Samir Vildić, poduzetnik je i predsjednik Upravnog odbora Fondacije poduzetnika u BiH koji duže od 15 godina radi na  razvoju ekonomskih i trgovinskih odnosa između BiH i Turske, povezujući naše tvrtke sa velikim turskim tržištem i obrnuto. 

Vildić je imao 14 godina kada je 2001. godine iz Bosne i Hercegovine otišao u Tursku, gdje je završio srednju školu, fakultet, stekao dva magistrata i doktorat. Prošle je godine dodao još jednu diplomu, onu sa Cambridge Business Programa. Pored studiranja, boravak u inozemstvu iskoristio je i za rad i stjecanje znanja u poduzetništvu, radeći duže od sedam godina i u privatnom sektoru. Ipak, 2017. godine odlučio je vratiti se u BiH.

Prvi novac sam zaradio radeći u privatnom sektoru, a siguran sam kako sam ga potrošio za kupovinu knjige. Volim čitati knjige, i danas posjedujem privatnu knjižnicu s preko 16 tisuća knjiga. To smatram mojom najvećom investicijom.

"Radeći i u jednom centru u Turskoj koji je imao za cilj privlačenje stranih investitora u BiH, imao sam priliku uočiti sve poslovne potencijale koje naša zemlja ima. Iskreno, u jednom trenutku bilo mi je krivo što ih nudimo stranim investitorima, i tu se krije jedan od glavnih razloga zašto sam se vratio i otišao u privatni sektor. Obišao sam i mnoge države svijeta, od Azije, Afrike do Europe, i slobodno mogu istaći kako najlakše poslujemo u Bosni i Hercegovini. A to je prvenstveno zbog faktora koji se zove čovjek, jer je u Bosni i Hercegovini čovjek čovjeku dostupan. A kao najvažnije, ne postoji karijera, država, plaća, bonitet koji može biti vrijedniji i bolji od opcije, kad god hoću, mogu otići roditeljima u posjet", govori Vildić.

Potpora mladima

Njegov kor biznis je poslovni konsalting, a on je i generalni direktor i suvlasnik dvije uspješne tvrtke potuno različitih djelatnosti, od kojih jedna posluje u čak 15 država. Poduzetnički duh Vildić stavlja na visoko mjesto kod obavljanja bilo koje djelatnosti, te mladim poduzetnicima savjetuje njegovati ga, jer će ga testirati u praksi nebrojeno puta, naročito kada problem bude trebalo pretvoriti u potencijal.

I sam se našao u takvoj situaciji, iz koje je proizašla njegova druga tvrtka, Doroteja, koja je dobila ime po bosanskoj kraljici Doroteji, supruzi Kralja Tvrtka. Naime, za organizaciju jednog događaja, potrebne su mu bile stolne zastavice, koje nije bilo moguće kupiti nigdje u Bosni i Hercegovini. Umjesto očajavanja zbog nedostatka zastavica, odlučio se s poslovnim partnerima i suradnicima, napraviti vlastiti brend, koji danas ne samo kako proizvodi i distribuira zastavice, već i zastave i jarbole visoke i do 120 metara.

"Moja glavna poruka svima, posebno mladim ljudima, jeste ne pronalazite probleme u problemima, nego budite svjesni kako u svakom problemu i nedostatku nečega na tržištu postoji ogromni potencijal“, savjetuje Vildić.

Uči li se više iz uspjeha ili neuspjeha?

Oboje imaju veliku vrijednost. Najbitnije je znati i smjeti riskirati. Riskirati znači uvijek dobiti. Ako uspijemo sa onim što riskiramo bit ćemo sretniji, a ukoliko ne uspijemo bit ćemo pametniji. U mojim aktivnostima, nikad sebe nisam uvjetovao uspjehom, ili plašio neuspjehom. Preporučujem svima istražiti stotine neuspjeha ljudi koji se danas ubrajaju među najuspješnije na svijetu.

Podrška mladima u njihovim poslovnim počecima je nužna, kaže, a nije nužno, dodaje, da uvijek bude materijalna.

"Često moralna potpora može biti značajnija. Ovo govorim bez umanjivanja vrijednosti materijalne potpore. Najveća potpora mladim ljudima bit će promjena ambijenta u državi i društvu. Dobre vijesti ljudima daju nadu, i mi moramo mnogo više pričati i govoriti o dobrim i pozitivnim stvarima, koje će motivirati i inspirirati mlade ljude. Od motiviranog i inspiriranog mladog čovjeka možemo očekivati i najveće svjetske uspjehe“, kaže Vildić, koji je nedavno plasirao i zanimljivu statistiku, o malim bh. sredinama u kojima živi i djeluje značajan broj milijunaša, a koja je upravo jedno od pozitivnih lica bh. ekonomije.

"Drago mi je kako je ova statistika naišla na veliki interes, ne samo u BiH, nego i državama u regiji. Za primjer sam naveo Kakanj i Živinice, a desetine drugih gradova može ući u ovu statistiku. Tešanj, Široki Brijeg, Tuzla, Gračanica, Sarajevo, Bijeljina, Bihać, pa do Gradačca koji ima duplo veći izvoz nego Tuzla. Mnogo je manjih sredina u BiH koje su razvijene ili su u brzom procesu ekonomskog razvoja“, kaže Vildić i dodaje kako je ovim činjenicama želio skrenuti pozornost javnosti na prisustvo velikog kapitala na našem tržištu, posebno mladim ljudima koji tragaju za kapitalom za njihove poslovne ideje.

“Moramo biti svjesni kako se u našem društvu nalaze ljudi spremni investirati u poduzetničke ideje, ma kolike one bile”, govori i dodaje:

"Živimo u vremenu u kojem posjedujemo potpunu slobodu. Slobodu razvijati našu državu, društvo, institucije, pa i samo poduzetništvo. S druge strane očigledno je kako kod nas nedostaje tog duha, ne samo kod naroda, nego i među gospodarstvenicima. Ponekad mi je teško objasniti razliku između gospodarstvenika i poduzetnika. U Bosni i Hercegovini sam upoznao mnogo uspješnih i bogatih gospodarstvenika, koji nisu poduzetni. Zbog toga je nuđno, posebno mladim ljudima, približiti poduzetništvo”, kaže i ističe kako je značajan broj sektora koji su jako razvijeni u Bosni i Hercegovini, naročito metalni ili sektor namještaja.

"Omrzli nam poljoprivredu"

Za našu zemlju kaže kako je diljem svijeta prepoznata po dizajnu namještaja i naše tvrtke su na svjetskim sajmovima u više navrata dobivale zlatne medalje. "Dok sa druge strane postoje i oni sektori, koji su pored velikih potencijala neiskorišteni. Poljoprivreda je na prvom mjestu. Ogromni poljoprivredni potencijali samo su djelimično iskorišteni unatoč značajnim resursima. Kada je u pitanju porljoprivredni sektor, Nizozemska nam može poslužiti kao jako dobar primjer. Iako je površinski manja od Bosne i Hercegovine, Nizozemska zauzima drugo mjesto na svijetu po izvozu poljoprivrednih proizvoda. Njen uspjeh u ovom sektoru se ogleda kroz napredak i razvoj znanosti i tehnologije“, govori on.

U BiH je oko 2,57 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta, od čega je obradivog u FBiH oko 700.000 hektara, a u RS oko milijun hektara. Na pitanje koliko je njeno stanovništvo uopće danas zainteresirano obrađivati je, Vildić kaže:

"Imam osjećaj kako su nam “omrzli” poljoprivredu. Tome je uveliko doprinijelo i naše razmišljenje kako se od poljoprivrede "ništa ne isplati“. Snažan razvoj i konstantan rast proizvodnje koji trebaju karakterizirati bh. poljoprivredni sektor su znatno ispod svojih realnih mogućnosti i očekivanih rezultata. Većina prehrambenih proizvoda se uvoze, posebice pšenica, mesni proizvodi, mliječni proizvodi i voćni sokovi. Imamo kapacitete s ovim proizvodima podmiriti naše tržište, a zatim izvoziti. Pored toga možemo tražiti šanse u proizvodnji i nekih novih sorti, kao što je lješnjak, čija je proizvodnja laka, a kome odgovara naša klima, a jedan je od traženijih proizvoda u svijetu.

Za prepoznavanje ovih prilika potrebno je udruživanje gospodarstvenika po raznim osnovama. Mnogi su najradije skloni okriviti državu za nerazvijenost poljoprivrednog sektora, ali mislim kako su pogrešna stalna velika očekivanja od države koja je relativno mlada i kojoj je za razvoj njenih institucija potrebna pomoć i podrška njenih građana, u ovom slučaju gospodarstvenika koji će prepoznavati, pronalaziti i tjerati i sebe i državu za razvoj određenih sektora“, kaže Vildić.

Forbes BH | Manager.ba