digitalni svijet?

Jesu, zaista. Ponekad je pomalo i smešno kako se nove generacije teško snalaze bez elektronskih pomagala. Nedavno sam svojim studentima dala „brief“ da osmisle kampanju u situaciji u kojoj je Internet potpuno nedostupan na duže vreme. Nakon što su shvatili da se ne šalim, prvih deset minuta je vladao potpuni muk, nisu znali odakle da počnu. Za njih je taj zadatak bio kao kada bi mojoj generaciji neko rekao da treba da se vrate u kameno doba.

Vaša Agencija je postala dijelom jedne od vodećih konzultantskih kuća Ketchum, kada je u pitanju oblast komunikacija. Što se od tada promijenilo u Vašem poslovanju i koje su prednosti biti u jednom takvom društvu?

Mi smo od 2007. godine članica mreže. Prvo je to bio Pleon koji se kasnije mergovao sa Ketchumom. Članstvo u jednoj od najvećih globalnih mreža je pre svega dokaz da agencija pruža uslugu po svetskim standardima, jer je to najvažniji uslov da vas prime u mrežu.

Ketchumovi klijenti koji dođu u Srbiju znaju da će ovde dobiti isti kvalitet usluge kao bilo gde u svetu. Ponekad čak i bolju, kako čujemo. Za nas je veoma važna i mogućnost da budemo u toku sa najnovijim svetskim trendovima, istraživanjima, da koristimo nove alate i saznanja. Ketchum ima oko 2.000 zaposlenih širom sveta, i ne prođe nedelja da ne dobijemo poziv za neki zanimljiv webinar ili drugu vrstu razmene informacija i znanja. Neka od Ketchumovih istraživanja, na primer Food2020 su prepoznata kao dragocen pogled u budućnost.

Kada je u pitanju obavljanje kućanskih poslova, što najradije radite?

Volim da čistim, ribam i uopšte uvodim red. Moj suprug misli da bih mogla malo i da popustim u toj higijeničnoj ljubavi. Protivteža mi je bavljenje biljkama, volim da gledam kako rastu i napreduju.

Tko su Vaši prijatelji? Koji su njihovi afiniteti?

Prijatelji su različitih zanimanja, iskustava, nacionalnosti i vera, godina i sa različitih meridijana. Zajedničko nam je to da nas „sunce ogreje“ kada god se sretnemo.

Gdje najčešće i najradije dolazite kada posjećujete BiH?

Nedavno sam posle dugo, dugo vremana bila u Sarajevu i uživala u pravoj domaćoj, ja je zovem „turskoj“ kafi. Popila sam je, što se kaže, za dva života na najrazličitijim mestima, od malih domaćih restorana do hotela „Evropa“. Međutim, priznajem da ima još puno mesta na koja sam odlazila sa roditeljima i bratom kao mala, i volela bih opet da ih posetim, kao što je vrelo Bosne.

Koje suvenire iz naše zemlje nosite kada se vraćate kući?

Najviše toplih emocija i divnih osećaja svake vrste, to su mi najdraži „suveniri“.

Imate li neke posebne hobije?

Imam malog psa, zove se Bole. On je izvor neverovatne zabave mom suprugu i meni. Ima divnu energiju, obožava ljude i druge životinje i stalno je spreman za igru i nestašluke. U stanju je da vam izmami osmeh i kada ste najumorniji. On nam je glavna preokupacija u slobodno vreme.

Koje su Vam najdraže osobine naroda koji žive na Balkanu?

Neposrednost i srdačnost. Kada smo dobri, najbolji smo. Kada smo loši…na žalost, svi znamo kako to izgleda.

Što smatrate svojim najvećim uspjehom?

Oko mene su ljudi koje volim. Radim posao koji volim. Zahvalna sam Bogu na tome.

Kakav je po Vašem mišljenju dobar menadžer?

Mudar, otvoren, usmeren na cilj i podjednako usmeren na ljude. Otvoren za nove mogućnosti, i zatvoren za svaku pohlepu i zlo.

Postoji li neki citat ili životna filozofija koja Vas određuje?

Moj pokojni deka, za koga sam bila veoma vezana, imao je jednu životnu maximu koja i mene vodi kroz život: Čini dobro i dobrom se nadaj.

Ima još jedna, malo duža, verujem u svaku njenu reč: What you think, you become. What you feel, you attract. What you imagine, you create.

Najnovije vijesti
Video
IVAN ŠIMIĆ, HERTRONIC
I uspješan poduzetnik i vrstan književnik
Specijalna bolnica Sv. Katarina
Iskustvo pacijenta - ugradnja umjetnih zglobova oba kuka u jednom aktu direktnim prednjim pristupom
MIRO RAGUŽ
Umjesto građevinskog inženjera postao pionir grafičkog dizajna