ĐENITA ŠEBO
MOJE PRIZNANJE ZA LJUBAV: Dok sam živa živjet će i ime moga supruga!
Manager.ba BiH 13 veljače, 2019
Izvor fotografije:
Đenita Šebo

Gošća Kluba menadžera je Đenita Šebo, direktorica firme Media Biro by Mirnes, Sarajevo

U sklopu projekta Klub menadžera predstavljamo vodeće ljude iz svijeta poduzetništva kao i stručnjake iz raznih oblasti koji našu svakodnevicu čine boljom i zanimljivijom. U državi i regiji, koja se nalazi na dnu europskih i svjetskih ljestvica, kada su u pitanju ekonomija i uvjeti poslovanja, razmjena pozitivnih priča i iskustava nam je svima izuzetno potrebna. Sigurni smo da ćete se iznenaditi koliko uspješnih ljudi živi oko nas. Neke od tih osoba poznajete, za neke niste nikada čuli. Možda vas nečija priča ili odgovor potakne da pokušate napraviti nešto slično ili više.

Đenita Šebo rođena je u Sarajevu 1988. godine kao najmlađe dijete u obitelji.

Sa nepunih 16 godina, nakon završenog drugog razreda srednje škole stupila je u brak sa suprugom Mirnesom s kojim je nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja osnovala firmu.

- Sa svojih 18, a njegove 22 godine, odlučili smo se za bavljenje digitalnom štampom. Na početku našeg puta otvorili smo kopirnicu, zatim i drugu, a potom i naš prvi print studio. I taj se put nekako nastavio kretati u pravom smjeru, započinje ovako svoju životnu priču naša sugovornica. 

Danas, moj posao je moj život. Kao što sam već ranije spomenula, od svoje 18. godine pa do danas, trudim se biti ako ne najbolja, onda makar među najboljima u branši digitalne štampe gdje je veoma teško biti poduzetnica, čime rušim predrasude o ženama u sferi biznisa. 

Vaše ime već neko vrijeme ne silazi sa web portala, novinskih članaka, TV priloga. Tragom brojnih medija i mi smo došli do Vas. Zašto se prethodnih tjedana pisalo o Vama, firmi i neizostavnom poslovnom uspjehu?

 

Prije svega, hvala Vam na javljanju i interesovanju da i sa mnom obavite intervju.

Iskreno, javno eksponiranje je sastavni dio mog života jer je to jedan od načina promovisanja firme i brenda moga supruga za koji se vatreno zalažem. S druge strane, trudim se da ne govorim mnogo o svom privatnom životu, to držim za sebe, jer moj uspon je zaista bio od trnja do zvijezda. 

Upravo zato, zbog moje ljubavi prema poslu i suprugu, u javnosti uvijek potenciram na riječi LJUBAV koja je moja vodilja. Nažalost, suprug više nije fizički prisutan, ali njegova pojava i duh su uvijek tu uz mene...

 

Nekako smo za kratak period, i pored gubitka stuba firme zabilježili rast prihoda te dobili mnoga priznanja. Svrstani smo u brzorastuće kompanije a dodijeljen nam je i certifikat A kategorije u finasijama, što znači da na vrijeme obavljamo svoja plaćanja i bilježimo uspjehe.

Posao vodim onako kako najbolje znam. Sa suprugom sam 14 godina u ovom biznisu i znam svaki detalj svoje branše. Nakon njegove smrti nastavila sam voditi firmu i bilježiti uspjehe, a sve to zbog njega. I dan danas ga mnogo volim i poštujem. 

Mene mogu razumjeti samo oni koji imaju istinsku ljubav supružnika i znaju cijeniti požrtvovanost i predanost u poslu.

Tako ja gledam na ono što smo moj suprug i ja stvorili.

Danas ja koračam zajedničkim stopama, uzdignute glave jer znam da sam sve uradila u njegovo ime po njegim naumima. Sretna sam jer ga ni na koji način nisam izdala. I sada, svaki moj uspjeh je za njega, jer znam koliko mu je sve ovo značilo.

 

Kako je i kada nastala firma Media Biro by Mirnes koja danas uspješno posluje u vlastitim prostorijama u Sarajevu? Koliko zaposlenika čini ovaj uspješni tim?

 

Firma Media Biro d.o.o. zvanično je nastala 2010. godine iz obrtničke radnje - kopirnice koju smo uvezali u jedan brend i kao takvi egzistiramo već 14 godina.

Nakon suprugove smrti, firmi sam dodala nastavak imena „by Mirnes“ te njegov lik stavila kao zaštitni znak firme. Sve sam to učinila iz velikog poštovanja prema njemu i zahvale za svu ljubav i poštovanje koje mi je davao svih godina dok smo bili zajedno.

Naš put do uspjeha zaista nije bio ni lagan, a ni težak, ako ćete iskreno. Nekako smo se nas dvoje dali 100 posto u ovaj posao te od jedne kopirnice proširili do najsavremenije digitalne štamparije sa najsavremenijom opremom za digitalni print, te iz godine u godinu i dalje ulažemo u nju.

Firma posluje kroz četiri poslovnice u kojima zapošljavamo 14 zaposlenika.

90 posto su to djelatnici koji su s nama dugi niz godinaa, na što sam jako ponosna.

 

 

Kod nas se hijerarhija jako poštuje, tako da u svim poslovnicama imamo šefove proizvodnje koji uz ostale zaposlenike uspješno vode i povećavaju posao.

Vođeni uzajamnom ljubavlju, suprug i ja smo uz veliki rad i jasnu viziju od male firme sa dva zaposlenika postigli prepoznatljivo ime u svijetu digitalne štampe i kao takvi poslujemo u cijeloj regiji.

U početku je to zaista bila mala firma a danas s ponosom kažem - veliko ime u svijetu digitalne štampe.

 

Kaže se da posla ima, samo treba raditi! Vi svoj posao obavljate uspješno i iz dana u dan ga unaprjeđujete, s naglaskom na sjećanje i ljubav prema, nažalost preminulom suprugu. Njegovo ime je već poznato kroz brojne projekte koje ste realizirali. Jednostavno, ne date da se Mirnes zaboravi...

 

Mirnes Đulović me nažalost napustio 24.07.2017. godine, čime se moj život promijenio preko noći. S tim danom, nestala je polovina moje duše. Sve ovo naše zajedničko što smo stvarali uz mnogo muke, postalo je moje breme koje od tada nosim sama. 

Njegovo umijeće poslovanja, neizmjerna želja za uspjehom, za stvaranjem firme koja će biti konkurentna na tržištu je nestala, ali nije nestalo i mene!

Njegova ljubav i poštovanje prema meni kao supruzi, koju je odgojio kao svog dosljednog pratioca u životu i poslu je za svaki respekt. 

Moj ulazak u posao bio je ključan potez u našim životima. Sada kada sam ostala sama u vođenju posla razumijem zašto je Mirnes želio da pored sebe ima jaku, borbenu, mudru i uzornu ženu.

Iz iskustva znam da većina žena/supruga privatnika bivaju njihove sjene, posebno na poslovnom planu. U mom slučaju, sve smo radili kao jedno, dijelili i dobro i loše, tako da se sada znam izboriti kako sa velikim uspjesima tako i sa poslovnim „fulama“ ali i izdajama. 

Mirnesovim odlaskom, pored svih ljepota poslovanja ostalo je i mnogo obaveza prema bankama, dobavljačima, i na kraju prema radnicima.

Moram priznati da je bilo izuzetno teško, posljedice se osjete i danas, ali sve uspijevam. 

U IME LJUBAVI SAM KRENULA DALJE, U IME LJUBAVI I POŠTOVANJA PREMA MIRNESU!

Da, to sam ja danas, mlada i uspješna žena koja je sama sebi dokazala da može! I da, ja sam nastavila raditi i bilježiti rast prihoda. 

Sve to zaista ne bih ni mogla da nisam imala punu podršku zaposlenika koje uvijek spominjem jer šta sam ja bez nji? Ništa, iskreno. 

Naporno radimo i borimo se iz dana u dan, savladavamo sve prepreke i gradimo bolju i jaču firmu.

 

 

Moj motiv je ljubav prema Mirnesu i njegovom zalaganju da stvori firmu koja će se brzo popeti na sami vrh digitalne štampe.

Njegovo ime će itekako biti zapamćeno u ovoj branši jer je bio neko ko ju je istinski volio i maksimalno joj se davao. 

Ja sam žena koja je u ljubavi živjela i stvarala, a sada iz ljubavi nastavljam dalje, bolje, hrabrije!

Živjet će Mirnes još dugo u svijetu digitalne štampe i u meni, te ću njegovo ime s ponosom nositi i predstavljati u našoj firmi ali i izvan nje.

Bit će on ponosan na mene - svog učenika, prijatelja, suprugu i majku naše djece, jer ću sve naše snove i planove ostvariti. 

 

Kaže se i da u životu možeš imati sve, al ne i sve u isto vrijeme. Tko je Vaše sve?

 

Pa znate kako... Iskreno, ja nikada nisam imala sve u životu, a mislim da je to zapravo i nemoguće, jer ljudska priroda je takva da uvijek teži ka nečemu višem i većem. 

Dok je Mirnes bio živ imala sam ono najvažnije – neprikosnovenu ljubav. Međutim, danas kada sam se ostvarila kao poslovna žena, sa karijerom na vrhuncu, do potpune sreće mi fali upravo on...

Ta ljubav je moja pokretačka snaga, moj motiv i moje sve. Imam našu djecu koja uz mene čvrsto stoje iako su još mali.

Tri su riječi koje me ispunjavaju, vode i moje su sve: ljubav, djeca i posao!

 

Kako se i gdje profesionalno vidite u narednim godinama?

 

Hm... gdje se vidim? Iskreno, koliko se može u ovakvom okruženju i planirati nešto na duže staze, pitam se svaki dan?

Znam svoj cilj a to je svakako da u što skorije vrijeme vratim dugove koje imam te proširim proizvodnju, što znači još mnogo rada i odricanja - i da, ja sam na to spremna!

 

 

Nažalost, naše okruženje još uvijek nije spremno prihvatiti ženu koja može ravnopravno stati rame uz rame sa muškarcima. Nadam se da će budućnost, ako ništa drugo, donijeti ravnopravnost spolova koju sam ja spoznala u braku sa svojim suprugom.

Svima poručujem da je za uspješan posao potrebno mnogo odricanja, a ponajviše privatnog (slobodnog) vremena. Poslovan čovjek ipak radi mnogo više od običnog radnog vremena od osam sati. 

 

Tko je glavni kreator ideja i inovacija u Vašoj firmi?

 

Što se tiče ideja, tu sam pokretač ja - kao predstavnik firme a potom i moji zaposlenici koji tačno znaju kada je vrijeme za neke nove ideje i nove projekte. Iskreno, ja sam više radnik nego direktor jer sa svojim zaposlenicima svaki dan pričam i pomažem im da se poslovi završe.

Ponosna sam na taj naš odnos koji je više prijateljski i baš zbog toga smo danas tu gdje jesmo.

 

Koje osobine treba posjedovati osoba koju biste zaposlili na nekoj od radnih pozicija u svojoj firmi?

 

Svaki novi zaposlenik koji dolazi u našu firmu prije svega mora biti čovjek.

Mnogo cijenim ljudske osobine kao što su ljubaznost, pozitivnost i spremnost na timski rad. Nije mi presudno veliko stručno znanje ukoliko taj neko nema navedene ljudske osobine. Uvijek sam za to da se novim ljudima koji nemaju iskustvo pruži šansa.

Na moju sreću, nemam velikog iskustva sa zapošljavanjem novih, obzirom da je većina zaposlenika sa mnom od osnivanja firme.

 

 

Jeste li kao djevojčica sanjali da ćete biti ovo što ste danas? Ostvaruju li se Vaši snovi po planu i redu kako ste ih zamislili nekada davno?

 

Kao djevojčica sam sanjala da ću biti pravnica, jer sam po prirodi pričljiva, hrabra i borbena. 

Voljela sam gledati serije u kojima se advokat u sudnici bori dokazati nevinost svog klijenta, ali eto, to su ipak bili samo snovi.

Već u srednjoj školi sam otišla u drugom smjeru, udala se jako mlada a onda se iz ljubavi prema suprugu pridružila novim snovima. 

Iskreno, ne žalim što nisam postala pravnica jer sam doživjela pravu ljubav i danas se bavim poslom koji me ispunjava do srži.

Na ovom putu se snovi ostvaruju jedan po jedan. Ja sam neko ko ne žuri i zaista svaki moj potez je dobro smišljen i iskalkulisan.

 

Jeste li ikada dijelili otkaze? Koji su razlozi bili i kako ste se nosili sa situacijom?

 

Moram priznati da me do sada ovo niko nije upitao, i drago mi je da ste mi postavili to pitanje.

Na prvi pogled djelujem kao umiljata i vesela žena, i rijetko me zaista možete vidjeti u drugačijem izdanju. Mada, moji zaposlenici često kažu da po mom izrazu lica mogu prepoznati kakva je situacija, da li je sve uredu ili ne. 

Za 14 godina poslovanja dala sam dva otkaza. Vjerujte, bilo je zasluženo.

Otkaze dajem javno na zajedničkim sastancima jer u našoj firmi nema tajni. Kratko i jasno.

 

Dosta ste poslovno angažirani. Kako provodite slobodno vrijeme?

 

Obzirom da mi je radna sedmica od ponedjeljka do petka baš ispunjena, vikend provodim sa djecom. Najčešće idemo na planinu gdje se zaista posvetim samo njima, uz izuzetak da se uvijek javljam na telefon, na što su djeca već navikla. Posao nikad ne spava. 

 

Vlasnica ste brojnih priznaja i nagrada za svoj rad... Zauzimaju li svi ti vrijedni predmeti neko posebno mjesto u Vašem domu ili uredu?

 

Da, jesam i mnogo sam ponosna na svako priznanje naše firme jer nekako po tome vidim da idem pravim putem. Moram Vam priznati nešto što zaista nisam nikome do sada. 

Dok je suprug bio živ on je uvijek potajno želio da se reklamiramo, budemo aktivni u medijima kroz naš rad, ali nažalost, nije nam se dalo. Nismo imali vremena za sve to. 

Mnogobrojna priznanja koja sada nižemo samo su dokaz našeg uspjeha. Često ističem da je Mirnes firma a ja samo radnik koji u njegovo ime nastavlja djelovati.

Ispričat ću jednu anegdotu koja se desila neporedno prije suprugove smrti, a što se nadovezuje na priznanje koje sam dobila naknadno.

Suprug i ja smo prije svega bili drugovi, radne kolege, pa tek onda supružnici. Jednom je u šali rekao: „Mislim da ćeš sa 30 godina biti jako ozbiljna. Imaš puno znanja o poslu i jednog ćeš dana biti dama sa stavom i karakterom!"

Smijala sam se toj izjavi i mislila da me zeza. Neposredno poslije njegove smrti i mog 30-og rođendana, ekipa iz Beograda na čelu s Dejanom Pantićem u meni je prepoznala upravo te kvalitete i dodijelili su mi priznanje za DAMU GODINE/DAMU REGIONA za 2018. godinu, jedinu s područja Sarajeva.

To je dokaz da se veliki rad i trud isplate i da uvijek postoji neko ko će to prepoznati. To je moje priznanje za ljubav i ja se time ponosim. Znam da je i moj suprug jako ponosan na mene i dok sam živa, živjet će i on.

Naravno, sve te nagrade i priznanja su u mojoj kancelariji koja je moj drugi dom, moja ljubav i sav moj svijet satkan u 20 m2 .

 

 

Kada su u pitanju BH dizajneri i ženska moda, koji je Vaš omiljeni modni detalj i koje domaće modne brendove preferirate?

 

Ako ćete iskreno, niti pratim modu niti me to baš interesuje. Imam neki svoj stil u kojem se fino osjećam. To je nešto moje jer nisam tip koji se voli oblačiti kao svi drugi. Više preferiram orginalnost, odnosno ono što sam samo ja.

BH dizajneri su na zavidnom nivou. S nekoliko njih čak i poslovno sarađujem ali nisam se pronašla ni u jednoj stvari koja bi išla uz moj stil.

Ono što najviše nosim i po čemu sam specifična su Taifunove te Gerry Weber stvari koje kupujem u Sarajevu kod svoje prijateljice. Te stvari su drugačije, kvalitenije i tu sam se pronašla. Omiljeni modni detalj mi je sat i uvijek mi je na ruci.

Moj način života nekako ide uz sat, odnosno vrijeme koje je dragocjeno i ne volim ga provoditi u gubljenju. 

 

Vaša definicija menadžera?

 

Da biste bili dobar i produktivan menadžer prije svega morate biti veliki radnik. Samo tako možete, prvenstveno sebi, a i drugima, pokazati i reći kako se treba raditi!

Najlakše je biti direktor, ali biti direktor i radnik je nešto što nije nimalo lako.  

Neko sam ko je prije svega radnik, potom menadžer pa tek onda direktor, i zaista svakog zaposlenika pitam za mišljenje i često uvažim i provedem u dijelo neku od njihovih ideja. Biti dobar menadžer znači uvažavati ostale zaposlenike i zajedno s njima donositi odluke. 

Video
Berislav Marszalek, Entrio
Imamo ljude koji strastveno rade...
februar 2024
ASA Bolnica Sarajevo
DAN KARIJERA ZŠEM-a
Individualnim pristupom studentima, stvaramo ohrabrene mlade intelektualce